- 1 -

Broj: Pž-3994/2020

 

 

                                                           

 

 

 

 

                      Broj: Pž-3994/2020

 

 

U IME REPUBLIKE  HRVATSKE

                                                                                             

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika P.A., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika P.A., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 21. srpnja 2020. broj: 42. Pp P-981/2020, na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika P.A. i pobijana presuda se potvrđuje.

 

              II. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik P.A. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljenik P.A. proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 30 dana, temeljem članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku P.A. je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u  iznosu od 100,00 (sto) kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik P.A. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluka o prekršajnopravnim sankcijama.

 

U žalbi okrivljenik je naveo da ne poriče prekršaj i da priznaje svoju krivnju i da se iskreno kaje zbog djela počinjenog kritične zgode. Navodi da iako su počinjenim djelom ostvarena njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugog otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo, a u ovom slučaju je prijetio pobačaj njegovog nerođenog djeteta i bilo je ugroženo zdravlje i život njegove supruge i djeteta zbog visokih vrijednosti šećera u krvi, a obzirom na okolnosti koje se tiču navedenog prekršaja u kojem nisu nastale štete i osobito teže posljedice za njega i druge sudionike u prometu, već samo prekršaj iz krajnje nužde. Poriče da je tri puta pravomoćno kažnjavan za isti prekršaj i da je teški recidivist. Izricanje ovakve teške prekršajnopravne sankcije zatvora znatno bi ugrozilo i utjecalo na njegov posao kojeg je teško pronašao i životne okolnosti jer očekuje rođenje djeteta i mora brinuti kako o njemu tako i o supruzi i o još dvoje maloljetne djece.  Prigovara izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 godine, jer je otišao raditi u Belgiju isključivo kako bi mogao brinuti za svoju obitelj i zaraditi za auto školu u koju se je nedavno upisao – auto škola xx kako bi položio vozački ispit i kako dalje ne bi činio ovakve prekršaje, a izricanje zaštitne mjere bi mu onemogućilo kada položi vozački ispit daljnju brigu o njegovoj obitelji. Napominje da će ako će biti potrebno, a sve po odluci suda dostaviti dokaz sudu o položenom vozačkom ispitu i to u roku koji mu naloži sud i da će sa time dokazati da nije osoba kritične naravi koja namjerno i sustavno krši prometnu disciplinu kako mu se stavlja na teret.  Predlaže da mu se primijeni uvjetna osuda.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog dokaznog postupka okrivljenik pravilno proglašen krivim.

 

              Okrivljenik u žalbi ne poriče da je vozio bez položenog vozačkog ispita, pri čemu se poziva na krajnju nuždu, navodeći da iz priložene liječničke dokumentacije proizlazi da je supruzi prijetio pobačaj te da je zvao nadležnu hitnu službu i da je djelatnik dežurne hitne službe odgovorio da izlaze isključivo u situacijama poput prometnih nesreća i nesvijesti pacijenata.

 

Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, Ž.P., policijskog službenika, koji je kritične zgode kontrolirao okrivljenika, te izvršenog uvida u materijalne dokaze u spisu, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim, pri čemu posebno valja napomenuti da iz iskaza ispitanog svjedoka ne proizlazi da se je okrivljenik žurio kritične zgode niti da bi mu isti išta rekao o tome da  mora hitno odvesti suprugu liječniku, kao i da bi u vozilu bila supruga okrivljenika, već naprotiv iz iskaza istog proizlazi da se radilo o redovitoj kontroli prometa te da je okrivljenika zaustavio jer mu je predmetno vozilo poznato budući je u više navrata zatečeno u prekršajima u prometu, te je odlučio izvršiti kontrolu prometa i radi provjere statusa vozača i vozila, te je iz ovlaštene evidencije MUP-a RH proizlazilo da osoba s naznačenim podacima čiji identitet je utvrdio iz osobne iskaznice nije upisan u evidenciju kao osoba koja je položila vozački ispit i stekla pravo na upravljanje bilo koje kategorije motornog vozila te je isto bilo razlogom da vozilo i vozača isključi iz prometa tako da okrivljenik nije više imao dopuštenje upravljati navedenim motornim vozilom na prometnici.

 

Stoga u odnosu na žalbene navode da se radilo o postupanju u krajnjoj nuždi, valja napomenuti da je krajnja nužda kao razlog isključenja protupravnosti predviđena u članku 19. stavku 1. Prekršajnog zakona, prema kojem nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Za postojanje krajnje nužde, moraju se ispuniti pretpostavke koje se odnose na opasnost te na otklanjanje opasnosti. Međutim, kako se radi o osobi koja nema položeni vozački ispit  potpuno je jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o institutu krajnje nužde, budući da je očigledno da se je opasnost koju okrivljenik ističe u žalbi, mogla otkloniti na drugi način, budući da postoji više mogućnosti za prijevoz.

             

Naime, okrivljenik se kao osoba bez položenog vozačkog ispita pozivao na krajnju nuždu, pri čemu se takvo se postupanje ne može u smislu citirane zakonske odredbe smatrati krajnjom nuždom, jer se ne može smatrati da je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo ako vozilom upravlja osoba koja nema položeni vozački ispit, čime ugrožava sebe i druge sudionike u prometu, a pogotovo ako to čini hitno odnosno povećanom brzinom.

 

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, odnosno činjenicu da je u posljednje 3 godine okrivljenik višekratno počinio isti prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što proizlazi iz evidencije Ministarstva pravosuđa, dakle, iskazao je izrazitu upornost u činjenju istovrsnih prekršaja. Stoga mu je pravilno izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju.

 

Ispitujući dalje povodom žalbe okrivljenika odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 godine, ovaj sud smatra da je njezina primjena opravdana u navedenom trajanju, kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa te spriječilo da čini nove prekršaje u prometu.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                              U Zagrebu, 14. listopada 2020.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.