Posl.br. Psp-73/2017-43

Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno                                                        

Rovinj, Obala P. Budicin 4               

 

U   I M E      R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

             

O. sud u P. – P., S. služba u R. – R., po sutkinju A. G.-M. u pravnoj stvari tužitelja H. šume d.o.o. Z., U. šuma, P. B., B., N. G. br. 2, OIB: , zastupano po punomoćniku I. M. odvjetniku u U., protiv tuženika 1. V. B. iz R., V. N. br. 4, OIB: i 2. G. B. iz R., V. N. br. 4, OIB:, oboje zastupani po punomoćniku D. Z. odvjetniku u R., radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne rasprave dana 01. rujna 2020. godine u prisutnosti punomoćnika stranka dana 14. listopada 2020. godine,

 

r i j e š i o     j e

 

              I.    Utvrđuje se da su tuženici V. B., iz R., V. N. 4, OIB: , i G. B., iz R., V. N. 4, OIB: , smetali tužitelja H. Š. d.o.o. Z., U. šuma, P. B., B., N. G. 2, OIB:, u posljednjem, mirnom, zakonitom i poštenom posjedu poslovne prostorije veličine cca. 11m2 sagrađene na nekretnini označenoj kao k.č.br. 8513/2 k.o. R., u R., V. N. 4, na način da su u vremenskom razdoblju od 06. travnja 2017. god., kada su djelatnici tužitelja zadnji put bili u navedenoj poslovnoj prostoriji, pa do 26. lipnja 2017. god., kada su djelatnici tužitelja bezuspješno pokušali ući u navedenu poslovnu prostoriju, sami ili su to učinile treće osobe po njihovu nalogu, s unutarnje strane vratiju kojima se ulazi u navedenu poslovnu prostoriju postavili za sada neidentificirani predmet, najvjerojatnije metalni sef, koji fizički onemogućava otvaranje vratiju i time onemogućili tužitelju nesmetani ulaz i posjedovanje iste poslovne prostorije.

              II.   Nalaže se da su tuženici V. B., iz R., V. N. 4, OIB: 75843676091, i G. B., iz R., V. N. 4, OIB:, da uspostave ranije posjedovno stanje prije izvršenog smetanja na način da s unutarnje strane vratiju kojima se ulazi u poslovne prostorije veličine cca 11m2 sagrađene na nekretnini označenoj kao  k.č.br. 8513/2 k.o. R., u R., V. N. 4, uklone postavljeni neidentificirani predmet, najvjerojatnije metalni sef i time omoguće stupanje u posjed tužitelju H. Š. d.o.o. Z., U. suma, P. B., B., N. G. 2, OIB:, sve u roku od 8 (osam) dana, te se nadalje zabranjuje tuženicima V. B., iz R., V. N. 4, OIB:, i G. B., iz R., V. N. 4, OIB:, takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda poslovne prostorije veličine cca 11m2 sagrađene na nekretnini označenoj kao  k.č.br. 8513/2 k.o. R., u R., V. N. 4, ubuduće.

              III.    Nalaže se da su tuženicima Vilmi Barbieri, iz Rovinja, Vladimira Nazora 4, OIB: 75843676091, i G. B., iz R., V. N. 4, OIB: , da tužitelju H. Š. d.o.o. Z., U. suma, P. B., B., N. G. 2, OIB: , naknade parnični trošak u iznosu od 4.722,80 zajedno zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

             

O b r a z l o ž e n j e

 

              Tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika dana 20. srpnja 2017. godine (preporučeno predano na pošti 17. srpnja 2017. godine), radi smetanja posjeda.

              U tužbenoj osnovi tužbe ističe:

- da je tužitelj posljednji mirni, zakonit i pošteni posjednik poslovne prostorije veličine cca. 11 m2 sagrađene na nekretnini označene kao kč. 8513/2 k.o. Rovinj u ulici V. N. 4;

- da su tuženici u vremenskom razdoblju od 06. travnja 2017. godine kada su djelatnici tužitelja zadnji put bili u navedenoj poslovnoj prostoriji pa do 26. lipnja 2017. godine kada su djelatnici tužitelja bezuspješno pokušali ući u navedenu prostoriju, sami ili su to učinile treće osobe po njihovu nalogu, s unutarnje strane vratiju s kojima se ulazi u navedenu poslovna prostoriju, postavili za sada neidentificirani predmet, najvjerojatnije metalni sef, koji fizički onemogućava otvaranje vratiju i time onemogućili tužitelju nesmetani ulaz i posjedovanje iste poslovne prostorije.

