- 1 -              Kžm 16/2017-8

Broj: Kžm 16/2017-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. U., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98.-ispravak, 50/00.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05.-ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. veljače 2016. broj Kzm-16/14, u sjednici održanoj 15. listopada 2020., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženika, Z. G., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.) opt. G. U. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 188. st. 4. KZ/97., a na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je optuženik po branitelju Z. G., odvjetniku iz Z., uz zahtjev za obavijest o sjednici vijeća.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema čl. 475. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) shodno zahtjevu iz optuženikovog odgovora na žalbu, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti optuženikova branitelja.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. po mišljenju državnog odvjetnika ostvarena time što je prvostupanjski sud propustio analizirati i ocijeniti istinitost iskaza svjedoka P. G. i M. V. koji dovode u pitanje istinitost optuženikove obrane, kao i činjenice da je pretragom optuženikova automobila pronađen plinski pištolj te da rezultati biološkog vještačenja potvrđuju iskaz oštećenice.

Nastavno u žalbi prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, zbog nepravilnog  vrednovanja iskaza oštećenice, pri čemu je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je iskazivala u nekoliko navrata, da je od događaja prošlo više od devet godina, da vještačenjem utvrđena emocionalna nestabilnost i mogućnost manipulativnih tendencija kod oštećenice „ne isključuje činjenicu da je oštećenica u bitnom iskazivala istinito i konzistentno“. Posebno upire na činjenicu da je M. V., u ovom postupku svjedok, pravomoćnom presudom osuđena zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja jer je obećavanjem novčane nagrade utjecala na oštećenicu da lažno svjedoči na dokaznom ročištu pred istražnim sucem slijedom čega je bio obustavljen kazneni postupak protiv optuženika.

Suprotno stavu državnog odvjetnika, ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni relevantni proturječni dokazi kako to nalaže čl. 459. st. 5. ZKP/08., na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

Naime, prvostupanjski sud je obrazloženje presude koncipirao upravo dajući ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza glede sporne odlučne činjenice je li do spolnog odnosa i njemu izjednačene spolne radnje došlo dragovoljno (postavka obrane) ili prijetnjom pištoljem kako je terećen optužnicom. Događaj se i prema činjeničnom opisu izreke presude odvijao na osamljenom mjestu bez očevidaca pa je shodno tome ključno bilo analizirati suprotstavljene dokaze, optuženikovu obranu te iskaz oštećenice koji jedini imaju saznanja o dinamici i okolnostima predmetnog događaja. Prema tome, sud prvog stupnja je izložio razloge zbog kojih spornu činjenicu nije našao dokazanom pa izostanak posebne analize biološkog vještačenja (seksualni kontakt nije bio sporan), iskaza svjedoka P. G. (nema saznanja o događaju) te M. V., u odnosu na koju je sud prvog stupnja jasno naznačio postojanje pravomoćne presude zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja, nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. koja priječi ispitivanje pobijane presude.

Nadalje, prvostupanjski sud je pomno i temeljito analizirao iskaze oštećenice u kojima tereti optuženika za nasilni spolni odnos i sa njime izjednačenu spolnu radnju uz pravilnu ocjenu da u bitnim segmentima iskazi dani u obnovljenom postupku nisu dosljedni (str. 5 pobijane presude). Povrh toga je i provedenim psihologijsko psihijatrijskim vještačenjem utvrđena sklonost oštećenice manipulaciji koja se, najkraće rečeno, može opisati spremnošću da se u određenim situacijama ponaša i reagira vođena prvenstveno osobnim probitkom zanemarujući druge osobe ili potrebe, npr. namjerno prešućivanje oštećenice o informacijama koje bi je mogle kompromitirati te izbjegavanje odgovora, o čemu se i sud prvog stupnja uvjerio tijekom ispitivanja na raspravi.

Valja istaknuti da je prvostupanjski sud osnovano vodio računa o činjenici da je oštećenica u prvom iskazu pred istražnim sucem negirala nasilni spolni odnos uz objašnjenje da je djelo prijavila pod utjecajem alkohola, da je prema njoj kao maloljetnom počinitelju kaznenog djela lažnog prijavljivanja vođen kazneni postupak u kojem se branila da je iskaz pred istražnim sucem dala zbog utjecaja optuženikove prijateljice M. V., koja je potom pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela iz čl. 304. KZ/97., a postupak prema tada maloljetnoj oštećenici obustavljen.

Budući da optuženik djelo negira tvrdeći da se radilo o dragovoljnom odnosu, iskaz oštećenice kao odlučujući dokaz optužbe da se radilo o nasilnom spolnom aktu (spolni odnos i felacio) i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema dostatnu konzistentnost, kvalitetu i pouzdanost kako bi se sa sigurnošću zaključilo da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz  čl. 476. st. 1. ZKP/08.-VIII, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. listopada 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.