1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković,kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. C.. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ž. u. z. c. Z. ž. d.o.o., Z., . OIB: .., zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S. i L. L., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-192/2019-35 od 20. ožujka 2019., 15. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-192/2019-35 od 20. ožujka 2019. u točci I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

              Presudom prvostupanjskog suda u točci I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.781,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom II. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 9.059,37 kn.

Protiv točke I. i III. navedene presude žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na vozilu u prometnoj nezgodi 13. srpnja 2014., koja se prema tvrdnji tužitelja dogodila zbog neodržavanja ceste od strane tuženika.

              Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da je vozilo tužitelja prilikom mimoilaženja sa drugim vozilom sišlo s asfaltnog sloja kolne konstrukcije i uletjelo u dvije manje i jednu veću udarnu rupu popunjenu vodom na bankini ceste, uslijed čega je došlo do štete na vozilu u vidu puknuća dva pneumatika i dva naplatka, u visini od 6.781,25 kn. Također, utvrđuje da ukoliko je razlog silaska vozila bio objektivne naravi, tada da nije bilo mogućnosti izbjegavanja ulaska u udarne rupe, odnosno da s obzirom na širinu kolnika od 4,00 metra pri mimoilaženju vozila jedno vozilo mora voziti po bankini ceste.

              Imajući u vidu utvrđeno oštećenje u obliku udarne rupe uz rub kolnika, prvostupanjski sud zaključuje da je takvo oštećenje posljedica propusta tuženika u održavanju ceste protivno čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15, dalje: ZSPC), kao i da u konkretnom slučaju cesta predstavlja opasnu stvar pa da tuženik odgovara i po načelu objektivne odgovornosti iz čl. 1063. u svezi s čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15i 29/18, dalje: ZOO).

              Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štete i zauzima stav da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju u cijelosti.

              Cijeneći vještačenjem utvrđenu visinu štete u iznosu od 6.781,25 kn, prvostupanjski sud  obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate pozivom na čl. 1089. st. 2. ZOO-a, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 3. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje trošak u cijelosti, u visini odmjerenoj sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), uz trošak uviđaja i vještačenja te sudske pristojbe.

              Suprotno žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, između ostalog i u svezi suodgovornosti vozača vozila tužitelja za nastanak nezgode, iako u tom dijelu razlozi nisu potpuno razumljivi, ali je nedvojbeno jasno da prvostupanjski sud otklanja suodgovornost vozača zbog nepostojanja adekvatnog prometnog znaka opasnosti.

Pazeći po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

              Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

Naime, u pravu je tuženik kada tvrdi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o objektivnoj odgovornosti tuženika za naknadu štete, budući da cesta nije opasna stvar pa nema mjesta primjeni odredaba o objektivnoj odgovornosti, već pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste sigurnom za promet odgovara po načelu presumirane krivnje iz čl. 1045. st. 1.ZOO-a. Međutim, prvostupanjski sud je ujedno zauzeo stav da tuženik odgovara i po načelu krivnje te je cijeneći činjenicu da se prometna nezgoda dogodila uslijed nailaska vozila na udarne rupe na cesti zaključio da je do nezgode došlo zbog propusta tuženika u neodržavanju ceste.

Takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, budući da je tuženik u smislu čl. 26. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., dalje:ZC) dužan redovito i izvanredno održavati javnu cestu, pri čemu se, sukladno čl. 4. ZC-a pod javnom cestom podrazumijeva i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste pa je tuženik, suprotno žalbenim navodima, dužan održavati i bankinu ceste, kako je to propisano i čl. 10., čl. 24. alineja osam, čl. 25. i čl. 34. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" br. 25/98., 162/98., 180/04. i 84/11., dalje: Pravilnik), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a sve u cilju omogućavanja sigurnog odvijanja prometa. Pri tome, budući da tuženik odgovara po načelu presumirane krivnje iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a, to je na njemu bio teret dokaza da nije bilo propusta u održavanju ceste, u kojem pravcu međutim tijekom prvostupanjskog postupka nije iznio nijednu činjenicu niti pružio dokaza, već se na to pozvao tek u žalbi, a što predstavlja prigovor činjenične naravi, zbog čega se sukladno čl. 467. st.1.ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti, kao što je predmetni, ne može pobijati.

Također, suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da na strani vozača vozila tužitelja nema odgovornosti za nastanak štetnog događaja. To iz razloga jer cijeneći utvrđene okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode, ne proizlazi da je vozač s obzirom na širinu kolnika imao objektivne mogućnosti izbjegavanja nailaska na udarne rupe prilikom mimoilaženja sa drugim vozilom, a niti je utvrđeno da bi se vozilo tužitelja kretalo neprimjerenom brzinom protivno čl. 51. st.1. ZSPC-a, odnosno da je imalo mogućnost zaustavljanja prije nezgode kako to tvrdi tuženik pa sama činjenica postojanja prometnog znaka opasnosti A31 „Neutvrđena bankina“ ne upućuje na zaključak o odgovornosti vozača za nastanak nezgode.

S obzirom na utvrđenje da je na vozilu tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u visini od 6.781,25 kn, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1046. u svezi s čl. 1086. ZOO-a kada je obvezao tuženika na naknadu štete u tom iznosu, sa pripadajućim zateznim kamatama.

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava  iz čl. 154. st. 3. u svezi s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

Slijedom navedenog,valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točci I. i III. izreke, kao u izreci.

Prvostupanjska presuda u točci II. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 15. listopada 2020.

                                                                                                                  Sutkinja

Ingrid Bučković