Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj -2270/2020-2

                           

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

Poslovni broj -2270/2020-2 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja R. H. iz M. OIB: .. zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika 1. A. S. iz M. OIB: .. i 2. J. S. iz M. OIB: .., radi osiguranja nenovčane tražbine, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Psp-97/18-2 od 15. listopada 2018., 15. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Psp-97/18-2 od 15. listopada 2018.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, u točci I. izreke, radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja, određena je privremena mjera kojom je  naloženo tuženicima da u roku od 24 sata otvore priključak za vodu koji se nalazi na nekretnini k.č. br. 633/7, upisanoj u zk. ul. 934 k.o M. ili poduzmu bilo koje druge potrebne radnje kako bi se omogućio protok vode do nekretnine u posjedu tužitelja - suvlasnički dio 3434/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) nekretnine k.č. br. 633/6, upisane u zk.ul. 2983 k.o M. ( u naravi obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu, septička jama, kažun, površine 667 m2), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine B- STAN 2- 2 na I katu zgrade označen zelenom bojom, koji se sastoji od otvorenog stubišta, natkrivenog ulaza, dnevne sobe, kuhinje, kupaonice, 2 spavaće sobe i nenatkrivene terase ukupne površine stana 88,15 m2, a kojem pripadaju sporedni dio drvarnica -2.1 u prizemlju zgrade i zasebna garaža -2.2 sveukupne površine posebnog dijela B-107,38 m2, uz zabranu svakog daljnjeg onemogućavanje protoka vode do iste, kao i svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda tužitelja, sve pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kn. Točkom II. izreke određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna, dok je točkom III. izreke odlučeno da će na prijedlog protivnika osiguranja  sud će obustaviti  i ukinuti provedene radnje ako se okolnosti zbog kojih je ova mjera određena  kasnije bitno promijene na način da ista više ne bude potrebna.

 

              Protiv navedenog rješenja tuženici su izjavili žalbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 19. lipnja 2020., ne konkretizirajući žalbene razloge. U bitnome navode da je dotok vode tužitelju otvoren 3. listopada 2018., odnosno prije podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere, s time da je otac tužitelja obećao da će izmjestiti priključak za vodu. Ujedno, osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja jer da isti nema posjed na nekretnini tuženika, niti je priključen na sporni vodovodni priključak, a niti ima sklopljen ugovor o korištenju pitke vode, već se neovlašteno priključio na isti. Također, osporavaju pasivnu legitimaciju drugotuženice. Predlažu ukidanje pobijanog rješenja.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1,  25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) svezi s č. 381. ZPP-a na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od navedenih bitnih povreda odredaba postupka.

 

              Predmet postupka je određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja i to zaštite posjeda stana, otvaranjem priključka za vodu ili poduzimanjem drugih radnji u cilju omogućavanja protoka vode do stana tužitelja.

 

              Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu u kojoj navodi da je posljednji mirni posjednik nekretnine- suvlasničkog dijela 3434/10000 etažno vlasništvo (e-2) na k.č. 633/6, upisane u z.k.ul. 2983 K.O. M., s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na prvom katu zgrade, površine 88,15 m2, a kojem pripada drvarnica i garaža, dok su tuženici suvlasnici i suposjednici k.č. 633/7, u naravi kuća garaža i dvorište, K.O. M., a na kojoj nekretnini se nalazi priključak za vodu postavljen 1948., koji tužitelj koristi od doseljenja i koji priključak su tuženici zatvorili 19.rujna 2018. i time onemogućili tužitelju korištenje vode, čime su počinili smetanje njegova posjeda.

 

              Cijeneći prirodu predložene privremene mjere, kao i zbog pravne sigurnosti i osiguranja pravnog reda te činjenice da život bez vode ne odgovara temeljnim civilizacijskim uvjetima, prvostupanjski sud zauzima stav da je u konkretnom slučaju potrebno odrediti regulacijsku privremenu mjeru.

