- 1 -              II Kž 432/2020-4

Broj: II Kž 432/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 2020. broj Kv-I-321/2020-7 (Kmp-3/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog V. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 2020. broj Kv-I-321/2020-7 (Kmp-3/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih KZ/11. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. H. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. siječnja 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. H. po branitelju, odvjetniku I. S., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati prethodno iznijete žalbene navode te potom ukine pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku".

Žalba optuženog V. H. nije osnovana.

Prvenstveno se ističe kako je po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog V. H., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Naime, prvostupanjski sud detaljno je obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika, a koje okolnosti su da je poremećaje u ponašanju počeo iskazivati već u maloljetničkoj dobi radi čega je prema njemu izrečena zavodska odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, da se u konkretnom predmetu tereti za počinjenje tri kaznena djela imovinske naravi od čega jedno i s elementima nasilja počinjenih u razdoblju od pet mjeseci, da se protiv njega prema njegovoj vlastitoj izjavi vodi još jedan kazneni postupak kao i da je nezaposlen i slabog imovnog stanja.

Neosnovano optuženik u žalbi navodi kako se prvostupanjski sud preopćenito i paušalno poziva na njegovu maloljetničku anamnezu i dosadašnju kriminalnu prošlost, a koja da sama po sebi upućuje na visok stupanj opasnosti od ponavljanja djela, a da takav zaključak nema podlogu u konkretnim okolnostima, kao što su broj i vrsta počinjenih kaznenih djela, upornost pri počinjenju i slično.

Naime, prvostupanjski sud iz priložene socijalne anamneze zaključuje da je optuženik već u maloljetničkoj dobi počeo iskazivati poremećaje u ponašanju zbog čega je prema njemu bila primijenjena zavodska odgojna mjera, nigdje ne navodeći da je optuženik osuđivan zbog kaznenih djela i kojih. Navedenu okolnost nakon toga dovodi u svezu s ostalim gore već navedenim okolnostima te na temelju njihove ukupnosti zaključuje o postajanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

Navedene okolnosti, i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog, opravdavaju zaključak o postojanju konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

S obzirom na sve navedene okolnosti, prvostupanjski sud pravilno je zaključio i da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti nikakvom blažom mjerom, a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se tereti optuženik, kaznu koja se može očekivati u postupku i potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Iz navedenih razloga, žalba optuženika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2020.