- 1 -              II Kž 426/2020-4

Broj: II Kž 426/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. u svezi sa člankom 37. stavcima 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. rujna 2020. broj Kv I-298/2020 (K-8/2019), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog K. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. D. zbog zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. D. po branitelju, odvjetniku M. Š., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način se optuženiku da ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. D. i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano obrazložio. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije moguće zamijeniti blažim mjerama, a i zbog čega drži da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije narušeno načelo razmjernosti.

Prvenstveno, prvostupanjski sud postojanje osnovane sumnje ispravno temelji na potvrđenoj optužnici protiv optuženika te dokazima na kojima se ista temelji, što je detaljno i obrazložio u pobijanom rješenju. Okolnost da su naknadno provedeni i drugi dokazi ne anuliraju postojanje opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, obzirom da će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i stupnju njegove krivnje pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, protivno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani optuženika postoji predvidiva i realna opasnost da će on, boravkom na slobodi, ponoviti kaznena djela. Taj svoj zaključak prvostupanjski sud ispravno temelji na okolnostima pod kojima su počinjena terećena kaznena djela, ali i motiv počinjenja istih, iz čega proizlazi izrazita upornost i naglašena kriminalna volja za počinjenjem kaznenih djela. Kada se, uz to, uzme u obzir i da je protiv optuženika u tijeku i drugi kazneni postupak zbog kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode i iznude, onda je u pravu prvostupanjski sud kada utvrđuje da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

S obzirom na značaj i kvalitetu istaknutih okolnosti, ispravno prvostupanjski sud zaključuje i kako se svrha istražnog zatvora ne bi se mogla ostvariti blažim mjerama.

Nadalje, optuženik žalbom opetovano dovodi u pitanje dosadašnje trajanje istražnog zatvora upirući pri tome na povredu načela razmjernosti. Međutim, takav je prigovor neosnovan s obzirom na to da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede načela razmjernosti, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom optuženog K. D. u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2018. nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Međutim, upućuje se prvostupanjski sud kako je potrebno voditi računa da se radi o predmetu u kojem je protiv optuženika određen istražni zatvor što zahtjeva posebnu žurnost u postupanju.

Slijedom iznesenog, žalba optuženika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2020.