              Slijedom prednjih navoda predlaže se sudu usvojiti tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi čin smetanja posjeda i naložiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu takvog ili sličnog smetanja sadržaja kao u izreci ove odluke, uz naknadu parničnog troška.

              U odgovoru na tužbu tuženika od dana 31. kolovoza 2017. godine, isti osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja uz isticanje sljedećih navoda:

- prigovara se aktivnoj legitimaciji tužitelja iz razloga što je tužitelj troslojno organizirano trgovačko društvo u vlasništvu države s direkcijom u Z., 16 uprava šuma-podružnica i 169 šumarija od kojih se U. šuma, P. B. sastoji od 9 šumarija, a jedna i Š. R. koja je do 2010. godine bespravno koristila jednu prostoriju u kući ii u vlasništvu prvotuženice i predmetnu prostoriju koja u naravi predstavlja bespravno izrađen objekat na okućnici obiteljske kuće tuženika, kojom je zapriječen glavni ulaz u  kuću;

- da budući je posjed faktično stanje koje se mora izvršavati, jasno je da posjed nije mogla niti ga ikada imala P. B. već se u posjedu do 2013. godine nalazila Š. R. koja se preselila na adresu S. R. 26 i o tome na vrata predmetne prostorije istakla pisanu obavijest;

- da je svojevoljnim napuštanjem predmetne prostorije Š. R. izgubila predmetni prostor i pravo na njegovu zaštitu budući da prema odredbi čl. 12. st. 1. ZV i dr. "Posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari";

- da tužitelj navodi kako je sporna prostorija poslovni prostor, iz čega bi se može zaključiti da je on u njoj obavljao registriranu poslovnu djelatnost sve do 06. travnja 2017. godine kada su djelatnici tužitelja navodno zadnji puta bili u njoj;

- da međutim, istina je da u navedenu prostoriju nitko nije ulazio unazad nekoliko godina što da je razvidno iz velikih količina prašine koja se formirala na pragu, što dokazuje da se vrata predmetne prostorije nisu otvarala godinama;

- da tužitelj na navedenoj adresi ne obavlja nikakvu djelatnost jer se preselio na drugu adresu a navedeni prostor koristio je do lipnja 2010. godine i to samo M. K., bivši rukovoditelj Š. R. kada je otišao u mirovinu, od kada je navedena prostorija napuštena i od kada tužitelj u njoj ne izvršava nikakvu svoju vlast;

- da tuženici nisu pasivno legitimirani budući da ne odgovara istini da bi u razdoblju od 06.05.2017. do 26.06.2017. godine "sami ili po trećim osobama po njihovom nalogu", smetali posjed tužitelja;

- da tuženici nisu poduzimali nikakve radnje niti nalagali trećim osobama da ostavljaju "za sada neidentificirani predmet", na ulaznim vratima predmetne prostorije uslijed čega nisu pasivno legitimirani u ovome postupku , a osobe koje koriste predmetnu prostoriju u njoj se nalaze više od godine dana;

- da Š. R. godinama ne koristi predmetnu prostoriju što da je razvidno i iz kalendara H. Š. koji se i danas nalazi na zidu a odnosi se na 2009. godinu.

