1              Poslovni broj Gž Ob-733/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ob-733/2020-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. R. T. iz Francuske., 3. R. A. D., A., OIB: … i 2. D. T. iz Francuske, 2. S. D. C., OIB: …, zastupane po punomoćnici J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika 1. C. b. d.d. Z., , OIB: … i 2. D. Š. iz O., K. , OIB: … , zastupan po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z. i umješača na strani tuženika E. M. d.o.o., Z., H., OIB: … , radi utvrđenja bračne stečevine i ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljica i tuženika C. b. d.d. Z. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 73 P Ob-67/18 od 27. kolovoza 2020., u sjednici održanoj dana 15. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe tužiteljica i tuženika C. b. d.d. Z. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 73 P Ob-67/18 od 27. kolovoza 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„ I. Utvrđuje se nekretnina označena kao čest. zem. 5161/5 k.o. Z. površine 230 m2, u naravi kuća katnica, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice 1. R. T. , OIB: … i pok. K. T., na način da tužiteljici pripada suvlasnički dio 1/2 nekretnine.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi :

"što je tuženik 1. C. b. d.d. Z., OIB: … , dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u zemljišno knjizi, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetan Ugovor o prijenosu vlasništva radi osiguranja od 26. srpnja 1999., solemniziran po Javnom bilježniku A. K. Z. pod brojem ovjere … od 28. srpnja 1999.

III. Utvrđuje se da su tužiteljice stekle pravo vlasništva 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5161/5 k.o. Z., površine 230 m2, u naravi kuća katnica, i to tužiteljica 1. R. T., OIB: … za 4/5 dijela, a tužiteljica 2. D. T., OIB: … za 1/5 dijela što je tuženik 1. C. b. d.d. Z., OIB: …, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužiteljica 1. i 2., sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.500,00 kuna, sve u roku od 15 dana. "

Protiv navedene presude žale se tužiteljice i prvotuženik C. b. d.d. Z.

Tužiteljice presudu pobijaju u dijelu u dijelu pod točkom II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP ) te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Prvotuženik C. b. d.d. Z. presudu pobija u dijelu pod točkom I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i odbijen tužbeni zahtjev.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Žalbe nisu osnovane.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća ni proturječnosti niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužiteljice ukazuju žalbom.

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da nekretnina oznake čest. zem. 5165/5 k.o. Z., predstavlja bračnu stečevinu prvotužiteljice R. T. i njezinog sada pok. supruga K. T., te da suvlasnički dio ove tužiteljice na navedenoj nekretnini iznosi 1/2 dijela, što je tuženik C. b. d.d. Z. dužan priznati i trpjeti uknjižbu suvlasništva prvotužiteljice na predmetnoj nekretnini. Tužbenim zahtjevom se nadalje traži utvrđenje ništetnim ugovora o prijenosu vlasništva radi osiguranja od 26. srpnja 1999., pa potom i utvrđenje da su tužiteljice stekle pravo vlasništva 1/2 dijela prethodno spomenute nekretnine i to provotužiteljica za 4/5 dijela, a drugotužiteljica za 1/5 dijela, a koji upis u zemljišnoj knjizi je dužan trpjeti prvotuženik C. b. d.d.

U postupku nije bilo prijeporno da je prvotuženik C. b. d.d. kao kreditor zaključila sa sada pok. K. T., kao sudionikom, Ugovor o prijenosu vlasništva radi osiguranja od 26. srpnja 1999., solemniziran po Javnom bilježniku A. K. Z. pod brojem ovjere … od 28. srpnja 1999. radi osiguranja novčane tražbine po ugovoru o dugoročnom namjenskom kreditu br. … sklopljenom 5. srpnja 1999. u iznosu od 300.000,00 kuna s korisnikom D. Š., te da je tim ugovorom izvršen prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine na prvotuženika.

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da naprijed navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice R. T. i njezinog supruga pok. K. T. na način da ovoj tužiteljici pripada suvlasnički dio od 1/2 dijela te nekretnine, dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio:

- da su tužiteljica R. T. i njezin sada pok. suprug K. T. sklopili brak 13. svibnja 1977., te da su u braku u kojemu je rođeno četvoro djece živjeli do njegove smrti 11. kolovoza 2001.,

- da su bračni drugovi prije Domovinskog rata živjeli u Francuskoj gdje je prvotužiteljica radila u školi, brinula se o kućanstvu i o odgoju djece, dok je pok. K. T. radio kao vozač,

- da su bračni drugovi od zajedničke zarade stečene u braku 1996. u Z. kupili predmetnu nekretninu,

- da su u kupljenu nekretninu bračni drugovi uselili 1997., time da su je zajedničkim radom i sredstvima dovršavali i uređivali,

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama bila upisana kao samovlasništvo pok. K. T.,

