Baza je ažurirana 20.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
1
3 P-348/2019-19
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2 Poslovni broj: 3 P-348/2019-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja 1. K. d.o.o. J., B. K. 60, OIB … i 2. E. d.o.o. O., K. 19, OIB … oboje zastupani po punomoćniku Z. S. odvjetniku iz B. M., protiv tuženika Z. Z. S. d.o.o. O., F. K. 19, OIB … kojeg zastupa punomoćnik A. M. odvjetnik iz O., radi isplate 516.090,70 kn, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 22. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 14. listopada 2020.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Z. za stanovanje d.o.o. O.: … iz O., F. K., da vrati tužitelju K. d.o.o. J., OIB: … garancije banke i to:
- Garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 557495, na iznos od 220.000,00 kn za
višestambenu zgradu S. 2, O., izdana od S. d.d., Z.
- Garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 557496, na iznos od 67.000,00 kn za
višestambenu zgradu V. I. M. 28 i 30, O., izdana od S. d.d.,
Z.
- Garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 557497, na iznos od 36.000,00 kn za
višestambenu zgradu V. I. M. 58, O., izdana od S. d.d.,
Z.
- Garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 557498, na iznos od 45.000,00 kn za
višestambenu zgradu D. 10E, O., izdana od S. d.d., Z. rokom
važenja od 05.01.2019. do 15.05.2019., i
- Anexe br. 1. navedenih garancija s rokom važenja do 15.12.2019. godine, te Anexe
br. 2. navedenih garancija s rokom važenja do 15.03.2020. godine,
sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Z. za stanovanje d.o.o. O.: … iz O., F. K., da vrati E. d.o.o. OIB: …, O., K. 19, garancije banke i to:
- Garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 5402089770 , na iznos od 148.090,70 kn
za višestambenu zgradu S. 54 i 56, O., izdanu od E.&S.
B. d.d. s rokom važenja od 25.01.2019. do 15.11.2019. godine, s produženim
rokom važenja do 15.03.2020. godine,
u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 45.543,75 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika sa zahtjevom da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da izvrši tužiteljima povrat bankarskih garancija citiranih u izreci presude.
U tužbi tužitelji navode da su s tuženikom dana 12. lipnja 2019. kao zastupnikom više suvlasnika stambenih zgrada u Osijeku zaključili ugovore o izvođenju radova na energetskoj obnovi, te su sukladno čl. 8. Ugovora tuženiku izdali bankarske garancije u visini od 10% od ugovorenog apsolutnog iznosa za radove s PDV-om, s klauzulom "plativo na prvi poziv", kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora, s rokom važenja 30 dana od isteka ugovorenog roka za izvođenje radova, te jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku u obliku neopozive bankovne garancije u visini od 5% od ugovorenog apsolutnog iznosa.
Navode da je u točki 15.2. natječajne dokumentacije utvrđeno da će jamstvo za uredno ispunjenje ugovora biti vraćeno prilikom primopredaje okončane situacije, uz uvjet da je izvođač dostavio jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, a čl. 8. st. 4 Ugovora je ugovoreno da naručitelj ima pravo upotrijebiti pojedina sredstva pojedinih osiguranja ukoliko izvoditelj ne ispuni svoje obveze po pojedinom jamstvu, dok je st. 5, ugovoreno da se naručitelj obvezuje vratiti navedena sredstva osiguranja po prestanku obveze za koju je pojedino sredstvo izdano.
