-1-

Poslovni broj: 10 Povrv-314/2019-11

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., Z.1, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju L. Š., dipl.iur., protiv tuženika S. B. vl. obrta za ugostiteljstvo "L.", O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. F., odvjetnica iz Z.2, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 24. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika A. G., odvjetnice u Z.1, te nakon objave presude 14. listopada 2020.  javno je objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. iz Z.1, poslovni broj Ovrv-1671/19 od 5. lipnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. B. vl. obrta za ugostiteljstvo "L.", O., OIB: …, platiti tužitelju V. d.o.o., Z.1, OIB: …, iznos od 68.604,84 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 65.996,06 kn od 25. studenog 2018.,

- na iznos od 664,26 kn od 25. siječnja 2019.,

- na iznos od 956,48 kn od 31. ožujka 2019.,

- na iznos od 988,04 od 30. svibnja 2019.,

kao dana iza dospijeća svakog pojedinog računa pa do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% od 1. siječnja 2019. pa 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje te od 1. siječnja 2020., pa do isplate po stopi od 8,11%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.375,06 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 5. lipnja 2019. pa do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30 % godišnje, te od 1. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana; te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

i

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice V. M. iz Z.1, poslovni broj Ovrv-1671/19 od 5. lipnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri ovršni trošak u iznosu od 56,25 kn sa zateznim kamatama; i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.

 

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 3.750,00 kn na ime parničnih troškova, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 5. lipnja 2019. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku V. M. iz Z.1 protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate iznosa od 68.604,84 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju prijedloga javni bilježnik je 5. lipnja 2019. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1671/2019.

Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prigovor je pravodobno izjavio tuženik osporavajući predmetno rješenje u cijelosti ističući u bitnom da je tuženik u periodu od 29. siječnja 2016. pa do 29. siječnja 2018. bio u zakupu poslovnog prostora na adresi …, O., dakle ne i u periodu za koji ga se tereti, a u utuženom periodu da nije koristio usluge tužitelja. Ugovor o zakupu da je sklopljen na razdoblje od dvije godine, a istekom predmetnog ugovora o zakupu (29. siječnja 2018.) da su prestala sva prava i obveze iz tog ugovora budući isti nije produžen. Tuženik da je ovaj prostor koristio u periodu od 29. siječnja 2016. do 1. travnja 2017. zbog čega tužitelj tuženika ne može osnovano teretiti za potrošnju vode u tom poslovnom prostoru u periodu nakon 1. travnja 2017., a svakako ne nakon 29. siječnja 2018., već isključivo vlasnika predmetne nekretnine (zakupodavca, P. M.). Nakon što je tuženiku dostavljen račun broj 23695000-2018107 na iznos od 66.350,44 kn isti da je prigovorio tom računu dopisom od 22. siječnja 2019., obrazlažući sve naprijed navedeno. Međutim, niti jedan od ovdje utuženih računa da ne glasi na navedeni iznos te da je nejasno za koje račune se zapravo tereti tuženika. Tuženiku da nikada nije niti dostavljen račun na iznos 65.996,06 kn, a niti računi na ostale utužene iznose. Tuženik da nikada nije sklopio ugovor o priključenju na vodoopskrbni sustav sa isporučiteljem vodnih usluga, a osporava i da bi tužitelj sklopio takav ugovor i sa vlasnikom nekretnine. Obzirom da tuženik od 1. travnja 2017., pa tako ni u utuženom periodu nije u predmetnom poslovnom prostoru trošio vodu, odnosno da mu isporučitelj nije pružao vodnu uslugu javne vodoopskrbe niti je bio zakoniti posjednik nekretnine (u zakupnom odnosu ili u faktičnom posjedu) u utuženom periodu, dakle da nije bio "korisnik usluge" u smislu Općih i tehničkih uvjeta za isporuku vodne usluge javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području V. d.o.o. Z.1, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. U prilog svojih navoda tuženik je dostavio Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen 29. siječnja 2016. između P. M. kao zakupodavca i S. B. kao zakupnika, ovjerenog kod javnog bilježnika M. D. iz B. istog dana broj: OV-284/2016, prigovor tuženika tužitelju od 22. siječnja 2019., prigovor tuženika tužitelju od 6. studenog 2019., Opće i tehničke uvjete tužitelja od 18. svibnja 2012., sudsku praksu te račun broj 23695000-2018107 na iznos od 66.350,44 kn.

