- 1 -              Kzz 24/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 24/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog prekršaja iz čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10. i 74/11. - dalje u tekstu: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 7. listopada 2020. broj ZPP-DO-29/2020-5, podnesenom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku od 19. veljače 2020. broj Pp P-1183/2019-20, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 19. veljače 2020. broj Pp P-1183/2019-20 povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15. - dalje u tekstu: PZ) pa se ta presuda preinačuje na način da se na temelju čl. 182. toč. 1. PZ okrivljeni D. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

              da bi:

 

              24. rujna 2018. u 23,56 sati u S., ... upravljao motornim vozilom reg. oznake ... te dolaskom do raskrižja s ... ulicom i prilikom skretanja u lijevo nije propustio vozilo koje je dolazeći iz suprotnog smjera zadržavalo smjer kretanja ili skretalo u desno,

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 57. st. 2., kažnjiv po čl. 57. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

              Na temelju čl. 140. st. 1. i 2. PZ, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 19. veljače 2020. broj Pp P-1183/2019-20 okrivljenik D. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 52. st. 2. PZ, a kažnjivog po čl. 57. st. 7. PZ, te mu je na temelju citiranog zakonskog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna. Istom presudom je obvezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, a sve u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude.

 

              Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedene presude zbog povrede odredbe materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. PZ u svezi čl. 2. PZ, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi povredu zakona na štetu okrivljenika ostvarenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 19. veljače 2020., broj Pp P-1183/2019-20.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 1. u svezi čl. 2. st. 1. toč. 78. PZ, jer djelo za koje okrivljenik optužen nema bitna obilježja prekršaja, odnosno u činjeničnom opisu prekršaja nije opisana nikakva posljedica.

 

Naime, pobijanom presudom okrivljeniku se stavlja na teret da je inkriminiranog dana upravljao osobnim vozilom i dolaskom do raskrižja i prilikom skretanja u lijevo nije propustio vozilo koje je dolazeći iz suprotnog smjera zadržavalo smjer kretanja ili skretalo udesno, i da je time ostvario obilježje prekršaja iz čl. 57. st. 2., kažnjivog po čl. 57. st. 7. ZOPSC.

 

Međutim, kako to ispravno u zahtjevu tvrdi državni odvjetnik, čl. 2. st. 1. toč. 78. ZOSPC definiran je pojam „propuštanja vozila“ kao radnja koju su u određenim slučajevima sudionici dužni obaviti zaustavljanjem, smanjenjem brzine kretanja ili prekidanjem radnje koju izvode i to na način koji ne prisiljava druge sudionike da naglo mijenjaju smjer ili brzinu kretanja. U konkretnom slučaju iz činjeničnog opisa prekršaja za koji je okrivljenik osuđen nije razvidno da je vozač vozila kojem je okrivljenik oduzeo prednost prolaska bio prisiljen poduzeti neku radnju, koja bi za posljedicu imala oduzimanje prednosti prolaska ili izbjegavanje vozila okrivljenika, a što bi za posljedicu imalo povredu obveze propuštanja vozila iz suprotnog smjera u smislu čl. 2. st. 1. toč. 78. ZOSPC.

 

Slijedom iznesenog, proizlazi nespornim da u činjeničnom opisu presuđenog prekršaja po Općinskom sudu u Sisku nisu sadržana sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 57. st. 2. i 7. ZOSPC, i da djelo iz pravomoćne presude po zakonu nije prekršaj, pa je Općinski sud u Sisku donošenjem presude kojom je okrivljenika proglasio krivim za citirani prekršaj, povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava na koje upućuje državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, te je okrivljenika za prekršaj zbog kojeg je pobijanom pravomoćnom presudom proglašen krivim trebalo osloboditi od optužbe na temelju čl. 182. toč. 1. PZ.

 

Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci, na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

 

Zagreb, 19. listopada 2020.