Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

-1-

Poslovni broj: 4 UsI-900/2020-10

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-900/2020-10

 

 

 

U   I M E   R  E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Z. K. iz N., kojeg zastupa opunomoćenik I. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice, J. J. Strossmayera 9, Našice, kojeg zastupa opunomoćenica A. M., službena osoba, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 14. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.                    Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva

unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice broj: 511-07-29/4-5-UP/I-53-2020. DV od 14. srpnja 2020.

 

II.                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-07-29/4-5-UP/I-53-2020. DV od 14. srpnja 2020. se pod točkom 1. ukida i oduzima vozačka dozvola broj:…, izdana na ime tužitelja, OIB:, rođenog, s prebivalištem u N. Pod točkom 2. je riješeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati Policijskoj postaji Našice u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

Tužitelj u tužbi navodi da osporava rješenje tuženika radi pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je odredba članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u suprotnosti sa Ustavom Republike Hrvatske pri čemu se poziva na članak 14. Ustava. Smatra da time što je tužitelj proglašen mladim vozačem je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na ravnopravnost i da se prema istome nejednako postupa. Neustavnom smatra i odredbu članka 286. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući da tužitelj trpi negativne posljedice radi prikupljenih 11 negativnih prekršajnih bodova u 2 godine, a budući da stavak 4. predviđa prikupljanje 12 negativnih prekršajnih bodova. Navodi i da tuženik u osporavanom rješenju ne precizira za koju kategoriju vozila se ukida i oduzima tužitelju vozačka dozvola pa time smatra da je rješenje nejasno budući da tužitelj ima vozačku dozvolu za više kategorija. Smatra da mu je osporavanim rješenjem ugrožena i osnovna životna egzistencija budući da je zaposlen u Osijeku, a ima prebivalište u Našicama. Tvrdi i da tuženik ne navodi na koji su način prekršajni nalozi postali pravomoćni jer da su svi tužitelju neuredno dostavljeni pa da nije imao pravo na žalbu odnosno prigovor čime smatra da je tužitelj dodatno oštećen. Zaključuje da je osporavano rješenje doneseno paušalno, bez valjanog obrazloženja i s pozivom na neustavne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužitelju negativni bodovi upisani na temelju članka 286. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.). Navodi i da su odluke na temelju kojih su tužitelju izrečeni negativni prekršajni bodovi pravomoćne i izvršne te ih je u prilogu dostavio. Smatra da je osporavanim rješenjem činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je isto doneseno u skladu s pravilima upravnog postupka. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

U podnesku od 28. rujna 2020. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu je ponovio tužbene navode u vezi diskriminacije tužitelja kao mladog vozača kojem je ugrožena egzistencija jer mu je onemogućeno obavljanje osnovnog zanimanja „vozača motornog vozila“ i obavljati posao u vezi postavljanja i servisiranja automata za kompaktne sportove i zabavu, a sve radi manjih prekršaja u prometu. Predložio je Sudu saslušati tužitelja i usvojiti tužbeni zahtjev.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda je održana javna rasprava 7. listopada 2020. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17. dalje: ZUS) u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja koji je ostao pri navodima tužbe i dokaznom prijedlogu za saslušanje tužitelja. Ujedno je zatražio usvajanje tužbenog zahtjeva i naknadu troška upravnog spora prema troškovniku predanom u spis (list spisa 35). Prisutna opunomoćenica tuženika je ostala pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju vozačka dozvola ukinuta i oduzeta po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 286. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: Zakon), s obzirom da je tužitelj, mladi vozač u razdoblju od dvije godine, prikupio jedanaest negativnih prekršajnih bodova. 

Prema odredbi članka 286. stavka 1. Zakona, pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a stavkom 2. navedenog članka propisano je da se negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3. istog članka Zakona, a primijenjenog u konkretnom slučaju, je propisano da će se mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

U skladu s odredbom članka 2. stavka 1. točke 69. Zakona, mladi vozač je vozač motornog vozila u dobi do navršene 24 godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske.

