- 1 -              II Kž 429/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 429/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. V., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog K. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. rujna 2020. broj Kov-11/2020-5., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog K. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. V., zbog dva kaznena djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. V. po braniteljici, odvjetnici J. Č.-D., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku ukinuti istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku odrediti neke mjere opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koju žalitelj niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je "fluidna" argumentacija prvostupanjskog suda, koji iteracijsku opasnost na strani okrivljenika nalazi u okrivljenikovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti i prekršajnoj kažnjavanosti. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik specijalni povratnik, jer je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela teške krađe i krađe. Razvidno je da su kaznena djela, za koja je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv, počinjena nedugo nakon isteka roka provjeravanja iz uvjetne osude koja je okrivljeniku izrečena ranijom pravomoćnom presudom. Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir da je okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavan, u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pored toga, kada se ima u vidu da su protiv okrivljenika, prema njegovim navodima prilikom prvog ispitivanja, u tijeku još dva kaznena postupka zbog kaznenih djela teške krađe i razbojničke krađe, pogrešan je stav žalitelja kojim nastoji umanjiti značaj pravilnih zaključaka prvostupanjskog suda, smatrajući kako je opasnost od ponavljanja djela "apstraktna", jer je okrivljenik "veoma mlada osoba".

 

Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud navedeno doveo u vezu s načinom i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Izloženo, imajući na umu da je okrivljenik nezaposlen i bez ikakvih izvora prihoda, pri čemu je pribavljanje protupravne imovinske koristi obilježje ranije počinjenih kaznenih djela, kao i kaznenih djela za koja je okrivljenik sada osnovano sumnjiv, upućuje na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika. Razvidna je upornost okrivljenika u protupravnom postupanju, kao i činjenica da dosadašnje osude na njega nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teža kaznena djela. Stoga je tvrdnja žalitelja da se okrivljenik disciplinirano ponaša tijekom dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru (od 9. srpnja 2020.), bez odlučnog značaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog K. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Žalitelj nije u pravu niti kada upire na povredu načela razmjernosti. Ističe se žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 15. listopada 2020.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.