1              Poslovni broj: Gž R-715/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-715/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika D. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica iz S., protiv tuženika - protutužitelja G. G. V. d.o.o. S., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i B. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-205/2018-24, od 17. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, i potvrđuje se pobijana presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-205/2018-24, od 17. siječnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 1., 2., 3. i 5. izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" 1. Utvrđuje se da Odluka tuženika G. G. V. d.o.o. S., OIB: ... o otkazu ugovora o radu tužitelja D. B. iz S., OIB: ..., Ur. broj: 2176/05-28/2958-18 od 16. studenog 2018., nije dopuštena.

 

2. Nalaže se tuženiku G. G. V. d.o.o. S., da u roku od 8 dana vrati tužitelja D. B. iz S., OIB: ..., na rad na poslove Samostalnog referenta zaštite na radu sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 8. veljače 2018. i poslove rukovoditelja radne jedinice Zajednički i opći poslovi, sukladno Nalogu tuženika od 28. kolovoza 2017., u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznima kamatama prema stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, obračunatim od 17. siječnja 2020. do isplate, sve uroku od 8 dana.

 

4. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete, da tuženik tužitelju isplati iznos od 45.273,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29 stavak 2. Zakona o obveznima odnosima, obračunatim od 17. siječnja 2020. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

5. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Sudski se raskida ugovor o radu na određeno vrijeme Ur. broj: 2176/05-28-448-18 sklopljen dana 8. veljače 2018. za radno mjesto samostalnog referenta zaštite na radu u radnoj jedinici, zajednički poslovi između radnika D. B. iz S., OIB ..., i poslodavca G. G: V. d.o.o. iz S., OIB ..., te nalog poslodavca G. G. V. d.o.o. iz S., OIB ..., Ur. broj: 2176/05-28-2410-17 od dana 28. kolovoza 2017., ovime je radnik privremeno obavljao poslove radne jedinice rukovoditelja zajednički i opći poslovi s danom 16. studenog 2017. godine iz razloga što postoje okolnosti koje opravdano upućuju da s tim datumom radni odnos poslodavca i radnika uz održavanje svih interesa obje strane više nije moguć."

 

Protiv navedene presude žali se tuženi u dijelu pod točkom 1., 2., 3. i 5. izreke i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasne ni nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju opisno upire tuženik jer je sud ovlašten na temelju odredbe iz članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti prema svom uvjerenju na temelju savjesne brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako cijeni provedene dokaze drugačije nego što smatra tuženik da bi trebalo ili ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čini tuženik.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem od 16. studenog 2018., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao i zahtjev za vračanje tužitelja na poslove radnog mjesta samostalnog referenta zaštite na radu i poslove rukovoditelja radne zajednice zajedničkih i općih poslova. S tim u svezi predmet spora je protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja za određivanjem dana prestanka radnog odnosa (sudski raskid ugovora o radu). Konačno predmet spora u ovoj fazi postupka jeste zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadom štete.

 

Među strankama nije sporno da je tuženik svojom odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 16. studenog 2018. otkazao ugovor o radu tužitelju i to zbog skrivljenog ponašanja., da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke koju je tuženik odbio, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu a sve kako je to propisano odredbama članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17 – dalje u tekstu: ZR).

 

Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće:

 

- da je tužitelj sa tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto samostalnog referenta zaštite na radu u jedinici zajednički opći poslovi

- da je Nalogom direktora tuženika Ur. broj: 2176/05-28/2410/17, određeno da će tužitelj raditi na poslovima rukovoditelja radne jedinice zajednički i opći poslovi od 28. kolovoza 2017. do povratka J. P. sa bolovanja,

- da je tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu Ur. broj 2176/05-28/2958-18, 16. studenog 2018. otkazan gore naveden ugovor o radu i nalog poslodavca sa razlozima uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika.,

