1

              Poslovni br. 18 Povrv-235/20-5

 

                           

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Augustina Jalšovec u pravnoj stvari tužitelja S-E., D.,  OIB: .., zastupano po  Z. G., odvjetnici iz Z.,  protiv tuženika S. G. d.o.o., O., OIB:.., zastupano po dr.sc. A. Č., odvjetniku iz O., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 09. rujna 2020. u nazočnosti tužiteljeva i tuženikova punomoćnika, na ročištu za objavu sudske odluke, dana 16. listopada 2020.,  

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. P. iz O., posl.br. Ovrv-233/17 od 27.07.2017., za glavnicu u iznosu od 6.022,86 kn (šesttisućadvdesetdvije kune i osamdesetšest lipa), pa se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija kao neosnovan.

 

2. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. P. iz O., posl.br. Ovrv-233/17 od 27.07.2017., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S. G. d.o.o., O., , OIB: .., platiti tužitelju S-E., D., OIB: zatezne kamate po stopi  koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koje teku kako slijedi:

 

-          na iznos od 6.022,86 kn od 25.03.2016. do 13.03.2020.,

 

te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn ( tisućudvjestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi  koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koje teku od 27.07.2017. do isplate, a sve u roku od 8 dana.

 

3. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. P. iz O., posl.br. Ovrv-233/17 od 27.07.2017., za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 818,75 kn (osamstoosamnaest kuna i sedamdesetpet lipa), pa se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija kao neosnovan.

 

4.                                                    Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.753,12 (četritisućesedamstopetedesettrikune i dvanaeset lipa),u roku osam dana.

 

5. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.171,87 kn (tisućustosedamdesetkuna i osamdesetsedam lipa) odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio dana 27.07.2017., protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 6.022,86 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i ovršnim troškovima.  Javni bilježnik L. P. iz O., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-233/17 od 27.07.2017. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

 

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako se potraživanje istoga u ovoj pravnoj stvari odnosi na ispostavljenu robu - sendvič ploče XPS, a za koju je tužitelj ispostavio tuženiku utuženi račun – otpremnicu 134/ZG/301. Tužitelj ističe kako je tuženik djelomično podmirio navedeni račun u iznosu od 6.000,00 kn, dok je ostao nepodmireni iznos od 6.022,86 kn koji sada utužuje. Tužitelj nadalje navodi kako je tuženik predmetnu robu preuzeo i iskoristio u svome poslovanju tako što je iste ploče ugradio u  OŠ u O., te zatim i naplatio ugradnju predmetnih ploča. Također navodi kako tuženik predmetnu preuzetu robu nije reklamirao tužitelju. Nadalje tužitelj ističe kako tuženiku nije dostavio atestnu dokumentaciju za predmetne ploče budući da tuženik nije platio preuzetu robu u cijelosti, te ističe kako tuženik nije dokazao da je istome nastala ili mogla nastati šteta zbog nedostavljene atestne dokumentacije. Također navodi kako prema ponudi koju je tuženik prihvatio ne postoji obveza tužitelja za dostavu atesta, a niti pravila struke ne obvezuju testiranje istih.

 

U daljnjem tijeku postupka tužitelj je na ročištu održanom 09.09.2020., povukao tužbeni zahtjev u odnosu na glavni dug, budući je  tuženik dana 13.03.2020., podmirio iznos glavne tražbine od 6.022,86 kn, dok je ostatak tužbenog zahtjeva specificirao u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga do isplate, troška ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, te parničnog troška.

 

Tuženik se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, u prigovoru i daljnjem tijeku postupka ističe kako pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, te ističe kako tuženik nije dužan podmiriti utuženu tražbinu tužitelju, jer isti nije dostavio tuženiku pripadajuće ateste za robu koju je prodavao- sendvič ploču XPS koja je ugrađena u OŠ R. u O., te da je time tuženiku prouzročio znatnu štetu. Nadalje ističe kako je iz dokumentacije - ponude za robu od 17.03.2016., i narudžbenice br.49/16 tužitelj bio dostaviti predmetnu atestnu dokumentaciju, a budući da isti to nije učinio tuženik je preuzeo predmetnu robu, ugradio je u OŠ R. uz rizik da snosi štetu zbog manjkavosti ugrađenog materijala u roku od 2g od završetka radova ( jamstveni rok) sukladno Zakonu o građenju. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva odnosno povlačenju tužbe od 09.09.2020, ističući kako je nastupila prekluzija uređenja tužbenog zahtjeva sukladno Zakonu o parničnom postupku. Također isti navodi kako je točno da je tijekom 2020. podmirio iznos glavnog duga, a u svezi postojanja mogućnosti mirnog rješenja spora između parničnih stranaka.

