- 1 -              II Kž 435/2020-4

Broj: II Kž 435/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. listopada 2020. broj Kvm-6/2020-5, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog R. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. R., zbog kaznenih djela iz članka 110. i članka 191. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u svezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženiku je produljen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Određeno je da na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. R. po braniteljici, odvjetnici N. V., bez navođenja zakonske osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s  prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor.

Žalba optuženika nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. R., i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i onih koje se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano obrazložio. Također, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije moguće zamijeniti blažim mjerama.

Prvenstveno, a što se niti žalbom ne dovodi u pitanje, prvostupanjski sud postojanje osnovane sumnje ispravno temelji na potvrđenoj optužnici protiv optuženika te dokazima na kojima se ista temelji.

Nadalje, suprotno stavu žalitelja, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako na strani optuženika  i nadalje postoji realna i razumno predvidiva opasnost da će on puštanjem na slobodu pobjeći i biti nedostupan tijelima kaznenog progona. Naime, nedvojbeno je da je optuženik državljanin Bosne i Hercegovine sa statusom stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, koji unatoč činjenici da ima formalno prijavljenu adresu u Z., neprijavljeno živi na drugoj adresi u Z. Kada se pri tome uzme u obzir da je optuženik, po dolasku policije, pokušao pobjeći kroz prozor, onda je u pravu prvostupanjski sud da je ispunjena zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/11.

Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika, a koje okolnosti nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela za koja se tereti optuženik, činjenice njegove dosadašnje kaznene i prekršajne osuđivanosti, kao i da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je kod optuženika dijagnosticiran poremećaj ličnosti uslijed ovisnosti o opijatima. Prema nalazu vještačenja, optuženik je sada u apstinenciji, no manipulativan je i agresivan, nekritičan i bez uvida u vlastito stanje pa je zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. Stoga je opravdano prvostupanjski sud optuženiku produljio istražni zatvor i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/11.

Imajući u vidu sve tako izložene okolnosti, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud optuženom R. R. produljio istražni zatvor po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., pri čemu je u pravu i kada zaključuje da se u ovom trenutku svrha istražnog zatvora ne bi mogla s uspjehom ostvariti nikakvim blažim mjerama, na koje upućuje žalitelj. Jednako tako, s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se optuženik tereti te na kaznu koja se može očekivati u postupku, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, kako to i stoji u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. listopada 2020.