-da se u obrazloženju odluke navodi se da je 31. listopada 2018., radnica S. C., koja je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu cvjećarke, podnijela poslodavcu pritužbu Ur. broj: 2789 za zaštitu dostojanstva radnika. U svojoj pritužbi radnica je navela da je tužitelj vikao na nju i vrijeđao ju u više navrata, da joj je prijetio, te se osjećala poniženom i manje vrijednom, a zbog izrečenih prijetnji ne osjeća se ugodno u njegovoj blizini. Isto tako, navodi se da se poslodavcu obratio M. M. koji je zaposlen na mjestu poslovođe pogrebnih poslova i predstavnik radnika u nadzornom odboru te da mu se više radnika žalilo da tužitelj uzrokuje suze i strah, da govori kako besposličare, ispijaju kave. Isto tako navodi da tužitelj jede i priča viceve u prostorima u kojima se ugovaraju sprovodi, pa se osobe koje dolaze povodom organizacije sahrana osjećaju nelagodno.,

-da je sukladno ovim pritužbama 12. studenog 2018. proveden postupak za zaštitu dostojanstva radnika te da su S. C. i M. M. ostali kod svojih iskaza, isto tako je svoj iskaz dao i tužitelj, nakon čega je navedena ovlaštena osoba za primanje i rješavanje pritužbi izradila svoje očitovanje od 13. studenog 2018. u kojem je navela da smatra da je tužitelj vršio mobbing nad radnicom S. C., čime čini povredu obveze iz radnih odnosa, te je predloženo da se zaštiti radnicu S. C. od daljnjih uznemiravanja.,

- da je na navedenu Odluku otkaza ugovora o radu, tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava na koju mu nije odgovoreno, te je temeljem istog sukladno članku 133. ZR-a, tužba podnesena u roku.

-da je uvidom u zapisnik tuženika od 12. studenog 2018., utvrđeno da je D. B., povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, primila pisanu prijavu S. C., koja je u svom očitovanju navela kako ju je tužitelj vrijeđao 4. listopada 2018. u uredu direktora, gdje se žalila na organizaciju posla vezanu uz izradu aranžmana povodom blagdana Svih svetih, odnosno preveliki obim posla, te da joj je D. B. tada prijetio "da je muško, da bi vidjela svog Boga, da će joj doći kući, te da je đubre od čovjeka", kada je direktor društva prekinuo te njegove uvrede, rekao mu je da mu se "sere i da ide srati". Isto tako, prije toga je telefonski zvao i rekao joj da je dirnula u krivu osobu te ukoliko se želi boriti sa lavovima, da mora naučiti rikati,, navela je kako se osjeća pod stresom te ju je strah od navedenih prijetnji. U tom postupku, saslušan je i M. M., predstavnik radnika u nadzornom odboru i poslovođa u radnoj jedinici pogrebni poslovi i poslovi održavanja, koji je naveo da mu se više radnika obratilo sa time da im je D. B. prijetio te da je u ime radnika odlučio obratiti se direktoru jer radnici žele ostati anonimni. Saslušan je i direktor društva S. M., koji je naveo kako je točno da je tužitelj rekao S. C. da je đubre od čovjeka i da će joj doći kući, te da je ista bila bitno uzrujana. Tužitelj je naveo kako nije vrijeđao nikoga već da je S. C. rekao da mu se obraća preko e-maila, da mu privatni život ne dira jer će joj doći kući, a to joj je rekao jer je ona njemu rekla da neće dugo sjediti ovdje, smatra da je pogriješio prihvaćajući takvu komunikaciju.

-da je uvidom u prepisku između tužitelja i radnice D. D., utvrđeno da se ista žalila na S. C. i njeno ponašanje.,

-da je uvidom u dopis tužitelja od 14. studenog 2018., (list 39 spisa), utvrđeno da se tužitelj ispričava S. C. vezano uz predmetni događaj.

-da je uvidom u zahtjev za savjetovanje sa radničkim vijećem utvrđeno da se tuženik 16. studenog 2018. obrati o radničkom vijeću vezano uz savjetovanje za otkaz ugovora o radu tužitelju te da je predstavniku radničkog vijeća dostavljen prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu,

-da je istog dana predstavnica radničkog vijeća D. B.,navela kako ona kao predstavnik radničkog vijeća te osoba za rješavanje pritužbi radnika vezanih za zaštitu dostojanstva radnika, ostaje pri svom očitovanju, a Odluku prepušta poslodavcu, te je postupano prema članku 150. Zakona o radu.

