Broj: Pž-3979/2020

 

                                                        

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I.LJ., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika I.LJ., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 11. kolovoza 2020. broj: 87. Pp P-5592/2020, na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I.LJ. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II.Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik I.LJ. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, proglašen je krivim okrivljenik I.LJ. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, s time da ima za platiti 9.400,00 kuna, budući mu je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje bio uhićen i smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva dana 3. kolovoza 2020. u 21,35 sati do dana 4. kolovoza 2020. godine u 10,30 sati kao 2 dana zatvora, odnosno tako da se izjednačavaju 2 dana zatvora sa 600,00 kuna novčane kazne, pa okrivljenik ima za platiti još 9.400,00 kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U žalbi okrivljenik navodi da je dana 3. kolovoza 2020. godine oko 21,30 sati stajao sam i pušio cigaretu na ulaznim vratima u dvorište zgrade u kojoj stanuje, u Z., xx., gdje je prethodno razgovarao na mobitel. U trenutku kad je završio razgovor na ulici se zaustavilo policijsko vozilo s policijskim obilježjima te su iz istog izašle dvije muške osobe u građanskoj odjeći , točnije obojica su imali kratke hlače što je kod njega izazvalo podsmijeh, te su od njega zatražili osobnu iskaznicu. Napominje da ga niti jedan od njih nije pitao za vozačku dozvolu, da li je ili tko ranije upravljao parkiranim vozilom, niti su mu ponudili preliminarno testiranje. Prvo saznanje da je u policijsku postaju priveden zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola je dolazak do njega u prostoriju za zadržavanje policijske službenice što je kod njega izazvalo uzrujanost zbog čega je isto i odbio. Navodi da je na temelju neistinitih iskaza policijskih službenika donesena sporna presuda kojom mu je nanesena šteta koja bi mogla ugroziti već od ranije lošu financijsku egzistenciju njemu i njegovoj četveročlanoj obitelji i to kćerki xx, rođ. 2. veljače 2020, sinu xx, rođ. 4. lipnja 2009. godine i nezaposlenoj supruzi xx.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Okrivljenik u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na netočnom iskazu djelatnika policije, te je u svojoj obrani i poricao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pri čemu je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, D.K. i V.B., policijskih službenika, koji su kritične zgode kontrolirali okrivljenika, te izvršenog uvida u materijalne dokaze u spisu, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskih službenika, koje je u potpunosti prihvatio dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti.

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne  razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne (umanjenu za vrijeme uhićenja za 600,00 kuna), uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kako je već navedeno, u visini posebnog propisanog minimuma novčane kazne, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti u vezi materijalnih prilika okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 14. listopada 2020.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.