- 1 -              I Kž 588/2020-4

Broj: I Kž 588/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. X., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 24. rujna 2020. broj Ik I-310/2020-16, u sjednici održanoj 19. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenika V. X. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola je, na temelju 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. X.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku P. P., a iz sadržaja je vidljivo da je žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i uputi na ponovno odlučivanje.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis od 14. listopada 2020. broj KŽ-DO-1239/2020.

Žalba nije osnovana.

Jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. X. ocjenjujući da do sada izdržanom kaznom zatvora nije postignuta svrha kažnjavanja u pogledu specijalne i generalne prevencije. Takav zaključak prvostupanjski sud je donio uzimajući u obzir raniju višestruku osuđivanost zbog kaznenog djela vezanog za zlouporabu droga, kratko vremensko razdoblje između izlaska s izdržavanja ranije kazne zatvora i počinjenja jednog od kaznenih djela zbog kojeg izdržava predmetnu kaznu zatvora, aktualni kazneni postupak protiv zatvorenika i procjenu visoke vjerojatnosti kriminalnog recidiva, a neovisno o urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora i osiguranom postpenalnom prihvatu.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika V. X. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11.

Na takav stav ovog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi zatvorenika. Naime, isti tvrdi da više nema namjeru činiti kaznena djela, da je shvatio da nema smisla provoditi vrijeme u zatvoru odvojen od svoje obitelji kojoj je potreban, da je kazna koju sada izdržava utjecala na njega da izmijeni svoje ponašanje, da on ničim nije utjecao na trajanje postupka koji se vodi protiv njega od 2016., da je primjerenog ponašanja, da je ostvario razinu "zadovoljava" i da ima osigurani postpenalni prihvat.

Sve okolnosti istaknute u žalbi nisu takve da bi dovele do drugačijeg zaključka u odnosu na predviđanje zatvorenikovog ponašanja nakon eventualnog ranijeg puštanja s izdržavanja zatvorske kazne. Vezano za to valja apostrofirati mišljenje Zatvora u P.-P., kao institucije koja ima najbolji uvid u rezultate izdržavanja kazne, prema kojem kod zatvorenika V. X. postoji visoka vjerojatnost recidiva budući da dosadašnje zatvorske kazne nisu utjecale na promjenu zatvorenikovog životnog stila, a unatoč urednom ponašanju tijekom izdržavanja kazne i osiguranom postpenalnom prihvatu. Dakle, kod takvog stanja stvari, ne može se smatrati da je dosadašnje izdržavanje kazne zatvora u cijelosti ostvarilo svoju specijalno preventivnu svrhu.

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2020.