-da iz prepiske tužitelja i S. C. (list 111-125 spisa) razvidno je da je tijekom srpnja i kolovoza 2018., njihov odnos bio prijateljski s time da je S. C. bila ta koja je stalno inicirala taj odnos iz poslovnog u prijateljski donoseći tužitelju kukuruz, hladetinu, prezvušt, suhe dimljenje krvavice, ostavljala mu na stolu poklone, dok tužitelj u tom pravcu nije ništa poduzimao, samo je zahvaljivao na istima., a nakon listopada 2018. mijenja se ton tih e-mailova i dopisivanja, prestaje se odvijati kroz poruke na mobitel i počinje putem službenih e-mailova.

- da iz iskaza svjedoka T. S., D. D., S. K., M. I., i M. K. (svi zaposlenici tuženika i kojima je sud poklonio vjeru) u bitnom proizlazi da je tužitelj kao njihov neposredni nadređeni, vrlo dobro odrađivao posao, smatraju da je unaprijedio posao, prema njima kao radnicima se uvijek ponašao korektno, profesionalno, dok S. C. nije korektno radila svoj posao, za razliku od svih ostalih se ponašala nekorektno prema tužitelju jer ga je zaobilazila kod rješavanja problema i obraćala se direktoru neposredno, a jedino je ona mogla doći do direktora kada je to željela. Prijetila je njima i drugim referentima da nitko od njih neće dugo raditi u Gradskim grobljima., a nikada nisu čuli da bi tužitelj nekome fizički prijetio, a posebice M. M., niti da bi se tužitelj na bilo koji način ponašao neprofesionalno i nekorektno,

-da iz iskaza svjedokinje D. B. koja je osoba ovlaštena za rješavanje pritužbi i predstavnica radničkog vijeća kod tuženika i koja se sjeća da je povodom pritužbe S. C. vodila postupak, gdje je saslušana S. C. i direktor S. M., povodom prijetnje ovdje tužitelja, podnijela o istome svoje očitovanje te je temeljem istog direktor podnio Odluku koja je njoj dostavljena kao predstavniku radničkog vijeća na što se ona očitovala da odluku o tome prepušta direktoru.,

-da sud iskaz ovoj svjedokinji i kao njeno ponašanje osobe – povjerenika za dostojanstvo radnika cijeni uperenim ka stvaranju negativne "klime" prema tužitelju iz razloga što je očito iz toga što je svjedokinja, iako je trebala biti neutralna saslušati sve strane u postupku, prije nego što donosi svoje odluke, u tom postupku pozvala na saslušanje M. M. koji nema nikakve veze sa prijetnjama S. C., pa je očigledno da se samo željelo što više nanijeti štete ugledu tužitelja. Nadalje, tijekom cijelog saslušanja tužitelja, svjedokinja je tužitelju samo čitala ono za što ga se optužuje, pa iako je on poricao te navode, ne vidi se da mu je dala mogućnost i da se na iste očituje i samo je navodila D. B. obraća se D. B. da se na taj način ne može odnositi niti obraćati zaposlenicima". Na taj način da je vidljivo da je i prije nego što je i saslušala tužitelja o tome imala već doneseno mišljenje, što nije sukladno njezinom položaju osobe za primanje i rješavanje pritužbi.

-da iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi da su mu se obraćali djelatnici tuženika vezano uz ponašanje tužitelja, te je on o tome obavijestio i direktora, dva puta je zatekao S. C. uplakanu, sjeća se incidenta kada je M. V. njemu rekla kako je tužitelj vikao jer nije prihvaćano da se rade aranžmani u prostoru gdje se rade i vijenci, što je dovelo do toga da mu se direktor obrati riječima da se ne može tako ponašati, da nije u birtiji. Otprilike godinu dana ranije, on se sukobio u hodniku sa tužiteljem i rekao mu je da će ga nokautirati i sasuti mu zube no on to nije smatrao ozbiljnom prijetnjom pa to nije prijavio.

-da sud nije prihvatio iskaz ovog svjedoka jer isti tek sada prvi puta govori o prijetnjama prema njemu, dok iz zapisnika povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika i prijave koju je podnio, razvidno je da navedeno tada nije spominjano, pa da je svjedok doista to i doživio na taj način, tada bi zasigurno o tome pisao u prijavi, a ne u ime nekih anonimnih radnika, budući da za isto nije ovlašten, jer on nije niti Sindikalni povjerenik niti radničko vijeće, pa nije jasno iz kojeg razloga bi mu se radnici kojima nije nadređen, obraćali upravo njemu.

