- 1 -              II Kž 430/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 430/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. B., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 28. rujna 2020. broj K-14/2020-23, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 15. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog Đ. B.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Đ. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine pa je, nakon što su mu, na temelju članka 58. KZ/11. opozvane uvjetne osude iz pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu od 23. svibnja 2019. broj K-206/2019. i pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu od 29. listopada 2019. broj Kzd-58/2019., na temelju članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 51. stavcima 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Đ. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Đ. B. po branitelju, odvjetniku D. Š., s prijedlogom da se istražni zatvor protiv optuženika ukine i optuženika pusti na slobodu uz eventualno određivanje mjere opreza zabrane približavanja oštećenici.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Đ. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.

 

Prije svega, a u odnosu na žalbene navode kojima optuženik, dajući svoju ocjenu tijekom predmetnog kaznenog postupka provedenih dokaza, ističe da nije nedvojbeno dokazano da bi počinio terećeno kazneno djelo, treba reći da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

 

Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da i nadalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Đ. B. osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Uporište za takav zaključak prvostupanjski sud s pravom nalazi u podacima o dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti optuženika. Naime, optuženi Đ. B. je prema izvatku iz kaznene evidencije već osuđivan zbog kaznenih djela prijetnje i teške tjelesne ozljede u pokušaju, dakle, kaznenih djela s elementima nasilja. Navedeno, uz činjenicu da je u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog teškog ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu svoje izvanbračne supruge i to u vremenu provjeravanja iz dviju prijašnjih osuda, ukazuje na zaključak da se radi o osobi sklonoj agresivnom ponašanju i nasilju na koju dosadašnje osude nisu utjecale na način da shvati neprihvatljivost svog ponašanja te ga uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama i kloni se daljnjeg protupravnog postupanja već je, upravo suprotno, njegovo ponašanje progrediralo.

 

Potkrjepu za takav zaključak prvostupanjski sud opravdano nalazi i u rezultatima psihijatrijskog vještačenja. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, optuženik je osoba s odstupanjem na emocionalnom planu ličnosti: bezosjećajan je za osjećaje drugih osoba, olako i neodgovorno reagira, uključujući i agresivno, za koje ne uspijeva predvidjeti posljedice, nema osjećaja krivnje ni žaljenja te za svoje ponašanje okrivljuje druge. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samo dodatno pojačana već utvrđena iteracijska opasnost na strani optuženika.

 

Kada se, uz sve navedeno, ima na umu da je iz podataka o prekršajnoj osuđivanosti  vidljivo da je optuženik već u nekoliko navrata osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, ali i zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji počinjenih također na štetu svoje izvanbračne supruge, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da iznesene okolnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju na to da kod optuženog Đ. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo te jasno upućuju na zaključak da će se jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.