- 1 -              Poslovni broj: Usž-1704/19-3

 

Poslovni broj: Usž-1704/19-3

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda  Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića-specijaliste, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice V. G. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2800/16-21 od 16. siječnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tužiteljice se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2800/16-21 od 16. siječnja 2019. u dijelu pod točkom V. izreke.

II. Žalba tuženika se odbija, kao djelomično neosnovana, i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2800/16-21 od 16. siječnja 2019. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

III. Žalba tuženika se djelomično uvažava i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2800/16-21 od 16. siječnja 2019. u dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

Tužiteljici (osiguranici) V. G. iz Z., OIB: …, dijagnoza bolesti izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 i F41.2, priznaje se kao posljedica ozljede na radu, a u vezi s već priznatom ozljedom na radu pod dijagnozom, šifre prema MKB klasifikaciji: F43.0 od 11. prosinca 2015., te joj se u vezi s navedenom dijagnozom priznaju, počevši od 23. ožujka 2016., prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2800/16-21 od 16. siječnja 2019. poništena su rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-03/16-01/423, urbroj: 338-01-21-16-02 od 23. kolovoza 2016. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Odsjeka za zdravstveno osiguranje – 1, klasa: UP/I-502-03/16-04/48, urbroj: 338-21-81-16-06 od 16. svibnja 2016. (točka I. i II. izreke). Točkom III.  tužiteljici je  dijagnoza bolesti šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 i F41.2, priznata dopunskom dijagnozom ozljede na radu, koja se dogodila 11. prosinca 2015., priznata pod evidencijskim brojem OR 2691 111215 4/2016 te su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po tim dijagnozama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 30 dana od dostave presude nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 11.375,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje, ako tuženik dobrovoljno ne plati u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužiteljici za naknadom troškova upravnog spora.  

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje  Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Odsjeka za zdravstveno osiguranje – 1, klasa: UP/I-502-03/16-04/48, urbroj: 338-21-81-16-06 od 16. svibnja 2016.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici (osiguranici), dijagnoza bolesti izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 i F41.2, nije priznata kao posljedica ozljede na radu, a u vezi s već priznatom ozljedom na radu pod dijagnozom, šifre prema MKB klasifikaciji: F43.0 od 11. prosinca 2015., te joj u vezi s navedenim dijagnozama nisu priznata, prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka 1. i 2. izreke).

Tužiteljica presudu pod točkom V. izreke pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud bi dužan priznati joj i odbijajući dio troškova upravnog spora u iznosu od 6.260,00 kn, jer se radi o podnescima koji su činjenično i pravno relevantni za rješenje upravne stvari. Predlaže da Sud poništi pobijani  dio presude i dosudi joj traženi trošak.

Tuženik pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da tužiteljica s obzirom na stručno-medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda ne ispunjava uvjete za priznavanje dopunskih dijagnoza. Ističe da nije bilo osnove za priznavanje dopunskih dijagnoza od 11. prosinca 2015. jer se prava na posljedicu priznate ozljede na radu, u smislu članka 56. stavka 2. Pravilnika o pravima, uvjetima, i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine"; 75/14, 154/14, 79/15 i 139/15, dalje: Pravilnik), priznaju od dana zaprimanja zahtjeva iz članka 54. stavka 2. i 4. Pravilnika odnosno, u konkretnom slučaju, od 23. ožujka 2016. Navodi da je predmet upravnog postupka priznavanje posljedica priznate ozljede na radu, a ne priznavanje dopunskih dijagnoza. Smatra da su troškovi upravnog spora previsoko odmjereni. Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

Tužiteljica se protivi razlozima žalbe. Predlaže odbiti žalbu.

Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže odbiti žalbu

              Žalba tužiteljice nije osnovana.

Prvostupanjski sud je tužiteljici odmjerio trošak sastava tužbe, zastupanje na dva ročišta te trošak vještačenja. Radi se o opravdanim izdacima učinjenim u sporu (članak 79. stavak 1. ZUS-a). Utvrdivši da podnesci tužiteljice od 14. veljače 2018. i 27. prosinca 2018. ne sadrže činjenična i pravna razlaganja u smislu odredbe Tbr. 23.  točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“, 142/02., 103/14., 118/14. i 107/05., dalje: Tarifa), prvostupnjski sud je odbio zahtjev za naknadu tih troškova.  Očitovanje tužiteljice na odgovor tuženika na tužbu, u kojem ponavlja navode iz tužbe, te prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ne sadrži činjenična i pravna razlaganja koja su od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari. Stoga se i prema mišljenju ovog Suda ne radi o opravdanom trošku.

Žalba tuženika je djelomično osnovana u odnosu na točku III. izreke.

Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS-a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.

U sudskom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po prim. dr. G. M., psihijatru, stalnom sudskom vještaku. Iz izvedenog dokaza proizlazi da je tužiteljica bila izložena oružanoj pljački 11. prosinca 2015. Kao izravnu posljedicu navedenog događaja prvotno je razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), a kasnije je kao direktna posljedice priznate ozljede na radu nastao PTSP (F43.1) i Mješovito anksiozno i depresivni poremećaj (F.41.2).

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv te je dan u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja sve dvojbe te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za činjeničnu i pravnu osnovu koju je utvrdio prvostupanjski sud u odnosu na točku III. izreke pobijane presude. Zbog toga je, uzimajući u obzir predmet zahtjeva te činjenice utvrđene u sudskom sporu, poništio tu točku i sam riješio upravnu stvar, na način naveden u točki III. izreke ove presude, na temelju članka 53. stavka 1. i članka 56. stavka 2. u vezi s člankom 54. stavkom 2. i 4. Pravilnika.

U upravnom sporu, kao i u parničnom postupku, vrijede pravila o teretu dokaza (članak 34. stvak 1. ZUS-a.). U tom smislu, tuženik je bio dužan primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka istaći u postupku pred prvostupanjskim sudom i predložiti eventualne dokaze (vještačenje po drugom vještaku). Tuženik ne da nije tako postupio, već nije imao ni primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Stoga prigovori da tužiteljica s obzirom na stručno-medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda ne ispunjava uvjete za priznavanje predmetnog prava nisu osnovani.

Prvostupanjski sud je tužiteljici odmjerio samo opravdane troškove spora, stoga žalba tuženika u odnosu na točku IV. izreke pobijane presude nije osnovana.

Trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 14. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić,v.r.