- 1 -              I Kž 572/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž 572/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Đ. S., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95, 16/96. - ispravak i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 18. rujna 2020. broj Ik I-589/2020-9, u sjednici održanoj 15. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba zatvorenika Đ. S. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Varaždinu odbijen je osobni prijedlog  za uvjetni otpust zatvorenika Đ. S. koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 19. prosinca 2014. broj K-Rz-4/2014-221 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. ožujka 2016. broj I Kž 272/2015-7 zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH. Predviđeni istek te kazne je 11. srpnja 2027.

 

Protiv tog rješenja osobnu žalbu je podnio zatvorenik Đ. S. bez naznake žalbenih osnova i prijedloga žalbe. Iz sadržaja žalbe proizlazi da zatvorenik rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te da predlaže da se prihvati njegova žalba i pobijano rješenje preinači na način da ga se uvjetno otpusti.

 

Sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01. - ispravak, 67/01. - ispravak, 11/02. – pročišćeni tekst, 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust imajući na umu da je preostali, neizdržani dio kazne zatvora prevelik u odnosu na kaznu zatvora na koju je osuđen, ocjenjujući da, za sada, program izvršavanja kazne zatvora nije postigao svrhu kažnjavanja u potpunosti te da je za postizanje svrhe kažnjavanja potrebno daljnje provođenje rehabilitacijskog postupka. Stoga smatra da je nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Zatvorenik u žalbi ističe da on nije počinio kazneno djelo zbog kojeg je osuđen jer da je bio u drugoj vojnoj jedinici, iako izražava žaljenje zbog ubijenih i zlostavljanih ljudi kao i sućut članovima obitelji umrlih. Uz navedeno, naglašava da nije točno da je on otac maloljetne, već punoljetne djece koja se samostalno skrbe za svoj život, na što je on iznimno ponosan.

 

Protivno navodima žalbe zatvorenika, zakonito je i pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust ocijenivši da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, imajući na umu duljinu kazne zatvora od 14 godina na koju je zatvorenik Đ. S. osuđen zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH.

 

Ovo osobito kada se ima u vidu odredba članka 41. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući, stoga, u obzir visoki neizdržani dio kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen (kaznu zatvora počeo je izdržavati 11. srpnja 2013. te mu ista ističe 11. srpnja 2027.), kao i težinu počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je pravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kod zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika Đ. S. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. listopada 2020.