Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: Ref. 16 : Povrv-206/2019-15
Poslovni broj: 16 Povrv-206/2019-15
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu Marijanu Muža, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijaliste Ine Rob, u pravnoj stvari tužitelja KOMUŠČAK d.o.o., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. R., odvjetnici iz O., protiv tuženog T. P. iz V. G., OIB: …, zastupan po punomoćniku A. Š., odvjetniku iz V. G., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 23. rujna 2020. u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene temeljem čl. 335. ZPP-a, 15. listopada 2020.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1396/2019 od 19. travnja 2019., izdano od Javnog bilježnika M. J. iz V. G., u kojem se tuženom T. P., V. G., OIB: …, nalaže da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju iznos od 11.575,06 kn (jedanaesttisuća petsto sedamdesetpetkuna i šest lipa), uvećano za zakonske zatezne kamate, od prvog dana od dana dospijeća i to od dana 17. kolovoza 2016. temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to uvećanjem prosječne kamatne stope za tri postotna poena do namirenja,
- na iznos od 326,36 kn od 17.08. 2016. pa do isplate,
- na iznos od 91,06 kn od 21.10. 2016. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.11. 2016. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.12. 2016. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.01. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.02. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.03. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.04. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.05. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 330,39 kn od 13.06. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.06. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.07. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.08. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.09. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.10. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.11. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.12. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.01. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.02. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.03. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.04. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.05. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.06. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.07. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.08. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.09. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.10. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.11. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.12. 2018. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.01. 2019. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.02. 2019. pa do isplate,
- na iznos od 396,00 kn od 21.03. 2019. pa do isplate.
II. Nalaže se tuženom isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.500,00 kuna uz zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke ove presude kao neosnovanim.
IV. Odbija se tuženi sa zahtjevom za naknadom troška postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave navedenom javnom bilježniku, protiv ovršenika, sada tuženog, radi naplate novčane tražbine u iznosu 11.575,06 kn s osnove doprinosa za sredstva zajedničke pričuve, kao i naknade troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama.
Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1396/2019 od 19. travnja 2019. protiv kojeg je tuženi u roku uložio prigovor.
U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženi ističe kako predmetno rješenje osporava u cijelosti a posebice navodi kako smatra da nije dužan tužitelju platiti dužan iznos iz razloga što i sam tužitelj uopće ne izvršava svoje obveze iz Ugovora o upravljanju stambenomn zgradom u L. (list 26 - 28 spisa).
Rješenjem ovoga suda posl. broj Povrv-206/2019-2 od 30. rujna 2019. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
Tužitelj je podneskom od 2. ožujka 2020. (list 71 - 73 spisa) detaljno obrazložio tužbeni zahtjev navodeći kako se iz držanja tuženog iščitava kako prigovara postupcima upravitelja zgrade te da zbog osobnog nezadovoljaatva odbija vršiti plaćanja. Ističe kako utuženo potraživanje pripada stambenoj zgradi, kao imovini odvojenoj od imovine bilo kojeg suvlasnika te da neplaćajući pričuvu, tuženi čini štetu samoj zgradi i ostalim suvlasnicima. Predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahjtev.
Podneskom od 12. veljače 2020. tuženi opetovano ističe kako smatra da nije u obvezi plaćati zajedničku pričuvu tako dugo dok tužitelj ne počne izvršavati svoje obveze iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom (list 51 spisa).
Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u L. (list 10 - 12 spisa), međuvlasnički ugovor (list 13 – 16 spisa), popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade (list 17 - 19 spisa) te izvadak iz zemljišne knjige (list 20 – 23 spisa).
Valja posebice istaknuti kako je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem R. R. te K. Č. i D. Č., obzirom njihovo saslušanje nije od utjecaja na rješenje ovog spora iz razloga kako slijedi.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu s osnove doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za održavanje zajedničke nekretnine (stambene zgrade) u razdoblju od 16. kolovoza 2016. do 20. ožujka 2019. za šifru stana 527.
Cijeneći sadržaj prigovora protiv rješenja o ovrsi, sada odgovora na tužbu, među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija kao niti visina utuženog potraživanja već osnova potraživanja obzirom tuženi ustraje kod prigovora kako nije dužan plaćati zajedničku pričuvu obzirom i sam upravitelj ne ispunjava svoje obveze.
Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8 spisa) proizlazila bi vjerojatnost postojanja dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženom u iznosu 11.575,06 kn.
Odredbom čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.
Sukladno čl. 89. st. 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.
Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZV-a zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Tu zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, sukladno stavku 2. istog članka. Ujedno, odvojena je od imovine pojedinih suvlasnika.
Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a izričito je propisano da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.
Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi obveza svakog suvlasnika sudjelovati u upravljanju nekretninom te doprinositi u zajedničku pričuvu. Navedeno je osnova potraživanja tužitelja u ovom postupku.
Za istaknuti je kako eventualni propusti upravtelja stambene zgrade nemaju nikakav značaj u odnosu na obvezu tuženog u svezi plaćanja iznosa zajedničke pričuve, koja obveza je utvrđena u odnosu na suvlansika stambene zgrade odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Imajući u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nema dvojbe da je upravo tuženi, kao jedan od suvlasnika, u obvezi uplaćivati mjesečne iznose zajedničke pričuve u visini uređenoj međuvlasničkim ugovorom odnosno u konrektnom slučaju i Popisom suvlasnika utvrđenim suvlasničkim udjelima. Posebice se napominje da međuvlasnički ugovor nije ugovor obveznog prava, nego ugovor predviđen i reguliran ZV, pa obveza tuženog na plaćanje zajedničke pričuve ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa već opisanog odnosa između suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade. Neispunjenje ugovora u pogledu održavanja zajedničkih dijelova zgrade od strane upravitelja zgrade ne oslobađa suvlasnika obveze plaćanja zajedničke pričuve (tako i ŽS u Varaždinu, Gž-152/07-2 od 23. ožujka 2007.). Valja istaknuti ukoliko tuženi nije zadovoljan s načinom upravljanja zgradom od strane upravitelja, on kao suvlasnk ima svoja sva ovlaštenja predviđena čl. 88 ZV-a a između ostalog tražiti od suda smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti. S tim u svezi, prigovori tuženog ukazuju se u cijelosti kao neosnovani.
Slijedom navedenog, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz V. G. od dana 19. travnja 2019. godine posl. broj Ovrv-1396/2019 u dijelu u kojem je naloženo tuženom platiti tužitelju iznos od 11.575,06 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate (toč. I izreke presude).
Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, a iste teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
Sukladno zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
Zbog navedenog odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje u tekstu: ZPP).
Sukladno vrijednosti predmeta spora, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na naknadu troška postupka u vidu troška sastava podneska – odgovora na prigovor od 23. kolovoza 2019. u zatraženom iznosu od 937,50 kuna, trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu dana 18. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna što uvećano za 25 % pdv na odvjetničku uslugu iznosi 1.250,00 kuna te trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu dana 23. rujna 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna što uvećano za 25 % pdv na odvjetničku uslugu iznosi 1.250,00 kuna. Tužitelju je također kao opravdan priznat javnobilježnički trošak u iznosu od 412,50 kuna (javnobilježnička nagrada) te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kuna što uvećano za 25 % pdv na odvjetničku uslugu iznosi 1.250,00 kuna. Tome valja pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kuna ili sveukupno 5.500,00 kuna.
Dakle, ukupno je dosuđen trošak tužitelju u iznosu od 5.500,00 kuna te je naloženo tuženom da mu ga nadoknadi (stavak II izreke).
Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. veljače 2020. obzirom je sadržajno isti podnesku od 23. kolovoza 2019. Ujedno tužitelju nisu kao opravdani priznati zatraženi materijalni trošak te javnobilježnički trošak, jer za navedeno nema dokaza u spisu kao niti predvidivi troškovi ovrhe. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa dosuđenog u toč. II. izreke ove presude (stavak III izreke).
Kako tuženi nije uspio u parnici valjalo je istog sa zahtjevom za naknadu troškova postupku odbiti (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i presuditi kao u toč. IV. izreke presude.
U Velikoj Gorici 15. listopada 2020.
S U D A C
Marijan Muža,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u četiri primjera putem ovoga suda na Županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1. ZPP-a).
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica – specijalist Ina Rob.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Maja Išek Kopecky
1
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.