- 1 -              Revd 2406/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2406/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. Z. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, OIB:..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-150/2018-4 od 31. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-708/09-59 od 30. siječnja 2018., u sjednici održanoj 14. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II Tuženici se ne dosuđuje trošak odgovora na prijedlog.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-150/2018-4 od 31. ožujka 2020.

 

U odgovoru na prijedlog, tuženica je predložila isti odbaciti kao nedopušten, potražujući ujedno trošak sastava odgovora na prijedlog.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskog suda proizlazi da je tužitelju zahtjev za isplatu prekovremenih sati odbijen iz razloga što je za sve odrađene prekovremene sate tužitelj dobio slobodne dane.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pitanja, ista pitanja nisu važna, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP te na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci pod toč. I.

 

Tuženici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 14. listopada 2020.