Nadalje, navode da su tužitelji kao izvoditelji radova uredno izvršili sve ugovorene radove po ugovorima, te je uspješno izvršena primopredaja radova, o čemu su sačinjeni primopredajni zapisnici, te su tužitelji sukladno odredbama Ugovora predali protivniku osiguranja okončane situacije za izvedene radove i to račun br. 85-001-1 od 30. lipnja 2019. za zgradu u O., S. 54 i 56, račun br. 108-001-1 od 30. srpnja 2019. za zgradu u O., S. 2, račun br. 77-001-1 od 3. svibnja 2019. za zgradu u O., V.. I. M. 28 i 30, račun br. 78-001-1 od 3. svibnja 2019. za zagradu u O., V.. I. M. 58 i račun br. 79-001-1 od 3. svibnja 2019. za zgradu u O., D. 10e, te su na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku tuženiku uplatili dana 9. kolovoza 2019. iznose u visini od 5% vrijednosti okončanih radova i to predlagatelj K. d.o.o. J. je po ugovoru za zgradu u O., S. 2 uplatio iznos od 137.500,00 kn, po ugovoru za zgradu u O., V.. I. M. 28-30 je uplatio iznos od 41.500,00 kn, po ugovoru za zgradu u O., V.. I. M. 58 je uplatio iznos od 22.500,00 kn i po ugovoru za zgradu u O., D. 10e je uplatio iznos od 28.000,00 kn, dok je E. d.o.o. iz O. po ugovoru za zgradu u O., S. 54 i 56 dostavio garanciju banke kao jamstvo za otklanjanje nedostatka u jamstvenom roku u iznosu od 92.560,00 kn.
Tužitelji navode da unatoč tome što su izveli sve ugovorene radove te je uspješno izvršena primopredaja radova i dano je jamstvo za uklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, tuženik odbija vratiti tužiteljima jamstva – garancije banke za uredno izvršavanje ugovorenih radova bez ikakvog opravdanog razloga, slijedom čega predlažu donošenje presude kao u izreci.
Ujedno su tužitelji u tužbi predložili donošenje privremene mjere zabranom tuženiku kao protivniku osiguranja da poduzme bilo koju radnju usmjerenu na raspolaganja garancije banke dane kao jamstvo za uredno izvršavanje ugovorenih poslova.
Sud je usvojio predloženu privremenu mjeru rješenjem poslovni broj R1-8/20-2 od 7 veljače 2020. koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž-1090/2020-4 od 4. ožujka 2020.
U odgovoru na tužbu tuženik prigovara istaknutoj vrijednosti predmeta spora koji su tužitelji označili u iznosu od 516.070,00 kn ističući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu radi naplate izdanih bankarskih garancija nego o njihovoj predaji slijedom čega se vrijednost predmeta spora trebala utvrditi u iznosu od 50.000,00 kn.
Čini nespornim da je s tužiteljima zaključio predmetne Ugovore, te da su mu isti predali predmetne garancije kao jamstva kao i da je izvršena primopredaja izvedenih radova i da su tužitelji ispostavili tuženiku okončane situacije kako to navode tužitelji.
Dodaje da su se svi građevinski radovi koje su se tužitelji obvezali izvesti temeljem sklopljenih ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambenih zgrada u Osijeku, dijelom trebali financirati bespovratnim sredstvima iz EU fondova koji su odobreni na temelju sklopljenog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014-2020. ref. br. Ugovora KK.04.2.2.01.0486, te da tužitelji nisu na vrijeme dostavili tuženiku bankarske garancije za uredno ispunjenje ugovora već su to učinili nakon proteka ugovorenog roka od 10 dana zbog čega je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU RH dana 5. ožujka 2019. donijelo Odluku o utvrđenoj nepravilnosti obrazložene u Obavijesti o bitnim elementima Odluke utvrđene nepravilnosti Klasa: 018-07/17-03/476, Ur. broj: 563-11/222-19-34 iz koje je vidljivo da je tuženik kao korisnik počinio nepravilnosti iz točke 22. Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka, a upravo zbog činjenice što su izvođači radova ovdje tužitelji kasnili s dostavom jamstva za uredno ispunjenje obveze, te je tuženik zbog navedenog propusta izrečena stopa ispravka od 10% odobrenih sredstava sukladno točki 22. Smjernica protiv koje odluke je tuženik uložio prigovor, ali odluka u povodu uloženog prigovora do današnjeg dana nije donesena.