              Javni bilježnik je predmet proslijedio ovom sudu koji je u svom rješenju od 8. srpnja 2019. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Očitujući se na prigovorne navode tuženika tužitelj ističe kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti Opći i tehnički uvjeti isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području V. d.o.o. Z.1 od 15. lipnja 2018. (dalje; Opći i tehnički uvjeti), koji su javno dostupni na mrežnim stranicama tužitelja. Svi utuženi računi da su izdani na temelju očitanja vodomjera tuženika, sukladno odredbama Općih uvjeta i Odluke o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe kao javno dostupnih dokumenata objavljenih na mrežnim stranicama tužitelja. Kontrolom od strane djelatnika tužitelja da je ustanovljeno kako se u konkretnom slučaju radilo o gubitku na internoj vodoopskrbnoj instalaciji tuženika koju je isti sukladno Općim i tehničkim uvjetima dužan održavati i glede nje snositi eventualne gubitke. Iz samih navoda tuženika da proizlazi kako je isti evidentiran korisnikom vodne usluge javne vodoopskrbe kao zakoniti posjednik poslovnog prostora u O., na adresi …, temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora priloženog prigovoru na rješenje o ovrsi. Budući da tuženik tužitelja nije obavijestio o nastaloj promjeni koja bi bila od značaja za plaćanje vodne usluge, niti mu o tome dostavio relevantnu dokumentaciju tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije da je neosnovan jer da je protivan odredbama čl. 205. st. 2. tada važećeg Zakona o vodama, zatim čl. 1. st. 1. t. 3. i 57. Općih i tehničkih uvjeta tužitelja, a isti da se može regresno naplatiti od vlasnika poslovnog prostora. U prilog svojih navoda dostavlja račune broj: 23695000-2018107, 23695000-2018123, 23695000-2019022, 23695000-2019049 te odgovor Povjerenstva za sporna potraživanja na prigovor tuženika zaprimljen pod poslovnim brojem 7275/2018 od 5. prosinca 2018.

Očitujući se na prednje navode tužitelja tuženik ističe da je vlasnik prostora bio dužan obavijestiti pružatelja javnih usluga o korisniku, a najviši od utuženih iznosa da je nastao navodno zbog kvara na internim instalacijama u vlasništvu vlasnika poslovnog prostora, koji je sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zakupu poslovnog prostora i dr. dužan održavati instalacije ispravnima tako da čak i da je tuženik bio u spornom periodu u ugovornom odnosu sa vlasnikom temeljem ugovora o zakupu, a što nije slušaj, trošak nastao zbog kvara na instalacijama da bi bio u svakom slučaju dužan snositi vlasnik poslovnog prostora. Iz čl. VII. predmetnog Ugovora o zakupu da proizlazi kako je tuženik bio dužan snositi troškove samo tekućeg održavanja poslovnog prostora, što je uredno i činio, a vlasnik da je očito nakon prestanka zakupnog odnosa onemogućio tužitelju očitanje vodomjera čime je zasigurno nastala dodatna šeta i nepravilnosti za koje tuženik ne može odgovarati. S obzirom na izneseno predlaže sudu obavijestiti treću osobu, vlasnika poslovnog prostora o vođenju ove parnice te predlaže da ista osoba stupi na mjesto tuženika u ovu parnicu. Tuženik da je za vrijeme korištenja poslovnog prostora plaćao račune tužitelju iz razloga jer je to proizlazilo iz njegove ugovorne obveze sa vlasnikom poslovnog prostora (ugovora o zakupu), a ne temeljem bilo kakvog ugovora sa tužiteljem. Tužitelj da je u nekoliko navrata bio obaviješten o promjeni značajnoj za plaćanje vodne usluge, na što se isti oglušio da bi na kraju temeljem tog istog Ugovora ipak stornirao račune za period od srpnja do prosinca 2019. U prilog svojih navoda dostavlja prigovore tuženika tužitelju od 22. siječnja 2019. i 22. ožujka 2019., dopis punomoćnice od 26. rujna 2019., e-mail korespondenciju kao i obavijest tužitelja (e-mail) od 26. studenog 2019. (o stornu računa).

Tužitelj je nastavno dostavio Opće i tehničke uvjete isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području V. d.o.o. Z.1 od 15. lipnja 2018. te predložio zaključenje raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, dok je tuženik u nastavku postupka predložio provesti dokaz saslušanjem tuženika te svjedokinje P. M..

Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu.

                      Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) sud nije provodio dokaz saslušanjem tuženika te vlasnice P. M. obzirom da tužitelj tijekom postupka nije osporio dokumentaciju koju je dostavio tuženik, niti je tvrdio da bi obveza tuženika proizlazila iz činjenice da je zaista bio u posjedu predmetne nekretnine već tvrdi da bi isti bio u obvezi, neovisno o prestanku zakupnog odnosa samim tim što nije postupio sukladno čl. 57. Općih i tehničkih uvjeta tužitelja.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Isplatu iznosa od 68.604,84 kn potražuje tužitelj kao ovlašteni isporučitelj vodne usluge od tuženika kao obveznika plaćanja za poslovni prostor koji se nalazi u O. u ul. …, za mjesece listopad  i prosinac 2018., veljaču i travanj 2019.      

Tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja te je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije.

                      Među strankama je nesporno da je tuženik prestao koristiti predmetni poslovni prostor prije nego što je isporučena voda za koju se tereti u ovoj pravnoj stvari.

Među strankama je sporno, je li tuženik i pored toga obvezan platiti cijenu za isporučenu vodu iz tužbenog zahtjeva samo zato jer o prestanku korištenja poslovnog prostora tužitelja nije obavijestio na način propisan čl. 57. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području V. d.o.o. Z.1 od 15. lipnja 2018.

              Utuženi računi (list spisa 50-53) odnose se na poslovni prostor u O. na adresi …, za koji su P. M. i ovdje tuženik sklopili ugovor o zakupu dana 29. siječnja 2016.

Uvidom u predmetni ugovor ( list spisa 13-16) razvidno je da je isti sklopljen na određeno vrijeme od 2 godine te da troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora snosi zakupnik.

              Prema navodima tuženika, koje tužitelj nije osporio, tuženik je poslovni prostor koristio od 29. siječnja 2016. do 1. travnja 2017., a istekom ugovorenog razdoblja zakupa da su prestala sva prava i obveze iz tog ugovora budući isti nije produžen.

              Prema odredbi čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18 – dalje ZV), cijena vodnih usluga prihod je isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

Prema čl. 52. Općih i tehničkih uvjeta pravo je isporučitelja vodne usluge vršiti naplatu pružene vodne usluge korisnicima usluge, obračunate temeljem važećih cijena vodne usluge, propisa kojim se uređuje isporuka vodne usluge javne vodoopskrbe i ovih Općih i tehničkih uvjeta.

              U smislu čl. 2. t. 3. Općih uvjeta korisnik vodne usluge javne vodoopskrbe je svaka pravna ili fizička osoba koja je vlasnik ili suvlasnik odnosno drugi zakoniti posjednik građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine temeljem Ugovora o priključenju na komunalne vodne građevine sklopljenog s isporučiteljem vodne usluge, odnosno svaka pravna ili fizička osoba kojoj se isporučuje vodna usluga sukladno odredbama ovih Općih i tehničkih uvjeta ili su temeljem istih izjednačeni s tim osobama odnosno svaka pravna ili fizička osoba koja temeljem ugovornog odnosa troši vodu ili kojoj isporučitelj vodne usluga pruža vodnu uslugu. Korisnikom usluge se, u pravilu, smatra vlasnik/suvlasnik građevine ili druge nekretnine. Zakoniti posjednik smatrat će se Korisnikom usluge od trenutka kada je isporučitelju vodne usluge od strane vlasnika/suvlasnika ili posjednika dostavljen dokaz o zakonitosti posjeda građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine pod uvjetima iz ovih Uvjeta. Kada se korisnikom usluge smatra zakoniti posjednik, vlasnik/suvlasnik građevine ili druge nekretnine solidarno odgovara isporučitelju vodne usluge za ispunjenje obveza nastalih korištenjem vodne usluge po korisniku-posjedniku. Potrošač je pravna ili fizička osoba koja vodnu uslugu koristi, u smislu točke 3. ovog stavka.

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

              Uvidom u račun broj 23695000-2018107 (list spisa 44) dostavljenog od strane tuženika utvrđeno je da je isti različit od onog dostavljenog od strane tužitelja, a da se oba računa odnosne na brojilo 1312031 i to za razdoblje od 3. rujna 2018. do 2. studenog 2018. za lokaciju M. M. – ugostiteljski objekt "B.", O..

