- 1 -              I Kž 565/2020-4

Broj: I Kž 565/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. lipnja 2020. broj K-3/2019, u sjednici održanoj 19. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba optuženog Ž. V. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. KZ/11. odbijen je prijedlog optuženika za izdvajanje kao nezakonitih dokaza pisama, CD-a koji sadrži snimku koju je u spis dostavio državni odvjetnik, fotografije na listu 58 spisa, fotografija na listovima 46 do 58 spisa, te zapisnik o ispitivanju svjedoka D. G.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi Ž. V. po braniteljici odvjetnici K. G., bez navođenja zakonske osnove, no suštinski zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Prvenstveno, žalitelj u svojoj žalbi ističe kako prvostupanjsko rješenje nije valjano obrazloženo, te da su okolnosti na kojima je sud temeljio svoju odluku suprotni stanju spisa. Osim toga, žalbom se dovodi u pitanje dio spornih dokaza koji su nastali nakon potvrđivanja optužnice, koji se stoga, kako to smatra žalitelj, ne mogu upotrijebiti kao dokazi u ovom kaznenom postupku.

Protivno navodima žalbe, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pisma, CD koji sadrži snimku koju je u spis dostavio državni odvjetnik, fotografija na listu 58 spisa, fotografije na listovima 46 do 58 spisa, te zapisnik o ispitivanju svjedoka D. G., nisu nezakoniti dokazi, te da nema mjesta njihovom izdvajanju, kako je to predložio optuženik. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Svoju je odluku, suprotno navodima žalbe optuženika, prvostupanjski sud temeljio na okolnostima utvrđenima u zakonitom postupku, pri čemu se osvrnuo i na svoju dužnost kritičke ocjene vjerodostojnosti i dokazne vrijednosti svakog od dokaza, pa i ovih čije se izdvajanje predlaže.

Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da niti jedan od dokaza čije se izdvajanje predlaže nije nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavak. 1. i 2. ZKP/11., koji propisuje da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni Zakonom, te oni za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

U pogledu pisama, čiju autentičnost optuženik dovodi u pitanje, u pravu je sud prvog stupnja kako zaključuje da se ne radi o nezakonitom dokazu obzirom da je porijeklo, način sastavljanja i skriptor pisama poznat, a to je D. G. koji je i iskazivao o razlozima pisanja pisama, te da je dobrovoljno pisao i dobrovoljno slao policiji pisma čije se izdvajanje predlaže.

Nadalje, u odnosu na navedenog svjedoka D. G., optuženik dovodi u pitanje zakonitost postupka u kojem je isti stekao status pouzdanika, a s time u vezi i zakonitost dokaza koji su proizašli iz uporabe pouzdanika (CD-a koji sadrži snimku koju je u spis dostavio državni odvjetnik te ispitivanje pouzdanika kao svjedoka). Međutim, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, D. G. je status pouzdanika stekao zakonito obrazloženim nalogom suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici Kir-t-20/19-2 od 24. siječnja 2019. (kasnije produljivano rješenjima Kir-t-40/2019 od 22. veljače 2019. te Kir-t-52/2019 od 21. ožujka 2019.) kojima je, na temelju članka 332. stavak. 1. točka 5. ZKP/11., određeno provođenje posebnih dokaznih radnji prema Ž. V. uporabom pouzdanika, i to zbog postojanja osnova sumnje u počinjenje kaznenog djela sprečavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 1. KZ/11., za koje se doznalo nakon počinjenja kaznenog djela za koje se vodi ovaj kazneni postupak. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako snimke pohranjene na CD-u kojeg je u spis dostavio državni odvjetnik nisu nezakoniti dokazi obzirom da su nastali zakonitom uporabom pouzdanika. Pri tome, okolnost da se ne radi o cjelovitoj snimci ne čini taj dokaz nezakonitim, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, koji upućuje i na mogućnost da se u dokaznom postupku pregledaju i ostale snimke koje su nastale uporabom pouzdanika.

Vezano uz ispitivanje pouzdanika D. G. kao svjedoka, žalitelj pogrešno polazi od stava da se pouzdanik može ispitati samo o tijeku provođenja posebnih dokaznih radnji, no ne i o onome što bi mu optuženik u razgovorima priopćio. Naime, članak 332. stavak. 2. ZKP/08., na kojega se prvostupanjski sud pravilno pozvao kada je odbio prijedlog za izdvajanje iskaza svjedoka D. G., izričito upućuje kako pouzdanik može biti saslušan kao svjedok o sadržaju razgovora koje je vodio s osobama  prema kojima su određene posebne dokazne radnje kao i svim sudionicima kaznenog djela radi čijeg otkrivanja i dokazivanja su posebne dokazne radnje bile određene, te da se iskaz pouzdanika može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Stoga je ispravno, i u tom dijelu, prvostupanjski sud utvrdio da se ne radi o nezakonitom dokazu.

U pogledu snimki koje se nalaze na listu 58, te listovima 46 do 58 spisa, u pravu je prvostupanjski sud kada utvrđuje da su fotografije odnosno „frameovi“ fotodokumentacije sačinjene po PU ..., Službi kriminalističke tehnike izuzeti na zakonit način. Drugo je pitanje, a što nije stvar zakonitosti tih dokaza, autentičnosti i vjerodostojnosti tih fotografija, koje će, kako to navodi i prvostupanjski sud, tijekom postupka biti podvrgnuti kritičkoj analizi kao i svaki drugi dokaz.

Stoga, budući da žalbenim navodima optuženog Ž. V. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. listopada 2020.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.