Dodaje da je zbog ovog propusta tužitelja na strani suvlasnika stambenih zgrada nastala i imovinska šteta u vidu stope ispravka od 10% odobrenih sredstava sukladno točki 22. Smjernica, te je tuženik upravo iz navedenog razloga uskratio tužiteljima povrat izdanih bankarskih garancija jer predmetne bankarske garancije ne služe samo kao jamstvo za urednu kvalitetu izvedenih građevinskih radova kako to smatraju tužitelji već jamstvo za uredno ispunjenje svih ugovornih obveza koje proizlaze iz Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambenih zgrada u O..
U podnesku od 3. veljače 2020. tužitelji navode da su pod prijetnjom puštanja garancija na naplatu od strane tuženika bili prisiljeni dostaviti Anexe br. 2 garancija s rokom važenja do 15. ožujka 2020. (tužitelji su pogrešno naveli godinu jer je iz dostavljenih Anexa garancija vidljivo da je rok produljen do 15. ožujka 2020.)
Tužitelji navode da su vrijednost predmeta spora odredili u visini novčane vrijednosti
predmetnih garancija, analognom primjenom odredbe članka 39. Zakona o parničnom postupku.
Nadalje navode da tužitelji nisu dostavili garanciju banke za uredno ispunjenje ugovorne obveze u roku od 10 dana od dana potpisa ugovora iz razloga što su se odredbom čl. 1. st. 5 i 6 svih ugovora, stranke suglasile da ugovori proizvode pravne učinke, prava i obveze samo pod uvjetom da naručitelj uspije ishoditi kredit kod banke, potreban za financiranje dijela ugovorene vrijednosti radova, a o činjenici odobrenja kredita banke, naručitelj, odnosno upravitelj Zavod za stanovanje je bio dužan i pismeno obavijestiti izvođača najkasnije u roku od 3 dana računajući od dana potpisivanja Ugovora o kreditu, što isti nije nikada učinio.
Ističu da iako tužitelji nisu primili obavijest o kreditu, nadzorni inženjer tuženika B. P. dipl. inž. arh. je pozvao predstavnika izvoditelja M. Z., da tužitelji hitno započnu s izvođenjem ugovorenih građevinskih radova te su tužitelji kao izvođači uvođeni su u posao po pojedinim ugovorima od početka srpnja 2018. godine, pa nadalje, a nakon uvođenja u posao radove su izvodili prema pravilima struke, nije bilo nikakvih zastoja, niti problema u radu, niti je bilo kakvih naznaka da izvođači neće moći izvesti radove sukladno odredbama ugovora, pa su stranke potpuno previdjele ugovornu odredbu o garanciji za dobro izvršenje radova, odnosno smatrale su iste nepotrebnima.
Dodaju da je tek pred dospijeće prvih privremenih situacija, krajem kolovoza ili tijekom rujna 2018.godine, financijska služba tuženika uočila da nisu dostavljene bankarske garancije, pa su one telefonski zatražene od tužitelja koji su odmah od svojih poslovnih banaka zatražili garancije za uredno izvršenje posla, a kako je bila sezona godišnjih odmora, poslovne banke su kasnile s obradom zahtjeva,tako da su garancije izdane dana 02. listopada 2018. godine.
Nadalje, navode da je smisao i svrha bankarskih garancija jamstvo investitoru za uredno izvršenje ugovora, a da su tužitelji kao izvođači izveli sve ugovorene radove i nakon završene primopredaje radova su tuženiku dali ugovorenu garanciju za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.
Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije ističući da su predmetne bankarske garancije predane na temelju sklopljenih Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi više stambenih zgrada u Osijeku koje Ugovore su tužitelji sklopili sa suvlasnicima stambenih zgrada u O., zastupanima po Z. za stanovanje d.o.o. O. kao upraviteljem navedenih zgrada, te su se tužitelji kao izvođači obvezali suvlasnicima stambenih zgrada kao naručiteljima predati jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku neopozive bankarske garancije, te su kao korisnik bankarskih garancija navedeni suvlasnici stambene zgrade a ne tuženik koji je samo upravitelj navedenih zgrada, slijedom čega su tužitelji promašili pasivnu legitimaciju kada su kao tuženika u ovom parničnom postupku označili Z. za stanovanje d.o.o. O. a ne suvlasnike stambenih zgrada u O. koji su korisnici izdanih bankarskih garancija.