 

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u: račun-otpremnicu 134/ZG/301 sa dostavnicom i povratnicom ( list 5 – 7 spisa), ponudu 16-011-000109 ( list 12 spisa), narudžbenicu br 49/16 (list 13 spisa), e mail poruku ( list 4 spisa), izvještaj o ispitivanju ( list 18-20 spisa), potvrdu Porezne uprave ( list 26 spisa), te je saslušao je z.z. tužitelja B. S..

 

Sud je cijeneći izvedene dokaze, utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

 

Među strankama je nesporno da su iste bile u poslovnom odnosu, te da je tužitelj tuženiku isporučio robu- sendvič ploče XPS, te da je istu robu tuženik preuzeo i ugradio u OŠ R. u O.. Također je nesporno da je tuženik tužitelju nakon podnošenja tužbe, tijekom 2020. platio iznos glavnice, budući da su stranke bile u fazi dogovora oko mirnog rješavanja spora.

 

Među strankama je međutim sporno da li je prilikom dostave predmetnih ploča tužitelj bio u obvezi tuženiku ispostaviti atestnu dokumentaciju za istu robu, odnosno da li zbog nedostavljanja te dokumentacije tuženik može snositi eventualnu štetu zbog manjkavosti ugrađenog materijala u roku od 2g.od završetka radova( jamstveni rok). Također sporno je i povlačenje tužbe i specificirani tužbeni zahtjev tužitelja od 09.09.2020., iz razloga što tuženik ističe kako je time došlo do preinake tužbe, te da je za takvu preinaku tužbe nastupila prekluzija uređenja tužbenog zahtjeva sukladno ZPP-u, a ujedno se i protivi povlačenju tužbe od strane tužitelja.

 

Prvenstveno valja istaknuti nespornu činjenicu da je tuženik tijekom 2020.godine podmirio glavni dug u iznosu od 6.022,86 kn. Slijedom toga, tužitelj je na ročištu održanom 09.09.2020., za taj iznos povukao tužbeni zahtjev i specificirao ostatak tužbenog zahtjeva, a čemu se usprotivio tuženik.

 

Člankom 191.st.3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) ZPP-a određeno je da tužba nije preinačena ako je tužbeni zahtjev smanjen. Nadalje, člankom 193. st.1 i st.2 ZPP-a određeno je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, te da se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane.

 

Slijedom iznijetoga, kako je tužitelj na ročištu 09.09.2020., specificirao tužbeni zahtjev tako što je smanjio tužbeni zahtjev za iznos glavne tražbine, te je specificirao tijek kamata od dospijeća do dana podmirenja glavnog duga, a ostao kod ostatka tužbenog zahtjeva, sud je stava da se takva specifikacija tužbenog zahtjeva, sukladno naprijed citiranom čl.191 st.3 ZPP-a, ne smatra preinakom tužbe već se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva.

 

 

Nadalje, budući da je tužitelj na naprijed navedenom ročištu povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnog duga, a čemu se tuženik usprotivio unatoč činjenici da je isti platio iznos glavnog duga, sud je stava kako je isti sukladno čl. 325 .st.1 ZPP-a, obvezan donijeti odluku u pogledu glavne stvari, te je slijedom toga, sud sukladno čl. čl. 451.st.3 ZPP-a, odlučio kao u izreci presude pod točkom I., budući da je iznos glavne tražbine od 6.022,86 kn plaćen.

 

Člankom 29.st.1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO) određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, te je istim člankom u st.2. određena i stopa zateznih kamata.

 

Člankom 240. st.2. ZOO-a  određeno je da se dug može priznati izjavom vjerovniku, te na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanju osiguranja.

 

Slijedom svega navedenog, budući  da je tužitelj na ročištu od 09.09.2020. obavijestio sud da je tuženik dana 13.03.2020., podmirio iznos glavnog duga, te da je činjenicu da je tuženik pomirio tijekom 2020., iznos glavnog duga priznao i sam tuženik, a koji se na poseban upit suda nije mogao očitovati o točnom datumu podmirenja duga, te da je do podmirenja glavnog duga došlo zbog postojanja mogućnosti mirnog rješenja ove pravne stvari, sud je stava kako je podmirenjem glavnice tuženik sukladno čl. 240.st.2 ZOO-a priznao predmetni dug i tužbeni zahtjev, budući da je nakon utuženja podmirio iznos glavnog duga.

 

Naime, unatoč činjenici što je tuženik nakon podnošenja tužbe platio utuženi iznos glavnice, isti je na ročištu održanom dana 09.09.2020., osporio tužbu i tužbeni zahtjev budući da stranke nisu uspjele mirno riješiti spor.