              Slijedom prednjih navoda predlaže se sudu odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

              U daljnjem tijeku postupku radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari provedeni su slijedeći dokazi:

- uvidom u obavijest o radnom vremenu (str. 12 spisa)

- uvidom u snimke  (str. 13-16 spisa)

- uvidom u ispis prijavljene adrese za tužitelja (str. 17 spisa)

- uvidom u uvećanu kopiju katastarskog plana i izvod iz katastarskog plana (str. 64-65 spisa)

- uvidom u foto prilog vještaka  (str. 72)

- uvidom u podatke o potrošnji vode Istarskog vodovoda (str. 75 spisa)

- uvidom u dostavljene podatke HEP-a o potrošnji za prijavljenog korisnika H. šume na  mjerno mjesto V. N. br. 4 (str. 81 spisa)

- uvid u dnevnik rada lugara D. R. za 2017. godine (prilog str. 88 spisa)

- uvidom u podatke o isplaćenom terenskom dodatku za D. R. za travanj 2017. godine i veljaču 2017. godine (str. 81-83 spisa) i evidencije o radnom vremenu radnika za veljaču i travanj 2017. godine (str. 82-84 spisa)

- uviđaj i mjernično vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.geod. M. K. provedenog dana 11. listopada 2019. godine (str. 55-56 spisa)

- saslušanjem svjedoka: C. G., L. B., D. Z., F. K., M. K., R. D., M. B., H. V. i D. V. na ročištu dana 11. listopada 2020. godine: (str. 56-63 spisa), I. P. na roč. od 11. ožujka 2020. godine (str. 83 spisa)

- saslušanjem tuženika na roč. od 22. srpnja 2020. godine (str. 93-95 spisa).

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

U ovoj pravnoj stvari nije sporan predmet smetanja posjeda identificiran po mjerničnom vještaku dipl. ing. geod. M. K. dana 11. listopada 2019. godine kada je ista potvrdila po kazivanju punomoćnika tužitelja da je sporan dio zgrade (sporna prostorija) sagrađen na kč. 8513/2 kao nastavak na zgrč. 2825 (s njezine zapadne strane) da u naravi je to prizemna nadogradnja s ravnim krovom, a prostor pravilnog pravokutnog oblika pov. 11 m2 (dimenzije izmjerene s vanjske strane), a koji je predmet postupka na licu mjesta ucrtano na uvećani izvod iz katastarskog plana i sastavni dio nalaza vještaka.

Nadalje je konstatirano na licu mjesta da je na tome nadograđenom dijelu izveden prozor sa zapadne strane te ulazna vrata s južne strane, a u pokušaju otvaranja tih ulaznih vratiju utvrđeno, da bi se ključem kojeg je koristio tužitelj vrata otključala no, otvaranje uspjelo za svega par centimetara s obzirom se s druge strane nalazila zapreka koja je onemogućavala otvaranje vratiju cijelom širinom. Po navodima prisutnih tužiteljevih svjedoka zatečena situacija je istovjetna onoj od 26. lipnja 2017. godine kada su tužiteljevi djelatnici pokušali ući u sporan prostor i utvrdili da postoji zapreka s druge strane koja je onemogućavala otvaranje vratiju i time pristup u prostoriju u kojoj se nalazi uredski materijal i metalni sef za kojega su pretpostavljali da se istoga lociralo neposredno uz vrata.

Svi saslušani svjedoci predloženi po tužitelju imaju saznanja o tome da je prethodno ovoj parnici pravomoćno dovršena i druga parnica smetanja posjeda po kojoj je naloženo ovdje prvotuženici da preda u posjed tužitelju susjednu prostoriju (ovoj spornoj), a koje su nekoć korištene kao prostorije U. Š. R. i tako sve do preseljenja na novo sjedište u U. S.. R. nakon čega da je u prostoru posljednji ostao ing. K. do njegova umirovljenja 2010. godine, da bi nakon toga u prostoru ostao samo uredski namještaj i metalni sef tužitelja.

Na okolnost saznanja da djelatnici tužitelja više ne mogu ući u predmetni prostor zbog zapreke s druge strane iskazuje C. G. koji navodi da je o tome bio obaviješten od strane L. B., precizno navodeći dan 26. lipnja 2020. godine kada mu je isti naveo da su njegovi djelatnici pokušali ući u prostor, ali bezuspješno. Isti nema saznanja o tome kada su prije toga dana bili u prostoru iako znade da povremeno dolaze.

