- 1 -              III Kr 108/2020-3

Broj: III Kr 108/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. S., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog E. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 11. travnja 2019. broj K-416/2018 i Županijskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2019. broj Kž-587/2019, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog E. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 11. travnja 2019. broj K-416/2018 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2019. broj Kž-587/2019, E. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 3. KZ/11., i na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je putem branitelja K. K., odvjetnika u S. B., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se poziva na povrede zakona predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da osuđenik presudu pobija zbog zakonske povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. st. 1. toč. 5. ZKP/08., smatrajući da je sud prekoračio ovlasti koje se odnose na kaznu, budući je osuđenika sudio za kazneno djelo iz prometa koje za posljedicu podrazumijeva osobito tešku tjelesnu ozljedu, a takvu je ozljedu zadobila samo jedna osoba, dok su druge dvije osobe u prometnoj nesreći zadobile teške tjelesne ozljede, iz čega nadalje zaključuje da je sud u pogledu kaznenog djela i kazne primijenio zakon koji se nije mogao primijeniti. Osim toga, ističe da je zakon povrijeđen i u odredbi iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer da drugostupanjski sud nije dao razloge o prigovorima koji su se u žalbi odnosili na istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te u svezi toga i tvrdnju da sud općenito nije odgovorio na sve žalbene navode istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude, čime je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovu branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. st. 1. toč. 5. ZKP/08., odnosno da je sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer da je osuđenika trebao suditi za drugu (blažu) pravnu kvalifikaciju, što bi u konačnici rezultiralo i blažom kaznenom sankcijom. Naime, iako se sadržajno zapravo radi o činjeničnom prigovoru, treba naglasiti da je prema činjeničnom opisu iz pravomoćne presude u prometnoj nezgodi, za koju je osuđenik pravomoćno osuđen, jedan od trojice oštećenika nesporno zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu, slijedom čega je djelatnost osuđenika prema nižim sudovima ispravno pravno okvalificirana kao kazneno djelo iz čl. 227. st. 3. KZ/11., te mu je, konačno, za to kazneno djelo izrečena i kazna unutar predviđenog zakonskog okvira za navedeno kazneno djelo, tako da navedena povreda zakona nije ostvarena.

U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. u okviru koje podnositelj zahtjeva smatra da sud drugog stupnja nije dao razloge za žalbene navode koji su se odnosili na bitnu povredu, valja naglasiti da osuđenik nije u pravu. Ovdje prije svega treba reći kako se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., no čak i uz ovu zakonsku ogradu, osuđenik potpuno gubi iz vida da je sud drugog stupnja, suprotno njegovim navodima iz zahtjeva, upravo dao jasne i detaljne razloge koji su se odnosili na žalbeni prigovor vezan uz označenu bitnu povredu.

Neosnovana je, konačno, i tvrdnja osuđenika da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, radi toga što drugostupanjski sud povodom njegove žalbe nije odgovorio na sve žalbene navode, pa da je time povrijedio prava okrivljenika u žalbenom postupku. Naime, ovdje treba navesti da sud drugog stupnja nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim  za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08, a u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio, slijedom čega ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.

Zbog navedenog je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 19. listopada 2020.

                            Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.