-da iz iskaza svjedokinje S. C. proizlazi kako je direktor nju odredio kao koordinatora za dan Svih svetih, te je po njenom prijedlogu napravljeno tko i kada će raditi, što je uvrijedilo tužitelja jer on smatra da je on to trebao raditi, pa je došlo do sukoba gdje je tužitelj nju vrijeđao, govorio joj je da će doći kod nje kući te se bojala za sebe i svoje dijete.,

-da iz iskaza navedene svjedokinje, je razvidno da je svjedokinja iako tek jedna od cvjećarki u cvjećarni, ulazila u ured direktora kada je ona to htjela, ona je određivala kada će tko raditi od ostalih djelatnika za blagdan svih Svetih i u tom lancu subordinacije, dozvoljeno joj je da postupa protivno sistematizaciji, odnosno obavljala je poslove za koje nije bila niti zaposlena, niti kvalificirana pa je navedeno u dobroj mjeri utjecalo na vrlo loše ljudske odnose u Gradskim grobljima i navedeno je ljudski izrevoltiralo tužitelja, kojeg ne opravdava njegovo ponašanje i izgovorene riječi, iako je iz maila koji je uputio svjedokinji, razvidno da joj se ispričao. Nadalje, da se svjedokinja doista tako bojala tužitelja, tada bi radi istog podnijela i kaznenu prijavu i utvrdilo bi se da li je tužitelj odgovoran za navedeno ili ne, a što nije učinjeno, već je instruiran postupak unutar tuženika u kojem su saslušani involvirani sudionici S. C., M. M. i sam direktor, dok nisu uzete u obzir izjave svih drugih zaposlenika koji smatraju tužitelja korektnim, profesionalnim.

-da se svjedokinja I. T., tajnica direktora, sjeća  da je direktor pozvao S. C. i D. B. vezano uz organizaciju posla oko blagdana svih Svetih te da je tada došlo do povišenih tonova i tužitelj se nagnuo preko stola i rekao joj "nemoj da ti ja dođem kući".,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je imao korektan i profesionalan odnos sa zaposlenicima međutim organizacija posla je bila zastarjela i on je želio istu modernizirati. U njegovoj nadležnosti je bio rad cvjećarne te mu je poznato da je S. C. organizirala i napravila raspored tko će raditi na blagdan svih Svetih iako to nije bio njen posao, a njemu su se na to žalili drugi radnici. Isto tako, S. C. je širila privatne priče o njegovom privatnom životu, što je došlo i do njegove supruge, a ista je osoba od povjerenja direktora jer pripadaju istoj političkoj opciji. Tužitelj je organizirao da se za blagdan svih Svetih u istom prostoru izrađuju i vijenci za pogrebe i aranžmani za blagdan svih Svetih , te je tu njegovu odluku odobrio direktor, međutim kada je došlo do realizacije, došlo je do rasprave između djelatnica u koju se i on uključio, a na kraju je direktor stao na stranu S. C.

- da je direktor S. M. u svom iskazu naveo kako se tužitelj nekorektno ponašao i prema njemu i prema S. C. na sastanku pred blagdan svih Svetih , govorio je S. C. da je đubre i da će joj doći kući, a isto tako da je u jednoj situaciji prije toga vikao na S. i čistačicu i on smatra da s takvom osobom ne može surađivati.

 

Temeljem prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja ispravno zaključujući da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR- za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

Naime, prema odredbi članka 115. stavku 1. točka 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), dok je prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu.

 

U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a  čime je sud prvog stupnja osnovano otkaz koji je tuženik dao tužitelju utvrdio nedopuštenim, te shodno odredbi članka 124. stavak 1. ZR-a pravilno postupio kada je naložio vračanje tužitelja na posao.

 

Na pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda upućuju svi izvedeni dokazi pa tako i iskazi saslušanih svjedoka koje je prvostupanjski sud saslušao opširno i detaljno, kao što je saslušao i stranke pa neosnovano tuženik prigovara da sud nije pravilno postupio kada je prihvati iskaz tužitelja kao istinit i objektivan.

 

Odredbom članka 8. ZPP-a utemeljeno jedno od osnovnih načela parničnog postupka – načelo slobodne ocijene dokaza, što znači da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokazima izvedenih dokaznih sredstava, već je dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki izvedeni dokaz, sve dokaze zajedno te ih usporediti s rezultatima cjelokupnog postupka. Pri tome je parnični sudac vezan pravilima logike, psihologije i životnog iskustva, pa su njegove intelektualne i perciptive sposobnosti, uz životno iskustvo, o odlučnog utjecaja za utvrđivanje istine. U tom misaonom procesu, od velike je važnosti osobni dojam suca o vjerodostojnosti saslušane osobe, zbog čega prigovor na uvjerenje suca, mogu imati uspjeha tek u prilici da se navedu toliko uvjerljivi razlozi da dovode u sumnju pravilnost ocjene dokaza koje je dao prvostupanjski sud.

 

Naime, posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka dolazi do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičnog zaključivanja, pa su sve okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanjem istine odnosno pravilne ocijene izvedenih dokaza. U svakom slučaju još jednom za ponoviti je kako prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje za što je dao uvjerljive i logične razloge te je postupao sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

 

Kada se iskazi tužitelja i svih saslušanih svjedoka kojima sud poklanja vjeru usporede sa ostalim izvedenim dokazima, posebno s iskazima zz i direktora tuženika proizlazi čitav niz drugih mjera i načina na kojima je trebalo reagirati u konkretnoj situaciji a otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika treba biti krajnja mjera koja se primjenjuje na one radnike koji su doista svojim ponašanjem isto i zaslužili.

 

Jednako tako prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da unatoč tome što se tužitelj doista ponašao neprimjereno odnosno uputio radnici S. C. neprimjerene riječi, navedeno samo za sebe nije osnov za najstrožu sankciju prema tužitelju otkazivanje ugovora o radu s skrivljenim ponašanjem tužitelja obzirom kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je i sama radnica S. C. svojim ponašanjem doprinijela da se naruše međuljudski odnosi kod tuženika, gdje tuženik nije smio dopustiti da osoba od povjerenja koja organizira posao (tužitelj) dovede se u situaciju da njemu podređena osoba (cvjećarka – S. C.) određuje tko će kada i gdje raditi.

 

Nadalje, kod otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa (članak 115. stavak 1. točka 3. ZR-a). Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (članak 119. ZR-a).

 

Međutim, kako tuženik na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da bi tužitelja, upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, tim više što sama opomena pred otkaz mora biti u pisanom obliku, to nisu ostvarene pretpostavke za otkaz ugovor o radu zbog skrivljenog radnikova ponašanja.

 

Suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao poslodavac sukladno odredbi iz članka 119. stavak 2. ZR-a dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, pa tuženikovo obrazloženje da to nije učinio jer se tužitelj očitovao pred povjerenikom za zaštitu dostojanstava radnika, sukladno članku 24. Pravilnika o radu tuženika od 17. travnja 2015, nije od odlučnog značaja za meritum spora, obzirom da je takvo postupanje propisano odredbom članka 134. ZR-a.

 

Stoga je otkaz nedopušten i tužitelju radni odnos nije prestao na zakonit način, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

 

Isto tako, prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženika koji se odnosi na sudski raskid ugovora o radu na određeno vrijeme od 8. veljače 2018., obzirom da pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako nije istina da tuženik više ne može imati povjerenja od tužitelja kao rukovodeći kadar, obzirom da tuženik može vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto na kojem je radio prije naloga tuženika (poslove rukovoditelja radne jedinice zajednički i opći poslovi od 28. kolovoza 2017.), i u kom slučaju tužitelj ne bi bio nadređen radnici S. C. niti bi se kao takav nalazio u ulozi rukovodećeg kadra tuženika.

 

Inače što se tiče ostalih žalbenih navoda odgovoriti je kako istima tuženiku bitno ponavlja svoje tvrdnje koje je iznosio tijekom prvostupanjskom postupka a koje je sud prvog stupnja pravilno raspravio i ocijenio neutemeljenim i u obrazloženju pobijane presude naveo je jasne, određene iscrpne razloge zbog kojih ne prihvaća iste, koje razloge žalitelj ne dovodi u sumnju, pa ih stoga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih se upućuje kako bi se izbjeglo suvišno ponavljanje.

 

Također i odluka o trošku pravno zakonito odmjerena sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,).

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 14. listopada 2020.