Imenovani L. B. na istu okolnost iskazuje sudu konkretno navodeći lugare F. K. i revidnika M. K. kao osobe koje su dana 26. lipnja 2017. godine, saznavši da se u predmetni prostor ne može oči obavijestili njega o utvrđenome, a on već slijedećeg dana došao na teren kada je sreo drugotuženika koji da bi mu priznao da je vrata zaglavio s unutrašnje strane, ali da ih može i osloboditi. Slijedom navedenog isti svjedok tvrdi da je opetovano došao nakon tjedan dana kada su vrata i dalje bila zaglavljena na isti način, pa tek tada to prijavio voditelju uprave to vjeruje da je isti e-mail išao i odvjetniku. Radi provjere prethodnih kontrola prostora, svjedok navodi da je pregledavao dnevnike rada imenovanih lugara i utvrdio da su prije toga radnici bili u prostoru 06. travnja 2017. godine kada su nesmetano ušli u prostor, pa se izveo zaključak da je promjena na opisani način iz tužbe nastala u razdoblju od 06. travnja do 26. lipnja 2017. godine o čemu da postoje bilješke u dnevniku rada lugara.

Bilješke o pregledu prostora navodi da lugari redovito pišu u svome dnevniku rada, a to zbog situacije koja postoji u odnosu na prostor iz drugoga spora, pa navodi D. R. koji je evidentirao pregled prostora u svome dnevniku rada.

Pomenuti lugar F. K. koji je s kolegom M. K. u lipnju 2017. godine utvrdio da se ne može ući u prostor, kada su na licu mjesta upućeni po upravitelju L. B., izjavljuje da su te zgode zatekli drugotuženika koji im je rekao: "Mislim da nećete moći ući", dok razloge za to nije naveo kada su isti utvrdili, na dijelu gdje se na vratima nalazi staklo, da je nešto iza vratiju.

Svjedok M. K. potvrdio je navode kolege F. na okolnost njihova pokušaja ulaska u sporan prostor, navodeći pri tome da su toga dana trebali preuzeti i  vatrogasni aparat.

Svjedok R. D. koji je također tužiteljev zaposlenik potvrdio je navode i ostalih svjedoka, da bi u spornome prostoru ostao samo uredski namještaj u kojemu je posljednji puta bio dana 06. travnja 2017. godine koji datum je i pribilježio u dnevniku rada, a tamo upućen radi pregleda prostora po upravitelju L. B.. Te zgode tvrdi da je osobno otključao ulazna vrata i ušao u prostor, pregledao isti i izišao, što da je na dan uviđaja utvrdio kao nemogućim. Prije 06. travnja 2017. godine ovaj svjedok tvrdi da je bio u prostoru, moguće dva mjeseca ranije što da se također može provjeriti u dnevniku rada koji je razdužio, a čuva se u arhivi Š.. Nakon 06. travnja 2017. godine ovaj svjedok više nije dolazio u predmetni prostoru, a ostale okolnosti znade po pričanju kolege M. i F. i prepričava ih na isti način.

Konačno i ovaj svjedok pojašnjava sudu da se kontrola predmetnog prostora obavljala zasigurno četiri do pet puta godišnje i to po nalogu upravitelja, a sve radi provjere da li su deblokirana slijedeća vrata koja iz  spornog prostora komuniciraju s narednom prostorijom koja je bila predmet smetanja posjeda prethodne parnice i sada u ovrsi.

Svjedok I. P. posljednji je svjedok predložen po tužitelju koji je obnašao funkciju voditelja U. šuma B. do 2013. godine kada je umirovljen, pa vezano za ovaj slučaj smetanja posjeda iz 2017. godine nema neposrednih saznanja iako znade da se čitava ova priča vuče već deset godine. Ovaj svjedok je pojasnio sud što se bilježi u lugarski dnevnik, pa se tako navodi da svaki lugar zaduži dnevnik na početku godine i dnevno bilježi svoje aktivnosti bilo na terenu, bilo u uredu, pa se tako bilježe aktivnosti po satima, pa čak i kišni dan. Navodi se da je svrha vođenja dnevnika zapravo bilježenje terenskih aktivnosti, jer ukoliko one premaše šest sati dnevno, tada lugari imaju pravo na dodatak za terenski rad. Svjedok nadalje iskazuje da obilazak prostorija ureda Š. ne predstavlja terenski rad no, da to eventualno može biti zabilježeno da bi lugar opravdao svoje aktivnosti i svoje radno vrijeme.

Uredovanje lugara D. R. na dan 06. travnja, a prije toga 09. veljače 2017. godine  pribilježeno je u njegovom dnevniku rada za 2017. godinu, u što se sud uvjerio neposrednim pregledom pribavljenog dnevnika od tužitelja, to utvrdio da bi lugar konstatirao na te dane obilazak stare Š. u N. 4 i utvrđenje da su uredske prostorije još uzurpirane (i dalje uzurpirane) od strane G. B..

Radi pojašnjenja dijelova iskaza svjedoka navodi se, da je tužitelj pokrenuo postupak ovrhe protiv ovdje prvotuženice radi predaje u posjed prostorije koja je nekad bila sastavni dio ureda U. Š. R., a ista je u komunikaciji s predmetom ovoga spora, s obzirom da postoji otvor koji omogućava pristup jedne u drugu, a nalazi se na zgrč. 2825 i sada prema iskazu tuženika i po njima predloženim svjedocima predmetna predstavlja spavaću sobu. No predmetna prostorija nije i predmet ovoga postupka, već ovrhe posl. br. Ovr-3525/15.

Svjedoci D. Z. kao kućni prijatelj obitelji B., kćerka tuženika H. V., zet tuženika D. V. i sin tuženika M. B. svi istovjetno iskazuju da bi nesporno H. i D. ušli u predmetni prostor iz stana roditelja, uklonili stvari koje su se u prostoru nalazile, dovukli metalni sef do samih vratiju tako da bi onemogućili ulazak u prostor iz dvorišta i u tome prostoru namjestili krevet za kćerku gdje ona spava za ono razdoblje u godini kad cijela obitelj stanuje kod tuženika što zapravo predstavlja ljetnu turističku sezonu od travnja do listopada.

Međutim, svi oni isto tako tvrde da je to učinjeno u travnju 2016. godine, a ne 2017. godine, što su potvrdili i prvo i drugotuženici, navodeći pri tome do je to razdoblje kad se članovi kluba "Old Timeri" nalaze na skupštini i upravo u tijeku travnja kad su obojica bili odsutni da su kćerka H. i zet D. odlučili otvoriti vrata koja komuniciraju iz njihova stana prema spornom prostoru i zauzeli taj prostor te ga preuredili na način da to predstavlja spavaću sobu unuke. Pri tome ne osporavaju da su u prostoru zatečene stvari tužitelja sastojeći od inventara i sefa kojeg su dovukli do samih vratiju, tako da se uopće ne može ući iz dvorišne strane.

Prvo i drugo tuženici tvrde da su kćer i zet i prethodno poduzetoj radnji najavljivali da bi to mogli učiniti no, da isti nisu u tome sudjelovali, već da su za to saznali kad je prostor već bio zauzet po njima, a da je drugotuženi tome i negodovao.

Tuženici su učinili nespornim da ta prostorija predstavlja sobu za unuku, a do ove prostorije da se nalazi naredna (predmet prethodne parnice smetanja postupka) koja predstavlja spavaću sobu njihove kćeri i zeta za razdoblje za 7-9 mjeseci u godini kad stanuju i rade kod nje.

Konačno drugotuženi je učinio nespornim da je viđao R. tijekom 2016. godine da dolazi u taj sporan prostor, a sve uz navod da mu je osobno rekao da ga upravitelj šalje da provjeri da li može s ključem otvoriti ulazna vrata iz dvorišta u taj sporan prostor od 11 m2.

Tuženi nadalje navodi, da nema saznanja o tome kada bi R. otkrio da ne može otvoriti više ova vrata, ali da je gotovo siguran da ga je vidio i 2017. godine, navodno poslan po upravitelju da provjeri prostor kada je utvrdio da to ne može, iako tuženi nema saznanja o tome da li je to bilo prvi puta kada bi se isti uvjerio da se u sporan prostor ne može ući.

