- 1 -              I Kž 589/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 589/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osumnjičene Lj. B., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja E. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 8. rujna 2020. broj Kv I-282/20-2, Kv I-150/19 (Kv I-150/17), u sjednici održanoj 19. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja E. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci odbačen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka oštećenika kao tužitelja E. B.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj E. B. bez izričitog navođenja zakonskih osnova pobijanja prvostupanjskog rješenja, s prijedlogom da "Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji Žalbu, dozvoli Obnovu postupka, ukine nezakonitu odluku, te po drugi put naloži provođenje istrage u ovom predmetu."

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvi dio žalbe oštećenika kao tužitelja (odjeljak I. i odjeljak II., točke 1., 2. i 3.) u potpunosti je identičan navodima njegove žalbe podnesene protiv prethodnog prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o njegovom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka. U tom dijelu žalbe oštećenik kao tužitelj iznosi argumente za svoje stanovište da je kazneni postupak u konkretnom slučaju započeo, kao i da je potom pravomoćno okončan, čime da su onda ispunjeni i uvjeti za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Stoga da su "netočni i protivni zakonu navodi obrazloženja pobijanog rješenja jer postoje osnovni zakonski uvjeti kojim bi se dopustila obnova kaznenog postupka."

 

Istaknuti žalbeni navodi, osim što su bespredmetni, su i potpuno neosnovani. Naime, upravo zbog pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda (da kazneni postupak u konkretnom slučaju nije ni započeo pa da onda nije moglo doći ni do njegovog pravomoćnog okončanja, što je osnovni zakonski uvjet da bi se dopustila obnova kaznenog postupka u smislu odredbe članka 497. stavka 1. ZKP/08., slijedom čega je zahtjev oštećenika kao tužitelja E. B. za obnovu kaznenog postupka, na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/08., odbacio kao nedopušten) rješenjem ovoga suda broj I Kž-418/2020 od 24. kolovoza 2020. prihvaćena je žalba oštećenika kao tužitelja E. B. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 1. srpnja 2020. broj Kv I-150/19-8 (Kv I-150/17) te je ono ukinuto, a predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je, kao što je jasno razvidno iz obrazloženja pobijanog rješenja, prihvatio argumentaciju iznesenu u prethodno citiranoj odluci ovoga suda, a time i u toj prethodnoj žalbi oštećenika kao tužitelja. Stoga su istaknute žalbene tvrdnje oštećenika kao tužitelja potpuno promašene.

 

Što se tiče drugog dijela žalbenih tvrdnji oštećenika kao tužitelja ponovljenih iz žalbe protiv prethodnog prvostupanjskog rješenja – da prvostupanjski sud ne poštuje naputke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da "uporno ne želi provesti istragu protiv okrivljene Lj. B., iako za to postoje jasne zakonske odredbe i uputa VSRH", valja reći da žalitelj potpuno pogrešno tumači odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 69/2017 od 7. ožujka 2017. kojom je ukinuto rješenje Županijskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2016. broj Kov-6/2015, a kojim je odbačena njegova optužnica od 20. listopada 2016. protiv okrivljene Lj. B., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. Budući da su suštinski istovjetni navodi bili sadržani i u zahtjevu oštećenika kao tužitelja za obnovu kaznenog postupka o kojemu je odlučivao prvostupanjski sud te da je taj sud u obrazloženju pobijanog rješenja dao vrlo jasne, iscrpne i logične razloge u odnosu na te navode, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to se i žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste (stranica 2., pasus 3. do stranica 3., pasus 2.).

 

Ponavljajući navode iz zahtjeva za obnovu postupka, žalitelj ističe da je golema materijalna šteta na njegovoj imovini izravna posljedica kaznenog djela okrivljene Lj. B., što da je razvidno iz nalaza i mišljenja građevinskog vještačenja u parničnom predmetu. Navedeni dokaz je, po njegovom mišljenju, prikladan da se na temelju njega dopusti obnova kaznenog postupka.

 

Pravilnost pobijanog rješenja, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje ni istaknutim žalbenim tvrdnjama oštećenika kao tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da navedeni dokaz (koji oštećenik kao tužitelj, osim toga, samo navodi, odnosno na isti se poziva u svojim podnescima, ali ga ujedno ne prilaže) govori o razmjerima štete na imovini oštećenika kao tužitelja, što nije bilo sporno ni prilikom donošenja sada pravomoćnog rješenja o odbijanju njegovog zahtjeva za provođenje istrage. Međutim, to nije odlučno za zaključak da bi okrivljena Lj. B. postupanjem opisanim u zahtjevu za provođenje istrage imala namjeru prouzročiti takvu štetu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da dokaz na koji se poziva žalitelj očito nije prikladan da se na temelju njega dopusti obnova kaznenog postupka.

 

Budući da žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istome bila ostvarena koja od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. listopada 2020.