Tuženik je i nadalje ostao kod navoda da tužitelji nisu ispunili obvezu predaje bankarskih jamstava za uredno ispunjenje ugovora sukladno čl. 8. Ugovora ističući da bankarske garancije izdane od strane tužitelja ne služe samo kao jamstvo za urednu kvalitetu izvedenih građevinskih radova kako to smatraju tužitelji, nego predstavljaju jamstvo za uredno ispunjenje svih ugovornih obveza koje proizlaze iz Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi više stambenih zgrada u O. slijedom čega je tuženik kao upravitelj suvlasnika stambenih zgrada u O. imao zakonsku osnovu, ali i obvezu da zadrži predmetnu bankarsku garanciju sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka kojeg je tuženik pokrenuo protiv Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije RH u svezi izrečene stope ispravka od 10% odobrenih bespovratnih sredstava.
Nadalje, navodi da je tuženik pravodobno upozoravao tužitelje na kršenje ugovorne obveze i na potrebu žurnog dostavljanja bankarskih garancija, a tužitelji su svjesno kršili ovu svoju ugovornu obvezu prebacujući krivnju na poslovne banke i godišnje odmore.
U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: dokumentacija o nabavi radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., S. 54 i 56 od veljače 2018.(list spisa 7-75), poziv na dostavu ponuda nabavi radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., V.. I. M. 58 od ožujka 2018. (list spisa 76-98), poziv na dostavu ponuda nabavi radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., D. 10e od ožujka 2018. (list spisa 99-121), primopredajni zapisnici od 17. svibnja 2019., i 29. svibnja 2019. (list spisa 122-126), okončane situacije br. 85-001-1 od 30. lipnja 2019., br. 108-001-1 od 30. srpnja 2019., br. 77-001-1 od 2. svibnja 2019., br. 78-001-1 od 3. svibnja 2019. i br. 79-001-1 od 3. svibnja 2019. (list spisa 127-131), potvrde o izvršenoj transakciji S. (list spisa 132-137), Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., S. 54 i 56 od 12. lipnja 2018. (list spisa 139-145), Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., S. 2 od 12. lipnja 2018. (list spisa 146-152), Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., V.. I. M. 28. i 30 od 12. lipnja 2018. (list spisa 153-154), Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., V.. I. M. 58 od 12. lipnja 2018. (list spisa 160-166) i Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade u O., D. 10e od 12. lipnja 2018. (list spisa 167-173), dopis RH Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU od 15. listopada 2019. (list spisa 194-196), dopis Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od l8. prosinca 2018. (list spisa 197-199), prigovor protiv Odluke o utvrđeno nepravilnosti od 15. siječnja 2019. (list spisa 200-201), garancije S. za dobro izvršenje Ugovora i Anexi br. 1 i 2 (list spisa 202-210 i 221-222) garancije E. S. bank i D. 1 i 2 i Anex 1 i 2 (list spisa 212-217), rješenje o ovrsi javnog bilježnika T. K. iz O. poslovni broj Ovrv-2200/19. od 5. prosinca 2019., izvod otvorenih stavki i prigovor na rješenje o ovrsi (list spisa 229-235), izvadak iz građevinskog dnevnika i privremene situacije (list spisa 241-248), dopis 1. tužitelja od 10. kolovoza 2018. i e mail korespondencija (list spisa 256-257).
Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora kojeg su tužitelji označili u iznosu od 516.070,00 kn ističući da se vrijednost predmeta spora treba utvrditi u iznosu od 50.000,00 kn a ne prema zbroju novčanih iznosa na koje glase predmetne bankarske garancije jer se radi o sporu radi predaje bankarskih garancija a ne radi njihove naplate.
Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor vrijednosti predmeta spora, jer su tužitelji pravilno označili vrijednost predmeta spora kao zbroj iznosa na koji su izdane predmetne garancije bez obzira što tužbeni zahtjev glasi na predaju bankarskih garancija.
Sukladno čl. l9. Zakona o sudskim pristojbama, u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanja postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 10.000,00 kn.