Prigovori nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije i prekluzije podnošenja tužbe su neosnovani.

Posjedovna zaštita može se pružiti i pravnoj osobi, kakav je tužitelj, koji u konkretnom slučaju ima svoju podružnicu u B., a pod tom P. postoje Š. od kojih je jedna i u R. čiji su djelatnici nesporno bili u posjedu predmetnog prostora, a što tuženici nisu osporili navodeći u bitnome da su povremeno obilazili prostor i držali svoje stvari u njemu.

Pitanje pasivne legitimacije ovdje treba shvatiti kao poduzimanje radnji od strane trećih osoba sa savješću odnosno, znanjem da se poduzetim radnjama smeta tuđi posjed, a koje osobe su radnje poduzimale ne samo u svoju korist nego i u interesu tuženika, što su također tuženici potvrdili navodima da se o poduzetim radnjama razgovaralo i prije samog čina smetanja, da su to djeca napravila da bi u prostoru spavali dok rade kod tuženika u ljetnoj sezoni i da su u konačnici takve radnje prihvatili znajući da smetaju tuđi posjed.

Provedeni dokazni postupak uvjerio je ovaj sud da je posjedovna zaštita zatražena u roku od 30 dana kako je to predviđeno Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Naime, sukladno odredbi čl. 22. posjedovna zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Člankom 21. ZV i dr. propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a koje pravo prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetanje saznao za čin smetanja i počinitelja a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

Posjed stvari faktična je vlast na stvari odnosno, mogućnost faktičnog raspolaganja s stvari odnosno, faktično stanje zaštićeno pravom.

Prema odredbi čl. 19. ZV i dr. vrijedi načelo trajnosti posjeda, a ono prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari. Međutim, posjed gubi onaj posjednik koji prestaje obavljati faktičnu vlast na stvari svojom voljom odnosno, kada svojom voljom napušta stvar, što nije konkretni slučaj s obzirom da tužitelj putem svojih djelatnika u kontinuitetu "čuva" svoju stvar zbog već prethodnog smetanja posjeda od strane prvotužene i bojazni da će to uslijediti i u odnosu na susjednu prostoriju, o čemu iskazuju saslušani svjedoci.

Analizom iskaza saslušanih svjedoka sud zaključuje da je tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu, a sve kako je utvrđeno da je za novonastalu situaciju izazvanu radnjama sa unutrašnje strane prostora saznao dana 26. lipnja 2017. godine, a tužbu podnio 20. srpnja 2017. godine, što je u roku od 30 dana koji je predviđen kao prekluzivni rok za pravo na zaštitu posjeda.

Predmet raspravljanja i odlučivanja u postupku zbog smetanja posjeda jest samo ima li tužitelj pravo na zaštitu svojeg posjeda putem suda, a-ako mu pripada na koji će se način ostvariti to pravo. Da bi se utvrdilo pripada li tužitelju pravo na zaštitu posjeda, potrebno je raspraviti i utvrditi posljednje stanje posjeda i smetanje tog posjeda. To znači da sud treba utvrditi je li tužitelj imao posjed kakav se štiti i da li mu je taj posjed samovlasno smetan.

Provedeni dokazni postupak uvjerio je sud, da je tužitelj bio u posjedu predmetnog prostora što nije bilo strano tuženicima, kako je i sam tuženik priznao da je konkretne osobe viđao da povremeno dolaze kontrolirati svoj prostor.

Dakle, tužitelj je više nego očito putem svojih djelatnika manifestirao svoju faktičnu vlast i volju da posjeduje prostor tim više što je u nastojanju da vrati u posjed i susjednu oduzetu prostoriju koja je tužitelju na isti način oduzeta. Kada je tužitelj promijenio sjedište useljenjem u novu zgradu, i tko je posljednji sjedio u toj kancelariji aktivno obavljajući posao u Šumariji potpuno je irelevantno, kraj činjenice da tužitelj i dalje jedini ima ključeve prostora, da u prostoru ima svoj uredski namještaj i da povremeno zalazi u prostor, pri čemu motivi dolaska također nisu bitni.

