- 1 -              III Kr 47/2020-6

Broj: III Kr 47/2020-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. D. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. listopada 2019. broj K-149/2019-26 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2020. broj Kž-1197/2019-6, u sjednici održanoj 16. listopada 2020.

presudio je:

              Odbija se zahtjev osuđenog D. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. listopada 2019. broj K-149/2019-26, djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2020. broj Kž-1197/2019-6, D. D. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

              Osuđeni D. D. je po branitelju, odvjetniku M. K., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona navedene u članku 468. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) te povrede kaznenog zakona navedene u članku 469. točki 2. ZKP/08., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači „na način da okrivljenika oslobodi od optužbe za inkriminirano kazneno djelo, odnosno da u cijelosti ukine presudu kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog suda te da predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu“.

              Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje, a taj je odgovor dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

              Zahtjev nije osnovan.

              Tvrdnju da postoje okolnosti koje isključuju krivnju (dakle, da je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP/08.) osuđeni D. D. obrazlaže navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o njegovoj krivnji, pri čemu, nakon analize pojedinih provedenih dokaza, zaključuje da postoje „okolnosti koje u konkretnom slučaju isključuju ili barem dovode u sumnju krivnju okrivljenika za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela“, odnosno da je „trebalo (…) postupiti i sukladno načelu – `in dubio pro reo´ i okrivljenika osloboditi od optužbe“. Ovim navodima osuđenik, nudeći svoju ocjenu provedenih dokaza i izvodeći iz njih zaključke na kojima temelji citirane tvrdnje, a koji su suprotni utvrđenjima prvostupanjskog suda koja je prihvatio i drugostupanjski sud, zapravo pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom, čime pokušava ishoditi odluku ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno zakonu i smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

              Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povreda kaznenog zakona navedenih u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Postojanje povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP/08. koju ističe osuđeni D. D. prosuđuje se prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom presude, a ne prema nekim drugim utvrđenjima, odnosno ne na temelju onog činjeničnog stanja koje je, prema osuđenikovom shvaćanju, trebalo utvrditi.

              Stoga na te tvrdnje treba odgovoriti da su sudovi prvog i drugog stupnja na ono činjenično stanje koje je utvrđeno pravomoćnom presudom i u odnosu na osuđenikovu krivnju, budući da iz tih utvrđenja ne proizlazi neka od okolnosti koje bi tu krivnju isključile, pravilno primijenili kazneni zakon, dakle, nije počinjena istaknuta povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP/08.

              Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., i to tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osuđeni D. D. obrazlaže okolnošću da je sud neosnovano odbio provesti dokaze ispitivanjem M. Š. kao i drugog policijskog službenika koji se nalazio u policijskoj patroli zajedno s ispitanom svjedokom S. Ž., a da odbijanje tih dokaznih prijedloga nije niti valjano obrazložio.

              Suprotno ovim tvrdnjama, prvostupanjski je sud izveo niz dokaza upravo na prijedlog obrane (tako je upravo na prijedlog optuženika i njegovog branitelja pročitao nalaz i mišljenje i zapisnik o ispitivanju vještaka dr. A. B., presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp J-1646/16 i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, a napominje se da je na raniji prijedlog obrane pred sudom bili ispitani svjedoci D. B. i S. Š. čiji zapisnici o ispitivanju su također pročitani), a prijedlog za izvođenje dokaza na kojima osuđenik ustraje i u zahtjevu osnovano je odbio pozivom na odredbu članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08. s obrazloženjem da bi se njihovim izvođenjem, „osobito imajući u vidu okolnosti na koje su isti predloženi, predmetni postupak bespotrebno odugovlačio“ (2. odlomak na 3. stranici pisane presude), a te razloge razmotrio je i ocijenio i drugostupanjski sud (3. odlomak na 4. stranici drugostupanjske presude).

              Zbog toga ne može biti govora niti o povredi prava na obranu koja bi bila ostvarena odbijanjem dokaznih prijedloga (jer sud nije dužan provesti sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koji su , kako to jasno proizlazi iz odredbe članka 418. stavka 1. i članka 421. stavka 1. ZKP/08., važni za pravilno presuđenje), niti je povrijeđeno pravo osuđenika na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst), kao i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s Protokolima br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz tu Konvenciju  („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; nastavno: Konvencija).

              Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenog D. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 16. listopada 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.