- 1 -              II Kž 436/2020-4

Broj: II Kž 436/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 29. rujna 2020. broj Kv I-30/2020-4 (K-11/2020.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba optuženog M. T. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. T., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 2. točaka 4. i 5. u vezi s člankom 99. stavcima 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) protiv optuženika produljena primjena mjera opreza, i to zabrane približavanja žrtvi I. T. iz S., S.,  na udaljenost ne bližu od 50 m, te zabrane uspostavljanja ili održavanja bilo kakve veze sa žrtvom I. T., putem telefona, društvenih mreža ili mobitela, s kojom ne smije uspostavljati niti održavati izravne ili neizravne mjere niti ju smije uznemiravati. Nadalje je određeno da, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitivati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. i članaka 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09. i 66/14.), određeno je da će djelatnici Policijske postaje svakih 15 dana dostaviti pisano izvješće o tome izvršava li optuženik naložene mjere opreza. Konačno, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi M. T. po braniteljici, odvjetnici A. S., a s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „uvažiti žalbu i ukinuti mjere opreza jer nema zakonske osnove za određivanjem i produljenjem istih“.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud, prije svega, potpuno i pravilno utvrdio činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a time i za produljenje primjene mjera opreza, te je potom za svoju odluku dao jasne, potpune i u cijelosti dostatne razloge koje je valjano konkretizirao u odnosu na inkriminirana kaznena djela i počinitelja. Razmatranjem spisa predmeta i razloga pobijanog rješenja, zaključak je i ovog drugostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene opća i ona posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i da je svrhu istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženog M. T. moguće te potrebno i dalje ostvarivati blažom mjerom, i to upravo do sada svrhovito primjenjivanim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.

Nije u pravu žalitelj kada, uz tvrdnju da „okrivljenik nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret“, dovodi u pitanje postojanje temeljnog preduvjeta primjeni mjere istražnog zatvora, a time i mjera opreza. Naime, osnovana sumnja na učin optuženiku terećenih kaznenih djela, nasuprot izloženom žalbenom navodu, proizlazi iz dokazne građe pribavljene u dosadašnjem tijeku postupka na kojoj se građi temelji sada potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 19. veljače 2020., broj KO-DO-47/2020. Stoga je osnovan i ispravan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela u onoj mjeri koja je dostatna za ispunjenje osnovnog uvjeta primjeni mjere istražnog zatvora, odnosno konkretno mjera opreza.

Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama, valjano prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika i dalje s pravom nalazi u inkriminiranom načinu i vremenu počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik ovdje osnovano sumnjiv, koji, doista, govore o znatnoj upornosti i odlučnosti u protupravnom postupanju, a što ukazuje na viši stupanj kriminalne volje od onog inače imanentnog ovim kaznenim djelima. Tako, osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da se optuženik tereti za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, počinjeno u razdoblju od tri mjeseca, na način da je sa svojom tadašnjom, trudnom suprugom, protivno njenoj volji i primjenom sile, obavio spolne odnose, prethodno s nje trgajući odjeću i držeći je za ruke kako se ne bi mogla oduprijeti. Osim toga, optuženik se na razini osnovane sumnje tereti da je u periodu duljem od pet godina istoj oštećenici (čak i nakon razvoda 21. rujna 2016.), prijetio smrću na način da joj je govorio da će je ubiti kao psa, zgaziti autom, baciti bombu na kuću u kojoj živi s djetetom i ostalim članovima obitelji, kao i da će ona biti samo njegova i Božja.

Sve izloženo, a imajući osobito u vidu težinu terećenog mu teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, ustrajnost u izvršenju te dužinu trajanja inkriminiranih mu postupanja, sve uz akceptiranje činjenice njegove prethodne neosuđivanosti, ukazuje na predvidivu i konkretnu opasnost od ponavljanja djela, čime su, protivno navodima žalbe, u cijelosti ostvareni razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Međutim, vodeći računa o odredbi članka 95. stavka 1. ZKP/08. i dužnosti primjene blaže mjere ako se njome može postići ista svrha, a razmatrajući činjenicu da on do sada nije osuđivan, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv optuženika, radi otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti, dostatno, no, i dalje opravdano primjenjivati pobijanim rješenjem produljene mjere opreza.

Stoga je, protivno navodima žalbe, na zakonu osnovano i pravilno prvostupanjski sud produljio primjenu mjera opreza protiv optuženog M. T., dok na ispravnost pobijanog rješenja nije od utjecaja pogrešna žalbena tvrdnja da "mjere opreza nisu egzistirale 20 dana u periodu od ukinuća rješenja do donošenja novog Rješenja", što očito po mišljenju žalitelja ukazuje da mjere opreza više nisu potrebne. Naime, protivno zaključku žalitelja, i za vrijeme dok je prethodno rješenje prvostupanjskog suda (od 17.8.2020., broj Kv I-23/20-4) bilo ukinuto rješenjem ovog suda od 10. rujna 2020. broj II Kž-374/2020-4 zbog razloga procesne prirode, mjere opreza i dalje su postojale, budući da njihova primjena nije bila ukinuta te ih se optuženik kroz navedeni period, pod prijetnjom zakonske posljedice iz članka 98. stavka 1. ZKP/08., morao pridržavati. Navod žalbe da je optuženik promijenio prebivalište, da većinom radi na terenu, kao i da ni sam ne želi ostvarivati kontakt s oštećenom, također nije od utjecaja na pravilnost i osnovanost pobijanog rješenja, već eventualno predstavlja dodatnu sigurnost da će se optuženik, u svrhu sprečavanja opasnosti od ponavljanja djela, primijenjenih mjera opreza i dalje u budućnosti pridržavati.

Stoga, a budući da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.