 

Slijedom iznijetoga budući da je tuženik svojom konkludentnom radnjom- plaćanjem iznosa glavnog duga sukladno čl. 240 st.2 ZOO-a priznao tužbeni zahtjev, te je zatim nakon podmirenja iznosa glavnog duga osporio tužbeni zahtjev, budući da stranke nisu mogle mirno riješiti spor, sud je sukladno čl. 221.st. 3. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svome uvjerenju ocijenio kako je tuženik činom plaćanja glavnog duga priznao predmetni tužbeni zahtjev sukladno čl. 240 st.2. ZOO-a.

 

Također valja istaknuti kako je na ročištu održanom dana 14.01.2020., tuženiku putem suda uručena predmetna atestna dokumentacija, te da je od ugradnje predmetne robe u OŠ R. - sendvič ploče XPS, protekao jamstveni rok od 2 g., te da tuženik u ovome postupku nije imao procesnih prijedloga radi dokazivanja eventualne štete zbog neisporučene atestne dokumentacije.

 

              Nadalje,  budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio dana 27.07.2017., a kako je tuženik podmirio iznos glavnog duga nakon podnošenja prijedloga za ovrhu uplatom od dana 13.03.2020., sud je stava kako tužitelju  sukladno čl. 29.st.1. i st.2 Zakona o obveznim odnosima pripadaju kamate na iznos glavnog duga koje teku od dana dospijeća računa do isplate, te se stoga tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos zateznih kamata na iznos glavnog duga, tekućim od dospijeća do isplate, te trošak ovršnog postupka sa kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je valjalo primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi, te odlučiti kao u točki II.izreke ove presude.

 

Sud je ujedno ukinuo predmetno rješenje javnog bilježnika u dijelu u kojemu je tuženiku  naloženo platiti tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka, iz razloga što je tuženik na rješenje o ovrsi izjavio prigovor te radnje za naprijed navedene troškove nisu niti obavljene, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke presude.

 

Nadalje, člankom 158 st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19 dalje: ZPP), a koji se sukladno članku 117.st.3.istoga zakona primjenjuje na postupke u tijeku u kojima nije donesena prvostupanjska odluka,  određeno je da je troškove postupka dužan tužitelju snositi tuženik, ukoliko tužitelj tužbu povuče ili se  odrekne tužbenog zahtjeva, odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Sud je stava, budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe podmirio iznos glavne tražbine, nakon čega je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za taj iznos, te da je tuženik dao povoda parnici koju je u cijelosti izgubio, dužan sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi snositi trošak određen ovom presudom tužitelju.

 

Slijedom iznijetoga, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. i st.2. i čl.158.st.2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

                           

Sud je tužitelju priznao i parnični  trošak u ukupnom iznosu od 4.753,12 kn, a koji se odnosi na trošak sastava obrazloženog podneska od 22.09.2017., u iznosu od 750,00 kn, sa PDV-om od 187,50 kn, ukupno 937,50 kn, pristup ročištu od 07.12.2017., u iznosu od 750,00 kn, sa PDV-om od 187,50 kn, ukupno 937,50 kn, pristup ročištu od 26.02.2019., u iznosu od 750,00 kn, sa PDV-om od 187,50 kn, ukupno 937,50 kn, pristup ročištu od 14.01.2020.,  na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 375,00 kn, sa PDV-om od 93,75 kn ukupno 468,75 kn, sastav podneska od 03.02.2020, u iznosu od 187,50 kn sa PDV-om od 46,85 kn, ukupno 234,50 kn, pristup ročištu od 09.09.2020., u iznosu od 750,00 kn, sa PDV-om od 187,50 kn, ukupno 937,50 kn, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 300,00 kn.

Slijedom iznijetoga, sud je donio odluku kao u točki IV. izreke presude.

 

Sud tužitelju nije priznao parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.171,87 kn, a koji se odnosi na trošak sastava podneska od 05.12.2017 u iznosu od 187,50 kn sa PDV-om od 46,85, kn ukupno 234,50 kn, te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 Kn sa PDV-om od 93,75 kn ukupno 468,75 kn, budući da te radnje tužitelja nisu bile potrebne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, dok je pristup ročištu od 14.01.2020., na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima sud tužitelja odbio za iznos od 375,00 kn, sa PDV-om od 93,75 kn ukupno 468,75 kn, te je slijedom toga donio odluku kao u točki V. izreke presude.

 

O troškovima tuženika sud temeljem čl. 154 st.1 ZPP-a, nije odlučivao budući da je isti u potpunosti izgubio parnicu, te mu slijedom toga ne pripada naknada parničnog troška.

 

Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku 16. listopada  2020.

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                                   S U D A C :

Vlasta Kuzevski                                                                                             mr.sc. Mirjana Baran

 

                                                                                                                             

 

 

                                                                                       Viši sudski savjetnik

                                                                                                                              Augustin Jalšovec

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 4 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.