- 1 -              Poslovni broj: Usž-4532/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4532/19-2

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice G. S.-J., S., koju zastupa opunomoćenica N. Č., odvjetnica u S., protiv tuženog Grada Siska, Gradonačelnice, Osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva službenika i namještenika, S., radi zaštite dostojanstva službenice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2184/17-15 od 11. travnja 2019., na sjednici održanoj 14. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o   j e 

 

 

               Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2184/17-15 od 11. travnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 

Označenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba kao nedopuštena uz obrazloženje da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora jer je tužba podnesena u stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.

Protiv označenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS).

Žaliteljica u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud nepravilno tužbu odbacio presudom, već je to trebao učiniti rješenjem, zatim navodi da se sud trebao rješenjem oglasiti nenadležnim, a tužbu ustupiti nadležnom sudu i o tome obavijestiti podnositelja. Nadalje iznosi razloge podnošenja tužbe, upozorava na diskriminaciju i nekorektnost prema njoj te predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu odluku.

Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da su svi žalbeni razlozi paušalni i pravno neosnovani te da nisu doveli u pitanje pobijano rješenje. Nadalje osporava da je prvostupanjski sud donio presudu jer je predmetna odluka naslovljena kao rješenje, a očito je omaškom u tekstu ostalo da je sud presudio, a ne riješio je ovo pravno pitanje. Tvrdi da utvrđivanje je li tužiteljica uznemiravana od strane druge službenice nije upravna stvar i da ne može biti predmetom odlučivanja na upravnom sudu. Stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Žalba je neosnovana.

U prvom redu valja navesti da je u predmetnoj odluci prvostupanjskog suda u sredini iznad uvoda pravilno naznačen naziv odluke „RJEŠENJE“. Okolnost što je ispod uvoda, a iznad teksta izreke naznačeno da je sud „presudio“ ukazuje na to da se radi o očitoj pogrešci u pisanju (koju sud može ispraviti u svako doba), a koja omaška ne utječe na zakonitost same odluke.

Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a.

Nadalje je tužiteljica je podnijela žalbu iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, time da u žalbi nije obrazložila u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava od strane suda, na koju ukazuje. Prema ZUS-u (čl. 66. st. 1. t. 4.) pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primjenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio, što u ovom predmetu nije slučaj.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica podnijela tužbu radi zaštite dostojanstva radnika, a koju tužbu je prvostupanjski sud odbacio pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 4. ZUS-a, ocjenjujući da ne postoje pretpostavke za vođenje spora, jer je utvrdio da je tužba podnesena u stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.

Naime, tužiteljica je tužbu podnijela u predmetu koji se odnosi na zaštitu dostojanstva radnika, zbog čega se prema ocjeni prvostupanjskog suda ne radi o području upravnog prava, ni o situaciji koja može biti predmet ocjene u upravnom sporu, već o području radnog prava, s kojim zaključkom i obrazloženjem prvostupanjskog suda je suglasan i ovaj sud.

Slijedom navedenog, žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku, nisu odlučni za donošenje drugačije odluke u ovoj stvari. Također  ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u svezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, riješeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 14. listopada 2020.

 

       Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.