              Nesporno da je tuženik tužitelju prigovorio neposredno nakon zaprimanja najstarijeg utuženog računa broj 23695000-2018107 dana 22. siječnja 2019., kojim ga je obavijestio o prestanku zakupnog odnosa sa 22. siječnja 2018., odnosno da tuženik naspram nekretnine koja je bila predmet ugovora o zakupu nakon 29. siječnja 2016. ne može biti u obvezi po bilo kakvoj osnovi već isključivo vlasnik kao stvarni dužnik, a na isto nastavio ukazivati i svom daljnjom prepiskom u vidu dopisa i e- mail-a koji prileže spisu, a koje tužitelj nije osporio.

              Prema čl. 53. Općih i tehničkih uvjeta isporučitelj vodne usluge vodi evidenciju Korisnika usluge, te ima pravo, u svrhu vođenja točnih podataka o korisnicima usluge u cilju kontinuirane i kvalitetne isporuke vodne usluge tražiti od korisnika usluge dostavu podataka te odgovarajuće dokumentacije kojom se dokazuje točnost danih podataka o korisniku usluge.

              Prema čl. 57. Općih i tehničkih uvjeta korisnik usluge dužan je najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjene pismenim putem obavijestiti isporučitelja vodne usluge o svakoj nastaloj promjeni koja bi bila od značenja za isporuku vodne usluge i naplatu iste.

              Imajući u vidu prednju odredbu sud zaključuje da je tuženik najprije prigovorom na račun broj 23695000-2018107 kao i svom daljnjom komunikacijom obavijestio tužitelja da je nastala promjena koja je od značenja za isporuku vodne usluge, odnosno da od dana 1. travnja 2017., a najkasnije od isteka zakupa 29. siječnja 2018., ne koristi poslovni prostor.

              Tužitelj je čl. 57. Općih i tehničkih uvjeta propisao formu obavijesti ali ne i sadržaj pa je tužitelj bio dužan ne samo razmotriti prigovor tuženika u odnosu na osporenu visinu (interni gubitak) već i u pravcu obavijesti u smislu čl. 57., pa po ocjeni suda tužitelj propust učinjen u svezi s tim ne može sanirati odredbama Općih uvjeta, jednostrano sastavljenima koje idu samo u njegovu korist pri tom ne vodeći računa o drugoj ugovornoj strani – potrošaču.

Na ovaj način tužitelj prebacuje na tuženika teret cijene isporučene vode, koju on nije "kupio" odnosno koju nije potrošio, a što je protivno prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva (čl. 10. ZOO-a).

Tuženik od zaprimanja prvog utuženog računa tužitelju ukazuje da ne postoji osnova obvezivanja tuženika jer da isti nije niti vlasnik, niti korisnik niti potrošač u smislu naprijed citiranih propisa obzirom da je ugovor o zakupu prestao i da se ne nalazi u poslovnom prostoru koju (identičnu) argumentaciju tužitelj uvažava tek 26. studenog 2019., kada je stornirao račune izdane nakon ovdje utuženog perioda.

Kraj takvog stanja stvari sud prigovor promašene pasivne legitimacije nalazi osnovanim i odbija primjenu odredbe čl. 57. Općih i tehničkih uvjeta u ovoj pravnoj stvari nalazeći da se ovdje radi o apsolutno nepravičnoj odredbi koju je tužitelj pokušao primijeniti na tuženika, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo  platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Platni nalog ukinut je u odnosu na nastali ovršni trošak u ukupnom iznosu od 56,25 kn, primjenom odredbi čl. 193. st. 2. i 456. st. 1. ZPP-a, a obzirom je za taj dio tužitelj povukao tužbu.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tuženiku kao stranci koja je uspjela u sporu valjalo priznati trošak na ime sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015- dalje Tarifa), sastava obrazloženog podneska od 10. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife te za zastupanje na ročištu održanom 24. rujna 2020., u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve uvećano za PDV od 25% na priznati iznos, sukladno Tbr. 42. Tarife; odnosno sveukupno 3.750,00 kn.

 

U Zadru 14. listopada 2020.

 

 

Sudska savjetnica                                                                                                                         Sutkinja

Iva Begonja Vuković                                                                                              Katarina Zdunić

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 8 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

DNA:

-          tužitelju,

-          tuženiku po punomoćnici,

-          u spis.