- 1 -              III Kr 55/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 55/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. T., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2019. br. K-394/2018 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 12. veljače 2020. br. Kž-111/2019, u sjednici održanoj 16. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. J. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2019. br. K-394/2018 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 12. veljače 2020. br. Kž-111/2019, osuđen je J. T. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci.

 

Protiv te presude osuđenik je po braniteljici L. H., odvjetnici iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je uz primjerak zahtjeva dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji je u pisanom odgovoru na zahtjev izrazio mišljenje da zahtjev nije osnovan.

 

Odgovor na zahtjev je dostavljen osuđeniku i njegovu branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi na temelju čl. 517. st. 1. u vezi čl. 469. st. 1. i 2. ZKP/08. (pravilno bi bilo toč. 1. i 2.), zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. i povrede prava na obranu na raspravi.

 

U odnosu na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 404. st. 5. ZKP/08. osuđenik navodi da je prvostupanjski sud održao raspravu 30. siječnja 2019. u odsutnosti okrivljenika, koji u postupku nije imao branitelja, a na toj raspravi je ispitan psihijatrijski vještak kojem okrivljenik nije mogao postavljati pitanja.

 

Protivno navodima osuđenika, prvostupanjski sud je u ovom kaznenom postupku pravilno dana 30. siječnja 2019. proveo raspravu u odsutnosti okrivljenika, na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08. s obzirom da je okrivljenik bio uredno pozvan na raspravu, znao je koji dokaz će biti izveden i na koji način s obzirom da je po istom vještaku već psihijatrijski vještačen u drugim kaznenim predmetima u kojima je prethodno i pregledan. Stoga prisutnost okrivljenika nije bila nužna, a ispunjeni su i ostali uvjeti iz čl. 404. st. 5. ZKP/08. za održavanje rasprave bez nazočnosti okrivljenika.

 

Psihijatrijsko vještačenje je provedeno na okolnost ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja djela, s obzirom da se radi o dugogodišnjem politoksikomanskom ovisniku, pa samim tim okrivljeniku nije bilo potrebno imenovati branitelja po službenoj dužnosti, jer nije bilo indikacija da je u postupku bio nesposoban da se sam brani. Isto se odnosi i na ispitivanje pred policijskim istražiteljem.

 

Stoga nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu na raspravi, a na taj način nije ostvarena niti povreda iz čl. 517. st. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08., jer osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući u konkretnom slučaju okrivljenik je nakon danih pouka izjavio da će se sam braniti, a interesi pravde nisu nalagali da mu se postavi branitelj po službenoj dužnosti.

 

Neosnovano osuđenik ističe i da mu je povrijeđeno pravo na obranu, jer da je nepravilno primijenjena odredba čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08., jer da se okrivljenik nije izričito suglasio s čitanjem iskaza ranije saslušanih svjedoka.

 

Osuđeniku se ukazuje da tu povredu nije isticao u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu, pa je u smislu čl. 517. st. 2. ZKP/08. ne može isticati u ovom izvanrednom pravnom lijeku.

 

Međutim, neovisno o tome, osnovano je prvostupanjski sud na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08. pročitao iskaze saslušanih svjedoka K. N. i Z. Š., jer se okrivljenik nedvosmisleno suglasio s čitanjem tih iskaza, kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 9. studenog 2018. (list 64 spisa).

 

Neosnovano osuđenik ističe i povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. počinjenu u žalbenom postupku, jer da drugostupanjski sud nije dao argumentirane i valjane odgovore na žalbene navode okrivljenika.

 

Naime, drugostupanjski sud je u dostatnoj mjeri odgovorio na sve žalbene navode okrivljenika ne prihvaćajući njegovu žalbu kao osnovanu, pa stoga nije ostvarena povreda kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 

Osim toga, kada bi razlozi u drugostupanjskoj odluci bili manjkavi, da bi bila ostvarena navedena povreda, trebao bi biti ostvaren i drugi uvjet, da je ta povreda mogla utjecati na presudu, a to u konkretnom slučaju nije ostvareno.

 

Stoga nije ostvarena niti povreda iz čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, iako iz podnesenog zahtjeva nije razvidno na koju povredu iz čl. 6.1. Konvencije osuđenik ukazuje.

 

Ostali prigovori iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, da nije utvrđena vrijednost ukradene stvari, o čemu ovisi kvalifikacija djela, da nije utvrđeno o kakvoj ogrlici se radi, da nije utvrđeno postupanje s izravnom namjerom, te da je pogrešna odluka u kazni, su prigovori činjenične naravi, a to nije osnov na temelju kojeg se može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, jer bi u protivno to bila žalba na treći stupanj protivno Zakonu o kaznenom postupku.

 

Iz svih navedenih razloga, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, pa je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. listopada 2020.