- da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-862/01 od 17. kolovoza 2004. donesenim iza smrti ostavitelja K. T. nasljednicama na njegovoj ostavinskoj imovini proglašene supruga R. T., ovdje prvotužiteljica za 4/5 dijela i kći D. T., ovdje drugotužiteljica za 1/5 dijela,

- da je tužiteljica R. T. za sklapanje spornog ugovora kojim je njezin pok. suprug radi osiguranja kredita tuženika D. Š. prenio vlasništvo njihove zajedničke nekretnine u Z. na prvotuženika saznala neposredno nakon smrti supruga u kolovozu 2001.,

- da ova tužiteljica ni tada, kao ni nakon donošenja rješenje o nasljeđivanju iza pok. K. T. ( 2004.), nije pokretala nikakve postupke radi zaštite svojih prava na predmetnoj nekretnini,

- da je prvotuženik kod sklapanja predmetnog ugovora postupao savjesno jer je kao jedini vlasnik sporne nekretnine bio upisan K. T., te da ovaj tuženik nije imao razloga sumnjati u istinitost zemljišnoknjižnog stanja,

S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je u konkretnom slučaju potrebno primijenit načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige propisano odredbom članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV) prema kojemu se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, te da je prvotuženik postupao u dobroj vjeri, jer nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da stvar ne pripada pok. K. T., niti mu se može predbaciti što nije istraživao izvanknjižno stanje predmetnih nekretnina.

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

U postupku je utvrđeno da su sporne nekretnine stečene radom tužiteljice i pok. K. T. za vrijeme trajanja bračne zajednice. Obzirom na vrijeme stjecanja (1996.) prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 51/89 - pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZBPO), kada je smatrao da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog supruga, sada pok. K. T., te je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 287. stavka 1. istog Zakona kada je doprinos bračnih drugova u stjecanju te imovine ocijenio podjednakim.

Stoga prvotuženik neosnovanao osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u ovome dijelu. Ovdje valja reći da prvotuženik nije dokazivao niti dokazao da bi se radilo o različitim doprinosima bračnih drugova u stjecanju te imovine.

Kako u vrijeme raspolaganja predmetnom bračnom stečevinom od strane pok. K. T. više nije bio na snazi ZBPO, to se u pogledu valjanosti raspolaganja tom imovinom kao zajedničkim vlasništvom, primjenjuju odredbe općih propisa. U okolnostima konkretnog slučaja, to su odredbe članka 57. i 61. ZV-a koje se odnose na zajedničko vlasništvo.

Iz odredbe članka 61. stavka 2. ZV-a proizlazi da iznimno, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

Naime, polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, u takvoj situaciji treća osoba valjano će steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.

Proizlazi, dakle, da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. Međutim, poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, pa tako i savjesnost i poštenje bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

Poštovanje načela načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, a ne samo treće osobe. Svako drugačije postupanje bilo bi protivno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.

Istovjetno pravno stajalište izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim Odlukama broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i broj U-III-4177/2010 od 17. Ožujka 2013., čije odluke i rješenja su prema odredbi članka 31. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 49/02 - pročišćeni tekst) obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je prvotuženik C. b. d.d. u konkretnom slučaju postupao u dobroj vjeri i u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, jer u trenutku sklapanja pobijanog ugovora na predmetnoj nekretnini nije bilo upisano nikakvo pravo prvotužiteljice, niti je bila upisana zabilježba iz koje bi bilo vidljivo da ova tužiteljica ima neko stvarnopravo na toj nekretnini.

Međutim, iako tužiteljici R. T. nisu bila poznata raspolaganja njezinog pok. supruga ta okolnost ništa ne mijenja jer je ona propustila zaštititi svoja suvlasnička prava na nekretnini koja je predmet pobijanog ugovora, i to ne samo od trenutka kada je njezin pok. suprug sklopio sporni ugovor i prenio vlasništvo predmetne nekretnine radi osiguranja kredita na prvotuženika, nego još od onda kada je izvanknjižno, na osnovi zakona (ZBPO) stekla pravo suvlasništva odnosne nekretnine (1996.). Prvotužiteljica je po saznanju za raspolaganje predmetnom nekretninom imala dovoljno vremena da svoje pravo na navedenoj nekretnini upiše u zemljišne knjige, odnosno izvrši zabilježbu tog prava, što nije učinila, već je tek nakon 17 godina od saznanja za sklapanje tog ugovora tražila utvrđenje svog prava suvlasništva.

Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud smatrao da u situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao prijenos prava vlasništva radi osiguranja tražbine i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (članak 122. ZV-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri ( … od 5. srpnja 2017.)

Slijedom iznesenog prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. izreke, a u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a.

Kako nisu ostvareni žalbeni navodi, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380.toč.2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

 

U Splitu 15. listopada 2020.