Iz podataka spisa proizlazi da su odluke o prekršajima na temelju kojih je tužitelj prikupio jedanaest negativnih prekršajnih bodova pravomoćne. Sud je izvršio uvid u iste, dostavljene u spisu tuženika te je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-  4 negativna prekršajna boda upisana su tužitelju na temelju članka 199. stavka 15. Zakona, na temelju Prekršajnog naloga Policijske postaje Našice broj: 511-07-29/05-3-80-1/201. od 22. studenoga 2019., kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po članku 199. stavku 7. Zakona. Navedeni nalog je tužitelj osobno primio 11. prosinca 2019., te je protiv istoga podnio prigovor koji je odbijen presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: PŽ-4146/2019 od 16. ožujka 2020. i isti je postao pravomoćan toga dana, 16. ožujka 2020.

- 4 negativna prekršajna boda upisana su tužitelju na temelju članka 49. stavka 9. Zakona, na temelju Obveznog prekršajnog naloga Policijske postaje Požega broj: 511-22-05/05-4-67-1/2020. od 7. veljače 2020., kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po članku 49. stavku 4. Zakona. Navedeni nalog je tužitelj osobno primio 12. veljače 2020. i isti je postao pravomoćan 21. veljače 2020.

- 1 negativni prekršajni bod je upisan tužitelju na temelju Obveznog prekršajnog naloga Policijske postaje Belišće broj: 511-07-28/05-4-10-1/2019 od 8. kolovoza 2019., kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po članku 53. stavku 5. Zakona. Navedeni nalog je tužitelj osobno primio 4. siječnja 2020. i isti je postao pravomoćan 14. siječnja 2020.

- 2 negativna prekršajna boda su upisan tužitelju na temelju Prekršajnog naloga Policijske postaje Donji Miholjac broj: 511-07-26/2-9/2016-158/2018 od 30. kolovoza 2018., kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po članku 199. stavku 7. Zakona. Navedeni nalog je tužitelj osobno primio 22. rujna 2018. i isti je postao pravomoćan 2. listopada 2018.

Slijedom navedenoga proizlazi kako su navedene odluke o prekršajima na temelju kojih je tužitelj prikupio 11 negativnih bodova uredno dostavljene tužitelju, protiv jednog prekršajnog naloga je podnio prigovor koji je pravomoćno odbijen, a protiv ostalih nije niti izjavio prigovor te su isti postali pravomoćni, kako je to prethodno izneseno. Stoga tužitelj neosnovano tvrdi da su dostave prekršajnih naloga bile neuredne, da nije imao mogućnost pravne zaštite i izjaviti protiv istih pravne lijekove, budući da je sve prekršajne naloge osobno primio što je razvidno iz dostavnica u spisu, kao potvrda o uručenju prekršajnih naloga, te je imao mogućnost iste osporavati. Stoga su svi prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu neosnovani.

U vezi prigovora o diskriminaciji tužitelja kao „mladog vozača“, način prikupljanja negativnih bodova je Zakon u odnosu na tu kategoriju vozača strože predvidio, kako to proizlazi iz odredbi članka 286. stavka 3. Zakona, iz razloga nedostatka iskustva i radi prevencije, a u vezi prigovora ustavnosti odredbi Zakona, navedeno nije u nadležnosti ovog Suda već Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Nadalje, tužitelj prigovora da je oduzimanjem vozačke dozvole onemogućen u profesionalnom smislu, odnosno u obavljanju posla kao vozača motornog vozila, pri čemu osobitu težinu ima činjenica da je tužitelj kao profesionalni vozač višekratno počinio prometne prekršaje, a što je isključivo njegova odgovornost. Stoga se prigovori tužitelja izneseni u pravcu ugrožavanja njegove egzistencije ne mogu usvojiti.

Budući da je na temelju prekršajnih naloga tužitelj, mladi vozač, u razdoblju od dvije godine prikupio 11 negativnih prekršajnih bodova, ispunjeni su uvjeti iz članka 286. stavka 3. Zakona te mu je pravilno i zakonito oduzeta i ukinuta vozačka dozvola.

Radi svega navedenoga, Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, ne samo iz razloga što isti nije bio sadržan u tužbi (obveza prema članku 23. stavku 1. točki 8. ZUS-a), već u naknadno dostavljenom podnesku, već iz razloga što činjenice utvrđene usmenim iskazivanjem tužitelja ne bi bile od nikakvog utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja koje je utemeljeno na pravomoćnim i izvršnim odlukama, na temelju kojih je Sud utvrdio da su zakonito izrečeni negativni prekršajni bodovi, a posljedično tome i oduzeta vozačka dozvola tužitelju.

Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 14. listopada 2020.

 

 

        Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).   

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu