- 1 -              I Kž 573/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 573/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97. i 27/98.-ispravak – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. rujna 2020. broj Ik I-559/2020-12., u sjednici održanoj 15. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba zatvorenika M. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust s izdržavanja kazne.

 

Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju deset godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 3. lipnja 2014. broj K-26/2005-56. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2014. broj I Kž-497/14-8, zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ/97.

 

Početak izdržavanja kazne je 26. travnja 2013., a očekivani istek kazne je 26. travnja 2023.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. V., po opunomoćeniku D. M., odvjetniku iz O., zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i zatvoreniku odobriti uvjetni otpust.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00.-ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.-ispravak, 11/02.-ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno stavu zatvorenika, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Kaznionice u L. Pritom je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu, osim vjerojatnosti kriminalnog povrata, prevelik ostatak neizdržane kazne. Naime, razvidno je da je zatvorenik M. V. na izdržavanje kazne zatvora stupio 26. travnja 2013. (uračunavanjem vremena provedenog u ekstradicijskom pritvoru i u istražnom zatvoru), a istek kazne je 26. travnja 2023. Prema tomu, preostali dio neizdržane kazne, u trajanju više od dvije i pol godine, je prevelik.

 

Protivno žalbenoj tvrdnji, unatoč tomu što je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenik ocijenjen kao uspješan, treba imati u vidu da je zatvorenik M. V. osuđen zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 5. KZ/97. Vidljivo je da se radilo o kaznenom djelu koje se zbog svoje prirode i vrijednosti zaštićenog dobra svrstava među najteža kaznena djela.

 

Pored toga, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da je zatvorenik bio u bijegu nakon počinjenja kaznenog djela za koje sada izdržava kaznu te je izručen nakon šesnaest godina, a ranije je već izdržavao kaznu zatvora u Republici Srbiji, zbog kaznenog djela razbojništva. Zatvorenik se nalazi na zatvorenom odjelu Kaznionice i nisu mu odobrene izvankaznioničke pogodnosti. Razvidno je da zatvorenik ne osjeća krivnju za počinjeno kazneno djelo, a priznaje tek prisutnost događaju.

 

Istaknute okolnosti, neovisno o pohvalama za radnu angažiranost zatvorenika i završenim programima osposobljavanja, ne upućuju na zaključak da je zatvorenik osvijestio svoje pogreške, niti da je dosadašnji boravak na izdržavanju kazne zatvora dovoljno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela. To tim više kada se ima na umu da je zatvorenik, nedugo prije podnošenja prijedloga za uvjetni otpust, počinio stegovni prijestup, te mu je izrečena stegovna mjera ukora.

 

Prema čl. 59. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz čl. 59. st. 2. KZ/11., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, te imajući u vidu namjeru zatvorenika da po izlasku na slobodu posao traži u inozemstvu, teške okolnosti u obitelji zatvorenika nisu od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Sve izložene okolnosti, unatoč osiguranom poslijepenalnom prihvatu zatvorenika i zadržanoj podršci uže obitelji, upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.

 

Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer, za sada, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 59. KZ/11., koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

 

Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Ileana Vinja, v.r.