- 1 -

                                 

Broj: Jž-232/2020

                                  

                                                                                   Broj: Jž-232/2020

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                       

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja - Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluke kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.H. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog D.H., podnesenoj putem branitelja M.M., odvjetnika u Odvjetničkom društvu xx u O., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju, broj: 12 Pp J-22/2020 od 10. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Žalba okrivljenog D.H. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni D.H. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni D.H. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je, na temelju istog propisa, kažnjen novčanom kaznom od 8.000,00 kuna, u koju kaznu je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne tako da za platiti ima još 7.700,00 kuna novčane kazne, koja će se smatrati u cjelini plaćenom ako okrivljenik u danom mu roku plati dvije trećine iste (tj. iznos od 5.133,33 kuna).

 

Istom presudom je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna. 

 

Protiv pobijane presude je okrivljenik, pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog: bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Prekršajnog zakona, pogrešne primjene materijalnog prava ( Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), zbog odluke o prekršajnoj sankciji i odluke o zaštitnoj mjeri, zbog odluke o troškovima postupka. Okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer presuda ima nedostatak i ne može se ispitati te da o odlučnim činjenicama nisu dani valjani i jasni razlozi. Okrivljenik navodi kako je prvostupanjski sud isključivo poklonio vjeru oštećenoj G.H. čiji iskaz je proturječan i nelogičan. Svjedokinja na ročištu pred sudom nije ničim potvrdila da bi joj okrivljenik uputio riječi koje mu se stavljaju na teret, odnosno pred policijom navodi sasvim druge riječi što upućuje na proturječnost njezinog iskaza unutar 24 sata. Nadalje, okrivljenik navodi kako svjedokinja također nije potvrdila da bi njegovo navodno postupanje kod nje izazvalo strah. Osim toga, u postupku nije ničim dokazano da je razbio drveni stol, kao ni to da bi svemu uopće bila prisutna djeca. Okrivljenik također smatra da prvostupanjski sud pogrešno navodi da bi bio suzio optužbu vezano za njegovu alkoholiziranost jer se ta okolnost uopće njemu niti ne stavlja na teret.

 

Okrivljenik predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, uvidom u pobijanu presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud tijekom postupka ispitao okrivljenika, koji je prekršaj poricao, a u svojstvu svjedoka ispitana je oštećena G.H., s time da je između okrivljenika i svjedokinje provedeno i suočenje. Osim toga, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta. Nakon tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio osuđujuću presudu koju je temeljio na iskazu svjedokinje G.H., dovodeći ga u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, dok obranu okrivljenika sud nije prihvatio. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje G.H., ističe se da je procjena prvostupanjskog suda o tome da u odnosu na krivnju okrivljenika prihvati upravo taj iskaza, u skladu sa zakonskom odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a okrivljenik niti tijekom prvostupanjskog postupka, a niti svojim žalbenim navodima, takvu odluku nije doveo u pitanje. Prvostupanjski je sud obrazložio iz kojeg razloga je iskaz svjedokinje ocijenio vjerodostojnim, odnosno dao je razloge za svoju odluku pa je utoliko neosnovan i žalbeni navod o tome da presuda ima nedostatak i da se ne može ispitati te da o odlučnim činjenicama nisu dani valjani i jasni razlozi.

 

Svjedokinja je pred sudom vrlo detaljno iskazivala o predmetnom događaju, detaljno opisujući što je prethodilo istome, kako se okrivljenik ponašao, što je učinio, gdje su bila djeca ( navodi da su djeca bila u kući i da su djeca sve vidjela i čula) te je opisala okrivljenikov problem sa alkoholom pri tome navodeći kako je okrivljenik dobra i čvrsta osoba ( u trijeznom stanju). Prema sadržaju takvog iskaza, a dovodeći ga u vezu sa njezinim iskazom pred policijom, kada je svjedokinja potvrdila upravo riječi uvreda koje su navedene i u pobijanoj presudi, gdje također navodi kako ju je okrivljenik vrijeđao pred djecom, razbivši stol, ovaj Sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ima dovoljno dokaza o krivnji okrivljenika. Činjenica da svjedokinja ispitana pred sudom nije potvrdila upućivanje upravo riječi koje su navedene u optužnom prijedlogu i izreci pobijane presude ne ukazuje na njezinu nevjerodostojnost i kontradiktornost, kako tvrdi okrivljenik u žalbi. Kao što je već rečeno, ispitana pred sudom, svjedokinja puno detaljnije opisuje dinamiku događaja, navodi kako ju je okrivljenik vrijeđao daleko širim izrazima nego su oni navedeni u optužnom prijedlogu pa sve to nikako ne dovodi u pitanje okrivljenikovo postupanje koje se između ostalog sastojalo u vrijeđanju oštećene.

