-1-

Poslovni broj: 4 UsI-910/2020-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-910/2020-7

                                                                                                 

 

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                  Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja D. J. iz S. L., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Glagoljaška 27b, Vinkovci, radi oduzimanja oružja, 14. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske broj: 511-15-06/2-UP/I-4-235/9-20 KV od 15. lipnja 2020. te za vraćanje oduzetog oružja.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-15-06/2-UP/I-4-235/9-20 KV od 15. lipnja 2020. se pod točkom 1. tužitelju oduzima oružje – puška s užlijebljenim cijevima marke i modela CZ 70, kalibar 8  57 mm IS, tvornički broj 124331, zajedno s pripadajućim streljivom, uz pravo na novčanu naknadu. Pod točkom 2. je riješeno da se oduzima i ukida oružni list za držanje i nošenje oružja serijskog broja…, izdan od Policijske uprave vukovarsko-srijemske dana 27. prosinca 2002., s rokom važenja do 7. travnja 2020., na ime tužitelja., a pod točkom 3 je riješeno da žalba protiv ovog rješenja nije dopuštena.

    Tužitelj u tužbi navodi da se pobijano rješenje temelji na u cijelosti pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Navodi da je u postupku koji je proveden osnova za donošenje pobijanog rješenja činjenica da je presudom Prekršajnog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj: Pp G- 360/7-7 od 8. ožujka 2018. pravomoćno kažnjen za prekršaj iz članka 68. stavka 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 140/05. do 21/16.), kojim je određeno da divljač smije loviti lovac koji ima uza se važeću lovačku iskaznicu i prethodno izdano pisano dopuštenje lovoovlaštenika. 

U vezi navedenoga ističe da je u vrijeme kada je izvršen nadzor lovnika 27. listopada 2017. imao i važeću lovačku iskaznicu i prethodno izdano pisano dopuštenje lovoovlaštenika, ali ih je držao slučajno u drugim hlačama što smatra razvidnim iz navedene presude Prekršajnog suda u Vukovaru, a što je i priznao sucu.

Smatra da smisao članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana je da fizička osoba nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja. Navodi da u njegovom ponašanju ne postoje elementi nasilja te da samo pukim slučajem nije imao dopuštenje lovoovlaštenika uz sebe. Slijedom navedenoga smatra pobijano rješenje nezakonitim te predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje te mu vratiti oduzeto oružje.

Tuženik u odgovoru na tužbu, nakon što citira odredbe članka 11., 22. i 46. stavka 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18. i 42/20.), a primijenjene u konkretnom slučaju, navodi, da je povodom zahtjeva tužitelja za produženje oružanog lista za držanje i nošenje oružja, puške marke CZ model 70, kalibar 8x57 mm Is, tvorničkog broja oružja 124331, provjerom osobe u kaznenoj i prekršajnoj evidenciji, utvrđeno kako je predmetni evidentiran u Prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa na temelju Zakona o lovstvu. Nadalje, navodi da je Ministarstvo pravosuđa, Odjel za prekršajne evidencije je dana 14. travnja 2020. dostavio potvrdu KLASA: 740-04/20-02/20363, URBROJ:  514-06-02-01-02/5-20-02 od 8. travnja 2020. iz koje je razvidno da tužitelj ima evidentiranu odluku Prekršajnog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima poslovni broj: Pp G-360/17-7 od 8. ožujka 2018., pravomoćne 23. ožujka 2018. zbog povrede članka 100. stavka 3. Zakona o lovstvu, za koje je izrečena novčana kazna u iznosu 600,00 kn.

Također, navodi i da je uvidom u presudu Prekršajnog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, broj: Pp G-360/17-7 od 8. ožujka 2018., pravomoćne 23. ožujka 2018., utvrđeno kako je tužitelj proglašen krivim zbog lova divljači bez prethodno pisanog dopuštenja lovovlaštenika, čime je počinio prekršaj iz članka 68. stavka 1. Zakona o lovstvu pa mu je na osnovu članka 100. stavka 1. točke 3. istog Zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kn, čime su ispunjeni uvjeti za provođenje upravnog postupka i donošenje rješenja o oduzimanju oružja.

              U vezi navoda tužitelja da se članak 11. stavak 2. točka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana odnosi na postupke za prekršaje s elementima nasilja, ističe da je odredba o prekršajima u području lovstva odvojeno navedena u nabrajanju nakon prekršaja s elementima nasilja, što je razvidno i iz tumačenja navedene zakonske odredbe dostavljenog na upit Policijske uprave vukovarsko-srijemske, dopisom MUP-a, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: 213-01/20-01/16, URBROJ: 511-01-2020-20-2 od 2. siječnja 2020. koju je dostavio u prilogu. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

U očitovanju na odgovor na tužbu od 1. listopada 2020., tužitelj navodi da iz opravdanih razloga vezanih uz Kovid 19, nije u mogućnosti pristupiti raspravi, te predlaže donošenje odluke na temelju navoda i dokaza u predmetu. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju i tumačenju zakonske odredbe. U slučaju da je tuženik u pravu, smatra da bi se po tom shvaćanju oružje oduzelo od svake osobe koja počini prekršaj iz Zakona o lovstvu, pa makar ti prekršaji bili banalni, kao onaj za koji je i on osuđen. Citira prekršaje za fizičke osobe koji se ne smiju počiniti u svezi sa lovom i o kojima ovisi imanje prava na lov odnosno oduzimanje tog prava. Ističe da je osuđen za prekršaj iz članka 68. stavka 1. Zakona o lovstvu, ali ne i za prekršaje koje zakonodavac propisao taksativno, a koji za sobom povlače posljedicu gubljenje prava na lov. Tvrdi da među tim prekršajima nije naveden onaj za koji je on osuđen te da je time počinjena očita neravnoteža na njegovu štetu. Citira predviđene prekršaje i prekršaje s elementima nasilja, odnosno prekršaje koji u sebi ne sadrže elemente nasilja te smatra vidljivim namjeru zakonodavca da razgraniči težinu tih prekršaja u svezi članka 11. stavka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana tako da smatra da tuženik pogrešno navodi da je element nasilja u prekršaju nije bitan nego da je po toj logici dovoljno počiniti bilo koji prekršaj iz područja lovstva. Navedeno tumačenje smatra u cijelosti pogrešnim budući da u njegovom ponašanju za koje je osuđen nije bilo elemenata nasilja te smatra da postoji nesklad i neznatno postupanja te da je nasilje obvezni dio obilježja prekršaja koji bi sa sobom vukao posljedice oduzimanja oružnog lista i oružja. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 7. listopada 2020. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja prema članku 39. stavku 2. ZUS-a. Na održanoj raspravi je opunomoćenica tuženika ostala pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja. Pri tome je istaknula da u konkretnom slučaju postoji zapreka za daljnje posjedovanje oružja radi prekršaja iz područja Zakona o lovstvu. U vezi dozvole na koju se tužitelj poziva je navela kako je u ista u to vrijeme bila istekla, odnosno da je vrijedila od 5. svibnja 2017. do 30. rujna 2017., a da je prekršaj počinjen 27. listopada 2017., te ista u to vrijeme nije bila važeća.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis, kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni postupka pokrenut po zahtjevu tužitelja od 16. ožujka 2020. za produženje oružanog lista za držanje i nošenje oružja, puške marke CZ model 70, kalibar 8x57 mm Is, tvorničkog broja oružja: 124331, serijskog broja oružanog lista za držanje i nošenje oružja u svrhu lova:…, s rokom važenja od 27. prosinca 2002 do 7. travnja 2020.

              Postupajući po zahtjevu tužitelja, tuženik je izvršio provjeru u kaznenoj i prekršajnoj evidenciji, te je utvrđeno kako je tužitelj evidentiran u Prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa na temelju Zakona o lovstvu. Ministarstvo pravosuđa, Odjel za prekršajne evidencije je 14. travnja 2020. dostavio potvrdu KLASA: 740-04/20-02/20363, URBROJ:  514-06-02-01-02/5-20-02 od 8. travnja 2020. iz koje je razvidno da tužitelj ima evidentiranu odluku, pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Vukovaru, Stalne služba u Vinkovcima, poslovni broj: PpG-360/17-7 od 8. ožujka 2018. (pravomoćna 23. ožujka 2018.).

Iz navedene presude priložene u spisu upravnog postupka je razvidno da je tužitelj proglašen krivim jer je 27. listopada 2017. u lovištu „Revenica“, LD „Sokol“, S. L., lovio divljač bez prethodno pisanog dopuštenja lovovlaštenika uza se, čime je počinio prekršaj iz članka 68. stavka 1. Zakona o lovstvu, pa mu je na osnovu članka 100. stavka 1. točka 3. istog Zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kn.

Člankom 68. stavkom 1. Zakona o lovstvu je bilo propisano da divljač smije loviti osoba koja ima uza se lovačku iskaznicu s važećom identifikacijskom markicom za pojedinu lovnu godinu, oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova i prethodno pisano dopuštenje lovoovlaštenika.

Dakle, tužitelj je pravomoćno proglašen krivim za lov protivno propisima.

              Također, razvidno je da je tužitelju kao stranci u postupku dana mogućnost da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmeta postupka u skladu s člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Tužitelj je nesporno pristupio kod prvostupanjskog tijela 12. lipnja 2020. i dao izjavu na zapisnik broj: 511-15-06/2-UP/I-4-235/8-20, pri čemu je upoznat da ne ispunjava uvjete iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Pri tome je izjavio da je upoznat sa svim zakonskim odredbama.

Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisano je da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona.

Prema članku 11. stavku 2. točki 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi su da ista nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja

              Člankom 22. stavkom 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana je predviđeno da nakon izdavanja oružnog lista nadležno tijelo svakih pet godina po službenoj dužnosti uvidom u podatke iz službenih evidencija nadležnih pravosudnih tijela provjerava ispunjava li vlasnik oružja i nadalje uvjete iz članka 11. stavka 2. točaka 3. i 4. ovoga Zakona, a stavkom 2. da prilikom provođenja postupka iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može pozvati vlasnika oružja da donese na uvid oružje kako bi se provjerilo je li oružje propisno označeno i obilježeno, je li tehnički ispravno odnosno je li dotrajalo ili neuporabljivo, te da dostavi dokaze da i nadalje ispunjava uvjet iz članka 11. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona.

              Dakle tužitelj je nesporno pravomoćno prekršajno kažnjen radi počinjenja prekršaja predviđenog Zakonom o lovstvu, a počinjenje prekršaja iz tog područja predviđa članak 11. stavak 2. točka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, budući je kao opći uvjet za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi predviđeno ne postojanje pravomoćne osude za prekršaje u području lovstva u Republici Hrvatskoj.

              Navedeni uvjet se odnosi općenito na sve prekršaje iz područja lovstva te tužitelj pogrešno smatra da to obuhvaća samo prekršaje s obilježjima nasilja, jer to ne proizlazi iz citirane zakonske odredbe, te stoga tužitelj nepravilno i usko tumači odredbu članka 22. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

To proizlazi i iz dostavljenog tumačenja sporne zakonske odredbe koju je dalo nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava Vukovarsko-srijemska, Služba upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca broj: 511-15-06/2-UP/I-4-235/2-20. GM od 16. ožujka 2020., a koja je sadržana u spisu, iz koje proizlazi da su člankom 11. stavkom 2. točkom 4. Zakona, taksativno navedeni prekršaji u području lovstva kao prekršaji koji predstavljaju zapreku za posjedovanje oružja.

                    Svrha odredbe o uskrati držanja oružja koja je primijenjena u ovom upravnom postupku je prevencija, a počinjenje prekršaje u području lovstva ukazuje na mogućnost zlouporabe oružja. Stoga je svrha iste onemogućavanje upotrebe oružja koje je u konkretnom slučaju tužitelj koristio u lovu za koji nije imao predviđenu dozvolu.

              Prigovore tužitelja vezano uz nepravilno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje Sud smatra neutemeljenim te budući da tužitelj više ne ispunjava uvjete iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, pravilno je oduzeta i ukinuta isprava o oružju te oduzeto oružje i streljivo od tužitelja.

Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 14. listopada 2020.

 

 

                                                                                                                        Sutkinja

                                                                                                                            Valentina Grgić Smoljo

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).