- 1 -              Revd 546/2020-2

Broj: Revd 546/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. D. iz K., OIB: ... i 2. M. D. iz K., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., R., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6537/18-2 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3097/14-25 od 12. listopada 2016., u sjednici održanoj 14. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6537/18-2 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3097/14-25 od 12. listopada 2016. zbog pravnog pitanja:

U slučaju kada sud utvrdi ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope ugovorne kamate u ugovorima o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, pripada li tužitelju pravo na isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne ugovorne odredbe u valuti CHF ili u valuti kn u kojoj je tužitelj vršio uplate u ispunjenje ugovora?

Obrazloženje

Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6537/18-2 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3097/14-25 od 12. listopada 2016. ističući četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.

Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće:

U pogledu prvog postavljenog pitanja, ističe se da protivno implikacijama u postavljenom pitanju, nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje o mogućnosti sudskog mijenjanja volje stranaka na način da sud "ugovori" (odredi) fiksnu kamatnu stopu, nego su nižestupanjski sudovi utvrdili ništetnost pojedinih ugovornih odredaba, obzirom na (kako ti sudovi ocjenjuju) njihovu protivnost prisilnim propisima. Tako koncipiranim pitanjem se, dakle, ne može uspješno pobijati pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova jer, kako je obrazloženo, nižestupanjski sudovi po tom pitanju nisu pravno shvaćanje niti izrazili, slijedom čega to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.

Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, budući je preopćenito postavljeno i odgovor na njega ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja (posebice o sadržaju pružene kolektivne zaštite kao i činjeničnim utvrđenjima u konkretnom slučaju) iz kojih proizlazi zaključak o možebitnoj vezanosti odnosno nevezanosti suda za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu odredbe čl. 502.c ZPP. Stoga, u odnosu na ovako postavljeno pitanje revizijski sud ne može dati nedvojbeni odgovor i zauzeti pravno shvaćanje.

U pogledu trećeg revizijom postavljenog pitanja, ističe se da nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje da bi u ovom postupku sporne ugovorne odredbe bile ništetne već samo na temelju činjenice da bi one bile takvima utvrđene u prethodno vođenom parničnom postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Nisu niti izrazili pravno shvaćanje da tuženik u ovom konkretnom sporu, ne bi bio ovlašten dokazivati koju odlučnu činjenicu. Naime, iako nižestupanjski sudovi svoju odluku oslanjaju i na odluku donesenu u postupku povodom te tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (spor vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012), oni za svoju odluku daju i dodatne razloge, neovisne o postojanju predmete spomenute odluke. Tako niti davanje odgovora na treće revizijom postavljeno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer čak i da se na njega odgovori na način da se prihvati pravno shvaćanje revidenta, pobijana odluka bi ostala neizmijenjena, opstajući na drugim, pitanjima nepobijanim postavkama obrazloženja nižestupanjskih odluka, neovisnim o egzistenciji odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012., pri čemu je shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u nizu odluka (primjerice Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. i dr.).

Slijedom navedenog, u pogledu prva tri naznačena pitanja nisu ispunjene propisane pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

Međutim, u pogledu četvrtog postavljenog pitanja vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje ovoga spora, o kojem sudska praksa županijskih sudova (u prijedlogu tuženik apostrofira odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-566/2017 od 7. veljače 2019.) nije jedinstvena.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP dopustiti podnošenje revizije u odnosu na u izreci označeno pravno pitanje.

Zagreb, 14. listopada 2020.