Budući je u konkretnom slučaju predmet spora izvršenje radnje povrata bankarskih garancije, sud je rješenjem na raspravnom zapisniku od 22.rujna 2020. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 516.090,70 kn koju su tužitelji označili u tužbi sukladno čl. 40. st. 2 i 3 ZPP-a.
Nesporno je da su tužitelji izvršili ugovorene radove po zaključenim Ugovorima o izvođenju radova na energetskoj obnovi više stambenih zgrada u O. na adresi S. 54 i 56, S. 2, V.. I. M. 28, 30 i 58 i D. 103 (list spisa 146-154, 160-173), te da je izvršena primopredaja radova a što je razvidno iz primopredajnih zapisnika od 17. svibnja 2019. i 29. svibnja 2019. koji su potpisani od strane tužitelja, tuženika, nadzornog inženjera i predstavnika suvlasnika stambenih zgrada (list spisa 122-126).
Također je nesporno da su tužitelji tuženiku ispostavili i okončane situacije za izvedene radove br. 85-001-1 od 30. lipnja 2019., br. 108-001-1 od 30. srpnja 2019., br. 77-001-1 od 2. svibnja 2019., br. 78-001-1 od 3. svibnja 2019. i br. 79-001-1 od 3. svibnja 2019. (list spisa 127-131) te su tuženiku dali jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku sukladno čl. 8. zaključenog Ugovora temeljem kojeg su bili u obvezi dostaviti tuženiku jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku neopozive bankarske garancije u visini od 10% od ugovorenog apsolutnog iznosa za radove s PDV-om, s klauzulom "plativo na prvi poziv" i s rokom važenja 30 dana od isteka ugovorenog roka za izvođenje radova kao i jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku u obliku neopozive bankarske garancije u visini od 5% od ugovorenog apsolutnog iznosa.
Tužitelj K. d.o.o. J. je tuženiku dao garanciju za dobro izvršenje Ugovora br. 557495, na iznos od 220.000,00 kn za višestambenu zgradu S. 2, O., izdana od S. d.d., Z., garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 557496, na iznos od 67.000,00 kn za višestambenu zgradu V. I. M. 28 i 30, O., izdana od S..d., Z., garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 557497, na iznos od 36.000,00 kn za višestambenu zgradu V. I. M. 58, O., izdana od S. d.d., garanciju za dobro izvršenje ugovora broj 557498, na iznos od 45.000,00 kn za
višestambenu zgradu D. 10E, O., izdana od S. d.d., Zagreb s rokom važenja od 05.01.2019. do 15.05.2019., a 14.05.2019. koji rokovi su produženi Anexima br. 1 od 15. svibnja 2019. do 15. prosinca 2019.i Anexima br. 2 do 15. ožujka 2020. (list spisa 202-210)
Tužitelj E. d.o.o., O. je tuženiku dao garanciju za dobro izvršenje Ugovora 5402089770, na iznos od 148.090,70 kn za višestambenu zgradu S. 54 i 56, O., izdana od E.&S. B. d.d. s rokom važenja od 25.01.2019. do 15.11.2019. koji rok je produžen do 15.03.20120. godine. (list spisa 212-227)
Tužitelji su priložili potvrde o izvršenim transakcijama S. i E.&S. B. d.d. (list spisa 132-137)
Također je nesporno da tužitelji tuženiku nisu na vrijeme dostavili bankarske garancije za uredno ispunjenje Ugovora već su to učinili nakon proteka ugovorenog roka od 10 dana od dana potpisivanja predmetnih Ugovora.
Nesporno je da je Republika Hrvatska Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitost donijelo Odluku Klasa: 018/17-03/305, Ur. broj: 563-11/222-18-38 od 18. prosinca 2018. kojom je utvrđeno da je tuženik počinio nepravilnost iz točke 11. Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka jer je izvođač radova kasnio sa dostavom jamstva za uredno ispunjenje Ugovora, slijedom čega je tuženiku na utvrđenu nepravilnost određena stopa ispravka od 10%. (list spisa 197-199)
Protiv navedene Odluke tuženik je izjavio prigovor 15. siječnja 2019. ( list spisa 200-201) o kojem još nije donijeta odluka.
