Poslovni broj: 1 Gž-850/2020-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. T., OIB…., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & F. iz Z., protiv tuženika F. T., OIB….., iz O., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. & Š. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj P-89/2018-19 od 27. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću broj  P-89/2018-19, od 27. veljače 2020.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, kao i zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu. 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "1. Odbija se tužitelj T. G., OIB…., iz Z., sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I. Tuženik F. T., OIB…. iz O., dužan je tužitelju G. T., OIB…. iz Z., isplatiti iznos od ukupno 219.932,50 kuna (slovima: dvjesto devetnaest tisuća devetsto trideset dvije kune i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

 

- na mjesečni iznos od 618,04 kn od 15. kolovoza 2002. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 3.193,24 kn od 15. rujna 2002. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 3.193,24 kn od 15. listopada 2002. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 3.193,24 kn od 15. studenog 2002. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 3.193,24 kn od 15. prosinca 2002. pa do isplate;

 

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. siječnja 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. veljače 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. ožujka 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. travnja 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. svibnja 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. lipnja 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. srpnja 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. kolovoza 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. rujna 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. listopada 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. studenog 2003. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.493,24 kn od 15. prosinca 2003. pa do isplate;

 

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. siječnja 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. veljače 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. ožujka 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. travnja 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. svibnja 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. lipnja 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. srpnja 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. kolovoza 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. rujna 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. listopada 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,07 kn od 15. studenog 2004. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 2.589,12 kn od 15. prosinca 2004. pa do isplate;

 

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. siječnja 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. veljače 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. ožujka 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. travnja 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. svibnja 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. lipnja 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. srpnja 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. kolovoza 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. rujna 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. listopada 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,07 kn od 15. studenog 2005. pa do isplate:

- na mjesečni iznos od 3.514,11 kn od 15. prosinca 2005. pa do isplate:

 

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. siječnja 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. veljače 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. ožujka 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. travnja 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. svibnja 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. lipnja 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. srpnja 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. kolovoza 2006. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. rujna 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. listopada 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. studenog 2006. pa do isplate ;

- na mjesečni iznos od 3.830,74 kn od 15. prosinca 2006. pa do isplate ;

 

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. siječnja 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. veljače 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. ožujka 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. travnja 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. svibnja 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. lipnja 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. srpnja 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. kolovoza 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. rujna 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. listopada 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,40 kn od 15. studenog 2007. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 4.147,48 kn od 15. prosinca 2007. pa do isplate;

 

- na mjesečni iznos od 3.247,40 kn od 15. siječnja 2008. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 3.247,40 kn od 15. veljače 2008. pa do isplate;

- na mjesečni iznos od 1.152,30 kn od 15. ožujka 2008. pa do isplate;

sve u roku od 15 dana.

 

II. Tuženik F. T., OIB…. iz O., dužan je tužitelju G. T., OIB……, iz Z., naknaditi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđena pa do isplate, u roku od 15 dana".

 

2. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 60.256,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu je odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade na ime uporabe njegovog suvlasničkog dijela nekretnine od strane tuženika, a navedeni iznosi predstavljaju polovinu vrijednost civilnih plodova koje je tuženik ostvario.

 

Budući je žalba izjavljena i zbog bitnih odredaba parničnog postupka, a u tom dijelu žalba nije konkretizirana, ovaj sud je pobijanu odluku ispitao temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je nespornim utvrdio činjenicu da su stranke ( sin i otac) suvlasnici nekretnina u k.o. Č., kako zgrada , tako i zemljišta, te da su iste u isključivom posjedu tuženika (oca).  Prvostupanjski sud  odbija tužbeni zahtjev prethodno utvrdivši da tuženik na bilo koji način nije sprječavao tužitelja u suposjedu njegovog suvlasničkog dijela, a niti je tužitelj tražio od tuženika predaju predmetnih nekretnina u suposjed.  Svoju odluku temelji na odredbi članka 164 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) smatrajući da je tuženik pošteni posjednik odnosno da je tužitelj  trebao dokazati nepoštenje posjeda tuženika, što u postupku nije dokazano.

 

Sporno je je li tuženik kao pošteni posjednik predmetnih nekretnina dužan platiti tužitelju naknadu koristi za koju tuženik tvrdi da je tuženik imao od uporabe njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.

 

U svojoj žalbi tužitelj vrlo opširno daje svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza, pozivajući se na sudsku praksu, pa sadržajno žalba prvenstveno ukazuje na pogrešna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i pogrešnu ocjenu dokaza, dakle, opisno ukazuje na povredu odredbe članka 8. u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a. Međutim žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenično stanje na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju, a zaključci tužitelja nemaju uporišta u raspravnoj građi.

 

              Naime, odredbom članka 38. stavka 1 ZV-a, propisano je da ako nije što drugo određeno da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Pored toga odredbom članka 42. stavka 1. ZV-a je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. O izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno odredbi članka 38. stavka 1. ZV-a moglo bi se govoriti samo u slučaju da je tužitelj kao suvlasnik doista imao volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju na bilo koji način iskazao tuženiku i da ga je on u toj njegovoj namjeri onemogućio.

 

              Dakle, tuženik kao suvlasnik ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz njihovog suvlasničkog dijela - dakle izvršavati i posjed, a načinom na koji je on izvršavao  svoje ovlasti nije postupao protivno odredbi članka 38. stavka 1. ZV-a , odnosno nije vrijeđao prava tužitelja kao  suvlasnika. Naime, iz procesne građe nedvojbeno proizlazi  da tužitelj ne samo da nije tražio od tuženika predaju u posjed, bilo tužbom bilo usmeno, niti ga je tuženik na bilo koji način onemogućio ili spriječio u izvršavanju njegovog suposjeda nekretnina, već tužitelju očito nije bio niti cilj suposjedovanje nekretnina već okončanje postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice istih, koji je bio u tijeku u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu (svibanj 2007.). Naime, postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice po prijedlogu ovdje tuženika, pokrenut je 2004. i okončan rješenjem od 14. prosinca 2007. na način da se suvlasnička zajednica razvrgava na način da predmetne nekretnine pripadaju u isključivo vlasništvo ovdje tuženiku, a tuženik je dužan na ime suvlasničkog dijela tužitelja istom isplatiti iznos od 420.629,65 kn , što je nesporno tuženik isplatio tužitelju 2008. Tužitelj se u navedenom postupku odmah u odgovoru na prijedlog (listopad 2005.) suglasio sa prijedlogom predlagaelja ovdje tuženika da se razvrgnuće provede isplatom njegovog suvlasničkog dijela, što pokazuje da nije imao namjeru ulaziti u suposjed nekretnina, inače bi se protivio takvom načinu diobe, tražio mogućnost geometrijske diobe ili pokrenuo tužbu za uvođenje u suposjed, ako ga je tuženik u tome sprječavao. 

 

              U ovom slučaju mjerodavne su odredbe koje uređuju položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika pa je tako odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a određeno da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok naknadu za upotrebu tuđe stvari prema odredbi članka 164. stavka 1. ZV-a nije dužan dati pošteni posjednik tuđe stvari.

 

              Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO), te pitanje primjene i tumačenja odredbi članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a zauzeto je pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje“.

 

              S obzirom da je tuženik pošten posjednik temeljem  članka 18. stavak 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a prema odredbi st. 5. istog članka poštenje posjeda se predmnijeva a onaj tko tvrdi protivno dužan je to i dokazati, a samo je nepošten posjednik u smislu odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, a niti ima osnove za zaključak da je tuženik onemogućavao tužitelja u njegovom pravu na suposjed nekretnina, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravo potraživati od tuženika  naknadu za korištenje cijele nekretnine u suvlasništvu stranaka.

 

              Kako je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio relevantno činjenično stanje, a na takvo činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, što u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud, odlučeno  je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Žalbom se pobija i odluka o troškovima, smatrajući da je sud troškove treba procijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu temeljem odredbe članka 154 stavak 2 ZPP-. Međutim, tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a., a sud je pravilno troškove svake radnje u postupku odmjerio prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanje radnje, budući se vrijednost predmeta spora tijekom postupka mijenjala. Odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a regulira naknadu troškova kod djelomičnog uspjeha stranaka u postupku, tako da konačno postavljeni tužbeni zahtjev određuje kao polaznu točku za ocjenu omjera uspjeha stanaka, ali ne i za visinu troškova svake pojedine radnje u postupku.  Stoga je žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu, budući je odluka suda pravilna i zakonita, te jasno obrazložena.

Kako je tužitelj zatražio trošak žalbe, a u žalbenom postupku nije uspio, to je odbijen zahtjev kao neosnovan, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP-a.   Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

Dubrovnik, 14. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović