1

                Broj: Pž-4859/2020.

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sutkinja – Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluke kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R.P., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenog R.P., podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 16. rujna 2020., broj: 511-08-29/05-1-297-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.,

p r e s u d i o    j e:

1. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenog R.P. osnovanim,

preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeniku izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

              II.              U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenog R.P. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

III.     Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni R.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

              Pobijanim prekršajnim nalogom, okrivljeni R.P. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana po pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenom Renatu Pajkoviću je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljeni R.P. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. Okrivljenik navodi da mu oduzimanje vozačke dozvole stvara veliki problem jer svakodnevno mora voziti suprugu u bolnicu u Pulu. Također moli da mu se smanji novčana kazna jer je popio nekoliko piva više nakon što je dobio informaciju da će postati djed.

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

Prigovor je djelomično osnovan.             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Imajući na umu da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna u visini od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja te osobito utvrđenu koncentraciju alkohola od 1,54 g/kg i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenik izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije, budući da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjaja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Međutim, imajući na umu da inkriminiranim događajem nisu nastupile nikakve štetne posljedice te da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, pa se isti smatra primarnim počiniteljem, ovaj sud smatra da je pobijanim prekršajnim nalogom zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju i da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u krećem trajanju.

Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 4 mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članku 138. stavku 2. točki 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika te osoba koje je dužan uzdržavati..

Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. listopada 2020.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.