Iz navedenog razloga tuženik smatra da tužitelji nisu uredno izvršili sve svoje ugovorne obveze zbog čega je na strani tuženika kao naručitelja radova nastala imovinska šteta u vidu izrečene stope ispravka od 10%, a da izdane garancije služe kao jamstvo da će naručitelji moći naplatiti prouzročenu štetu ukoliko ishod pokrenutog upravnog postupka povodom uloženog prigovora bude negativan.
Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika iz razloga što je u predmetnim garancijama čiji povrat traže tužitelji kao korisnik naveden tuženik.
O tome je zauzeo stajalište i Visoki trgovački sud RH u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Pž-1090/2020-4 od 16. ožujka 2020. kojom je odbio žalbu tuženika i potvrdio rješenje ovoga suda poslovni broj R1-8/20-2 od 7. veljače 2020.
Sukladno čl. 8. st. 4 zaključenih Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambenih zgrada u Osijeku od 12. lipnja 2018. tuženik se je obvezao vratiti navedena sredstva osiguranja po prestanku obveze za koju je pojedino sredstvo izdano što znači da je bio u obvezi izvršiti povrat tužiteljima bankarskih garancija koje su oni izdali kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora.
Kako su predmetne bankarske garancije tužitelji izdali kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora i kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, te kako je nesporno da su tužitelji ugovorene radove izvršili pravodobno bez utvrđenih nedostataka te je izvršena i primopredaja radova, tuženik je bio u obvezi tužiteljima vratiti navedene bankarske garancije.
Navedeno proizlazi i iz točke 15.2. dokumentacije o nabavi radova na energetskoj obnovi višestambenih zgrada u O. u kojoj se navodi da će jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora biti vraćeno prilikom primopredaje okončane situacije uz uvjete da je izvođač dostavio jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku sukladno odredbama Ugovora. (list spisa 23, 46, 69, 92, 115)
Ukoliko tuženik zbog određene stope ispravka od 10% trpi štetu zbog nepravodobno dostavljenih bankarskih garancija od strane tužitelja, isti ima mogućnost protiv tužitelja pokrenuti parnični postupak radi naknade štete, a ne zadržati bankarske garancije, kao jamstvo za naplatu štete jer su tužitelji dali predmetna jamstva za točno određenu svrhu, odnosno za uredno ispunjenje Ugovora i otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.
Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka B. P. i zakonskih zastupnika tužitelja M. Z. i M. L. kao i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka M. B. i zakonskog zastupnika tuženika.
Naime, sukladno čl. 492a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu ZPP), u postupku pred trgovačkim sudovima sud će u pravilu utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. Budući da je činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno na temelju materijalne dokumentacije u spisu, provođenje predloženih dokaza nije potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
Slijedom navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, svakog dokaza posebno i svih dokaza ukupno sud je došao do uvjerenja da tužitelji osnovano zahtijevaju od tuženika povrat izdanih bankarskih garancija pa je presudio kao u točki I i II izreke presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1 a u svezi s čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 45.543,75 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 118/14.), Tbr. 7. t. 1, Tbr. 8. t. 1, Tbr. 9 t. 1, Tbr. 36. st. 1 i Tbr. 42- za sastav tužbe -5.000,00 kn, za sastav podneska od 26. lipnja 2020. – 5.000,00 kn, za pristup na ročište od 7. srpnja 2020. – 5.000,00 kn, sastav podneska od 11. rujna 2020. – 5.000,00 kn, pristup na ročište od 22. rujna 2020. – 5.000,00 kn s ukupnim pripadajućim PDV-omu iznosu do 6.462,50 kn te 10% povećanja za drugu osobu u iznosu od 3.234,25 kn, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn i presudu u iznosu od 5.000,00 kn u skladu sa Tarifom sudskih pristojbi Tbr. 1 t. 1 i Tbr. 2 t. 1 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.)
U Osijeku 14. listopada 2020.
ZAPISNIČAR S U D A C
Sanja Ban Gordana Njari
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno u 2 primjerka putem ovog suda.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.