 

              Na temelju uvida u priložene vlasničke listove, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj suvlasnik nekretnine k.č. 633/6 K.O. M., dok su tuženici suvlasnici k.č. 633/7 K.O. M., pa cijeneći navod tužitelja o zatvaranju priključka za vodu, zaključuje da je tužitelj objektivno ograničen u vršenju dotadašnje faktične vlasti na nekretnini, čime da je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

 

              Također, imajući u vidu da je u današnjim vremenskim i civilizacijskim uvjetima život bez pitke vode nezamisliv, ujedno cijeneći stariju životnu dob tužitelja od 80 godina, prvostupanjski sud zaključuje da čin zatvaranja pitke vode ima karakter samovlasnog čina smetanja posjeda neovisno o razlozima istog, pa zauzima stav da je tužitelj učinio vjerojatnim da je predložena privremena mjera neophodna radi sprečavanja nasilja i nastanka nenadoknadive štete, a ujedno je stava da tužitelj sukladno čl. 346. st. 2. u svezi s čl. 344. st. 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14,55/16 i 73/17, dalje: OZ) ne mora dokazivati opasnost iz čl. 346. OZ-a s obzirom da tuženici moraju samo otvoriti ventil za vodu na isti način na koji su taj ventil zatvorili.

 

Stoga, pozivom na čl.346., čl. 347. st.1. toč. 7. u svezi s čl. 16., čl. 351. i čl. 353. OZ-a donosi pobijano rješenje.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu privremenu mjeru u dijelu kojim se tuženicima nalaže otvaranje priključka za vodu ili poduzimanje drugih odgovarajućih radnji.

 

U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda njegova stana, uz tvrdnju da su tuženici počinili čin smetanja posjeda stana zatvaranjem priključka za vodu koji se nalazi na njihovoj nekretnini, čime su onemogućili tužitelju dotok vode do stana. Ujedno, predlagatelj osiguranja je zbog onemogućavanja osnovni životnih potreba vezanih za korištenje vode, predložio određivanje privremene mjere otvaranjem priključka za vodu odnosno poduzimanjem drugih radnji radi omogućavanja dotoka vode u stan tužitelja.

 

Sukladno čl. 442. ZPP-a, u tijeku postupka radi smetanja posjeda sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

 

              Prema čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ­­­­­­­­­­­radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Prema st. 2. istoga članka, odredbe čl. 344. st. 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

 

              Sukladno čl. 347. st. 1. toč. 7. OZ-a, 2. OZ-a, radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari, s time da prema st. 2. Istoga članka, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

 

              Imajući u vidu navode tužitelja o vlasništvu i posjedu predmetnog stana, za koji stan se priključak vode nalazi na nekretnini tuženika, a koji navodi su potkrijepljeni priloženim ispravama, a što tuženici žalbenim navodima niti ne dovode u pitanje,  kao i navode tužitelja da su tuženici taj priključak zatvorili, pravilno je prvostupanjski sud, cijeneći da je opskrba vodom nužna u svakodnevnom životu, primijenio materijalno pravo iz čl. 346. st. 1. i čl. 347. st. 1. toč. 7. I st. 2. OZ-a u svezi s čl. 442. ZPP-a, kada je odredio predloženu privremenu mjeru, budući da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine-smetanja posjeda stana onemogućavanjem opskrbe vodom i opasnost da će bez određivanja takve mjere nastati nenadoknadiva šteta kao posljedica nemogućnosti opskrbe vodom.

 

              Žalbeni navodi kojima tuženici osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja nisu osnovani, to iz razloga jer predlagatelj osiguranja niti ne tvrdi da se nalazi u posljednjem mirnom posjedu nekretnine tuženika, već svoga stana, što protivnici osiguranja žalbenim navodima niti ne dovode u potanje, a zaštita opskrbe vodom ostvaruje se zaštitom posjeda stvari kojoj služi, u konkretnom slučaju zaštitom posjeda stana, dok okolnost da li tužitelj ima pravnu osnovu za opskrbu vodom putem predmetnog vodovodnog priključka u smislu čl. 22. st. 2. ZV-a nije od odlučnog značaja u posjedovnoj parnici. 

 

              Žalbeni navodi o promašenoj pasivnoj legitimaciji drugotuženice i otvaranju priključka za vodu, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, budući da je prvostupanjski sud privremenu mjeru odredio na temelju navoda tužitelja u skladu s čl. 442. ZPP-a, pri čemu se pobijanim rješenjem ne prejudicira ishod samog spora.

 

              Slijedom obrazloženog, valjalo je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao  u izreci.

 

 

 

              U Rijeci,  15. listopada 2020.

 

                                                                                                                                       Sutkinja

 

                                                                                                                                                Ingrid Bučković

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu