1              Poslovni broj: Gž R-1159/2020-2

Poslovni broj: Gž R-1159/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. p. d.o.o. S. B., zastupanog po punomoćniku F. M., dipl. pravniku, protiv tuženika Radničko vijeće B. p. d.o.o., S. B., radi nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 9 Pr-149/2019-15 od 24. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 9 Pr-149/2019-15 od 24. srpnja 2020.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

„Nadomješta se suglasnost tuženika Radničkog vijeća B. p. d.o.o., S. B., na otkaz ugovora o radu radniku tužitelja S. B., koja je uskraćena očitovanjem tuženika od 29. studenog 2019.“

Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači odnosno ukine.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za nadomještanje suglasnosti za namjeravani otkaz ugovora o radu radniku S. B., a koju je tuženik uskratio očitovanjem od 29.
studenog 2019.

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je radnik tužitelja, S. B. zaposlen na radnom mjestu plinoinstalater II u Službi distribucije prirodnog plina prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 1. studenog 2003.,

- da se radi o radniku koji ulazi u zaštićenu kategoriju radnika, jer je stariji od šezdeset godina (rođen ...),

- da je tužitelj dana 20. studenog 2019. u postupku suodlučivanja zatražio od tuženika
prethodnu suglasnost prije otkazivanja ugovora o radu S. B., a radi kršenja obveze iz radnog odnosa uvjetovanog skrivljenim ponašanjem,

- da je u prijedlogu Odluke o otkazu Ugovora o radu navedeno kako je radnik S. B. dana 27. lipnja 2019. dobio opomenu pred otkaz ugovora o radu s obzirom da je imao propuste u radu kod obavljanja redovnih aktivnosti,

- da se S. B. na teret stavlja neopravdano kašnjenje na posao i raniji odlazak s posla, te da na plinomjerima nije utvrdio i u dnevniku rada evidentirao vidljiva oštećenja, a koja su mogla ugroziti sigurnost distribucijskog sustava, osoba i imovine i zbog čega se dio potrošenog plina nije evidentirao na plinomjeru,

- da opisano postupanje radnika prema ocijeni tužitelja kao poslodavca predstavlja dopušteni razlog za otkaz (članak 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu, „Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR),

- da navedeni radnik ne ulazi u kategoriju radnika kojima je sukladno odredbi članka 38. ZR-a zabranjeno otkazati ugovor o radu,

- da je tužitelj navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim razloge za otkazivanje ugovora o radu,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku od 15 dana u smislu odredbe članka 151. stavka 4. ZR-a.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje koje svoj osnov ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za nadomještanje predmetne suglasnosti.

Odredbom članka 151. stavka 1. točka 4. i stavka 4. ZR-a propisano je da poslodavac može, između ostalog, uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća, donijeti odluku o otkazu radniku s navršenih šezdeset godina odnosno starijem od šezdeset godina. U slučaju ako radničko vijeće uskrati suglasnost, poslodavac može u roku 15 dana od dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka (stavak 4.). Smisao ove zakonske odredbe je zaštita radnika s navršenih šezdeset godina, odnosno starijeg od šezdeset godina.

Postojanje prethodne suglasnosti bilo da ju je radničko vijeće izrijekom ili prešutno dalo, bilo da je prethodnu suglasnost nadomjestila sudska odluka, predstavlja postupak prije otkazivanja ugovora o radu i u tom postupku stranka nije radnik kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već su stranke poslodavac i radničko vijeće.

U postupku prije otkazivanja ugovora o radu u kojem poslodavac traži prethodnu suglasnost od radničkog vijeća, a tako i u sudskom postupku, potrebno je ocijeniti da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, da li se radi o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu, te da li poslodavac navodima i predloženim dokazima upućuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

Dakle, u postupku kakav je ovaj, a u kojem tužitelj kao poslodavac koji radniku koji ima navršenih šezdeset godina namjerava otkazati ugovor o radu, zahtijeva donošenje sudske odluke koja će nadomjestiti suglasnost radničkog vijeća, dovoljno je da poslodavac dokaže da postoji osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga, dok ne mora dokazati da je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

Tumačenje ovlaštenja radničkog vijeća, a kako to ističe žalitelj, dovodilo bi poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom postupku zasebno) i to jednom u odnosu na radničko vijeće, a drugi put u odnosu na zaposlenika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz, a to po ocjeni ovoga suda nije bila intencija zakonodavca, što je moguće zaključiti već iz propisivanja izuzetno kratkog roka za izjašnjenje radničkog vijeća o davanju ili uskrati suglasnosti.

Posebno valja istaknuti da zaštita radnika starijeg od šezdeset godina nije propisana kako bi se poslodavcu onemogućilo da im otkaže ugovor o radu već da se s većim stupnjem vjerojatnosti utvrde okolnosti iz kojih bi proizlazilo da postoji opravdan razlog za otkaz.

Sud u postupku nadomještanja suglasnosti za otkaz ne ocjenjuje zakonitost odluke o otkazu koja će biti donesena nakon nadomještanja suglasnosti za otkaz. Sud utvrđuje je li izvjesno da razlog na koji se poslodavac poziva kao osnovu otkaza postoji i predstavlja li taj razlog za koji je izvjesno da postoji valjanu pravnu osnovu za otkaz ugovora o radu radniku koji je zaštićen.

I prema ocjeni ovog suda razlozi zbog kojih je tuženik prema pismenom očitovanju uskratio suglasnost, nisu razlozi zbog kojih bi radničko vijeće moglo opravdano uskratiti suglasnost na otkaz budući da postupak davanja suglasnosti primarno jamči da se radniku starijem od šezdeset godina u odnosu na poslodavca omogući zaštita od šikanoznog postupanja poslodavca, koje postupanje u postupku nije utvrđeno, nego se radi o razlozima o kojima će se raspravljati u eventualnoj parnici radi poništavanja odluke o otkazu ugovora o radu pokrenutoj od strane radnika protiv ovdje tužitelja i u kojoj parnici tužitelj mora dokazivati ostvarenje i opravdanost razloga za otkaz.

Osnovom utvrđene činjenične građe prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako u konkretnom slučaju poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR određuje kao dopuštene, te da je navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu, kao i da radnik radi svog statusa iz kojeg izvodi povećanu zaštitu, nije doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike koji nemaju taj status, pa je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo ispravno primijenjeno.

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 15. listopada 2020.