U svakom slučaju kako je teret dokaza na tužitelju koji dokazuje svoj posljednji mirni posjed i čin smetanja, u ovome postupku sud je ocijenio da su svi djelatnici tužitelja saslušani u ovome postupku potvrdili dan kada je tužitelj saznao za čin smetanja, kao i za počinitelja a sve imajući u vidu da je radnja kojom je posjed smetanja poduzeta s unutrašnje strane stambene zgrade u kojoj stanuje obitelj tužitelj i izvršena isključivo u korist istih kako se prostor koristi za stanovanje u sklopu i nastavku njihovoga stana u prizemlju iste zgrade.

Kako očito tužitelj nije manifestirao volju da napušta prostor s obzirom da je nastavio obilaziti isti pripada mu i pravo na zaštitu svoga posjeda putem suda.

Nesporno je da su s jedne strane svjedoci djelatnici tužitelja, ali isto tako su s druge strane i svjedoci srodnici tuženih, odnosno prijatelji tuženih, koji jesu nesrodni s tuženima no, navedeno samo za sebe ne može upućivati na zaključak nepostojanja interesa istih da bilo koja od stranaka uspije u ovome sporu.

Naime, sud je ocijenio da je vjerojatnije da su se činjenice na okolnost saznanja o počinjenom činu smetanja posjeda odvile onako kako su to svjedočili lugari koji su neposredno utvrdili situaciju na terenu dana 26. lipnja 2017. godine, a iste navode potvrdili i oni koji su o tome bili obaviješteni u odnosu na iskazano po svjedocima tuženika, a to prvenstveno iz razloga što je i sam tuženik iskazao da je viđao djelatnika tužitelja i tijekom 2016. godine kako dolazi u prostor potvrdivši ujedno da su to činili nekoliko puta na godinu radi provjere da li ključ otključava prostor i da vide situaciju u prostoru, čime je i zapravo potvrdio navode saslušanih svjedoka tužitelja da su redovito tri do četiri puta na godinu obilazili taj prostor iz upravo istih navedenih razloga po tuženiku, a takvo je obilaženje pribilježeno i u dnevniku lugara, a obilazak naložen od voditelja Uprave.

Dakle, ove činjenice ukazuju na zaključak da je tužitelj redovito obilazio prostor pa je stoga i životno logično da je takve radnje bilježio, a sve kako je prethodno vodio parnicu smetanja posjeda s istim tuženikom to je logično i uvjerljivo da je nastojao izbjeći istu situaciju.

S druge strane kćerka i zet tuženika kao izravni počinitelji smetanja posjeda uz znanje tuženika i očito naknadnim odobrenjem s obzirom su tuženici imali mogućnost prostor vratiti u prvobitno stanje a nisu to odlučili, imaju interes za uspjeh tuženika u postupku, pa njihove iskaze sud ne cijeni kvalitativno vrijednim poglavito u dijelu vremena kada su poduzeli radnje koje bilježe čin smetanja posjeda.

Slijedom navedenog a kako sud smatra da je tužitelj dokazao sve bitne pretpostavke da se istome pruži posjedovna zaštita odlučeno je kao u izreci.

Sukladno odlučenom, a kako su tužitelji uspjeli u postupku u cijelosti, primjernom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku da naknadi troškove izazvane vođenjem postupka tužiteljima sastojeći od jednokratne nagrade primjenom Tbr. 7. to. 2. u iznosu od 2.000,00 kn uz traženi prepadajući iznos PDV-a od 25% prema Tbr. 42. u iznosu od 500,00 kn Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uz trošak uviđaja i vještačenja u iznosu od 1.822,80 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje u iznosu od 400,00 kn što sve ukupno iznosi dosuđeni iznos od 4.722,80 kn kao u toč. IV. izreke ovog rješenja.

 

                                                        U Rovinju, 14. listopada 2020. godine

 

                                                                                                                          S U D A C :

                                                                                                                                 A. G.-M. v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.