Broj: Pž-4867/2020

 

                                                        

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika S.F.,  zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika S.F., podnesenoj putem Odvjetničkog društva xx, iz G., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 9. rujna 2020. godine, broj: 45. Pp P-128/2020, ispravljenoj rješenjem istog suda pod istim brojem dana 21. rujna 2020, na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika S.F. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik S.F. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljeni S.F. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, s time da je u istu uračunato vrijeme u trajanju od 8 dana za koje je okrivljeniku bila oduzeta vozačka dozvola.

 

Istom presudom, okrivljenik je obvezan snositi ukupne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 344,38 kuna, koji se odnose na paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna i stvarne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 44,38 kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem Odvjetničkog društva xx, iz G., podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

 

U žalbi okrivljenik navodi da se prvostupanjska odluka ne može ispitati obzirom da u izreci presude stoje nepotpuni podaci okrivljenika, da se navodi samo adresa stanovanja, dok se ne navodi mjesto prebivališta okrivljenika Iz izreke presude proizlazi da bi prekršaj bio počinjen  vrlo davno i 2020. godine, dakle prije 18 godina, a što ne proizlazi iz dokaznog postupka koji je proveden po prvostupanjskom sudu, te se zbog toga prvostupanjska presuda ne može ispitati. Glede odgovornosti okrivljenika, ostaje nejasno zbog čega nisu uvažene sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Naime, priznanje prekršaja, ali i posve pogrešno sud navodi u obrazloženju presude da je okrivljenik višestruko kažnjavan. Okrivljeniku je vozačka dozvola neophodna za putovanje na  posao i natrag sukladno i potvrdi koju je dostavio u spis, gdje poslodavac xx navodi da je okrivljeniku vozačka dozvola neophodna za obavljanje posla.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da se prvostupanjska odluka ne može ispitati obzirom da u izreci presude stoje nepotpuni podaci okrivljenika, da se navodi samo adresa stanovanja, dok se ne navodi mjesto prebivališta okrivljenika. Naime prvostupanjski je sud naveo sve potrebne osobne podatke okrivljenika, sukladno članku 185. stavku 4. Prekršajnog zakona, te ni u kojem slučaju se ne radi o bitnoj povredi postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona kojom odredbom je izričito propisano da je ista počinjena ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a pod koju odredbu se nikako ne može podvest nenavođenje boravišta okrivljenika.             

 

Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljenika da iz presude proizlazi da je prekršaj počinjen 2002. godine, zbog čega da se ista ne može ispitati, iz razloga što je prvostupanjski sud dana 21. rujna 2020. godine temeljem članka 186. stavak 1. Prekršajnog zakona donio rješenje o ispravku pobijane presude na način da je umjesto pogrešno napisanog datuma  6. siječnja 2002. godine napisao točan datum počinjenja prekršaja 6. siječnja 2020. godine, koja odluka je dostavljena strankama i branitelju, s uputom o pravnom lijeku, te je po proteku roka za žalbu na citirano rješenje spis dostavljen ovom sudu na nadležno rješavanje.

 

Točna je konstatacija žalitelja da okrivljenik nije višestruko kažnjavan kako je to navedeno u obrazloženju pobijane presude, međutim navedena okolnost nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude, prije svega iz razloga što je okrivljenik prekršajno kažnjavan, a što je vidljivo iz evidencije Ministarstva pravosuđa RH, te je unatoč dosadašnjoj kažnjavanosti koja predstavlja otegotnu okolnost okrivljeniku, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona novčana kazna znatno ublažena za počinjeni prekršaj.

 

Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da se pobijana presuda ne može ispitati zbog počinjenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne  razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao, ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kako je već navedeno, ispod posebnog propisanog minimuma novčane kazne, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i odluka o preostalim troškovima u iznosu od 44,38 kuna.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 14. listopada 2020.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Garešnici u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.