 

Žalbeni navodi okrivljenika u kojima on, osporavajući utvrđeno činjenično stanje, upire na određene dokaze, aludirajući na to da ih je sud trebao izvesti ( ispitivanje policijskih službenika na okolnost razbijenog stola, ispitivanje djece na okolnost je li se događaj odvijao pred njima) su neosnovani iz razloga što je, po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za donošenje odluke o krivnji okrivljenika na temelju činjenica koje je utvrdio provedenim dokaznim postupkom. Osim toga, izvođenje takvih dokaza okrivljenik tijekom postupka nije predlagao, zbog čega se tek sada, tj. u žalbi, ne može na njih pozivati, budući da se radi o činjenicama i dokazima koji su mu bili poznati tijekom vođenja prvostupanjskog postupka, a što je sve sukladno članku 193. stavku 5. Prekršajnog zakona. Ovdje je potrebno istaknuti da okrivljenik, osim što tijekom postupka nije predlagao izvođenje ikakvih dokaza, okrivljenik tijekom postupka nije niti prigovarao iskazu svjedokinje.

 

Osim toga, neosnovano okrivljenik sada u žalbi tvrdi kako određene okolnosti i činjenice prvostupanjski sud nije utvrdio. Žalbeni navod da spisu ne prileži dokaz o razbijenom stolu, nije osnovan jer o tome iskazuje svjedokinja, a iz izvješća o postupanju proizlazi da je policija na mjestu događaja utvrdila razbijeni stol u prostoru kuhinje.

 

O nazočnosti djece – sinova B. i D. također svjedoči oštećena G.H., a okrivljenik takvom navodu nije prigovorio već je samo tijekom suočenja paušalno naveo da djeca nisu bila prisutna.

 

Nadalje, što se tiče žalbenog navoda okrivljenika da nije utvrđeno da bi svojim postupanjem kod oštećene izazvao osjećaj straha, ističe se da pravni opis postupanja za koje je okrivljenik proglašen krivima glasi : „ Nasilje u obitelji je….psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti“, a tijekom postupka nesporno je utvrđeno kako je okrivljenik žrtvu nasilja – oštećeno G.H. svojim ponašanjem uznemirio i to do te mjere da sa djecom bježi iz kuće.

 

Dakle, prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio zakon, a za svoju odluku je dao jasno i argumentirano obrazloženje, slijedom čega su svi žalbeni navodi okrivljenika koji ma se navedeno osporava neosnovani.

 

Što se tiče žalbenog navoda okrivljenika kako je prvostupanjski sud pogrešno suzio optužbu vezano za njegovu alkoholiziranost jer da mu se ta okolnost uopće niti ne stavlja na teret, ističe se kako je i taj žalbeni navod neosnovan jer se u predmetnom optužnom prijedlogu navodi: „….počinio psihičko nasilje u obitelji …na način da je u vidno alkoholiziranom stanju verbalno napao….“.

 

Razmatrajući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, napominje se da je za predmetni prekršaj člankom 22. stavkom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, uz zatvorsku kaznu od najmanje 30 dana, novčana kazna propisana kao blaža vrsta kazne, a može se odmjeriti u rasponu od 6.000,00 kuna do općeg zakonskog maksimuma od 50.000,00 kuna. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu u visini bližoj propisanom posebnom minimumu. Takvu kaznu i ovaj Sud drži primjerenom za postizanje svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, a kazna je ujedno sukladno svim okolnostima predmetnog prekršaja i dovoljno individualizirana u odnosu na ličnost okrivljenika.

 

U izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne tako da mu za platiti ostaje iznos od 7.700,00 kuna.

Ukoliko okrivljenik u određenom mu roku, računajući od primitka ove presude, plati dvije trećine preostale novčane kazne ( tj. iznos od 5.133,33 kune), novčana kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom.

 

Ispitujući odluku o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka određenim okrivljeniku u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenika na platež navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te njegovom imovinskom stanju.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenika.

 

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

     Zagreb, 14. listopada 2020.

 

        Zapisničarka                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

       Martina Bastić, v.r.                                                                                    Goranka Ratković, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu, nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja.