- 1 -              Rev 2279/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2279/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz G. P., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice D. L. iz B., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-155/16-2 od 12. travnja 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/11 od 29. prosinca 2015., u sjednici održanoj 14. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice glede pitanja ima li tužitelj pravo na naknadu za uporabu (korištenje) tuđe stvari u svoju korist ukoliko je isti suvlasnik na toj stvari s tuženicom i ukoliko tuženica istog nije isključila ili onemogućila u suposjedu ili posjedu te stvari, te se preinačava presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-155/16-2 od 12. travnja 2016. u dijelu pod toč. 2. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/11 od 29. prosinca 2015. u odbijajućem dijelu za isplatu iznosa od 155.282,24 kuna (preko iznosa od 166.463,76 kn do iznosa od 321.746,00 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, tako da glasi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/11 od 29. prosinca 2015. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 155.282,24 kuna (preko iznosa od 166.463,76 kn do iznosa od 321.746,00 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak sastava revizije u iznosu od 7.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženoj D. L., da tužitelju isplati naknadu od 321.746,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose i to:

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2005. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2006. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2007. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2008. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2009. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2010. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2011. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2012. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2013. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. kolovoza 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. rujna 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. listopada 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. studenoga 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. prosinca 2014. godine,

-3.217,46 kn od 01. siječnja 2015. godine,

-3.217,46 kn od 01. veljače 2015. godine,

-3.217,46 kn od 01. ožujka 2015. godine,

-3.217,46 kn od 01. travnja 2015. godine,

-3.217,46 kn od 01. svibnja 2015. godine,

-3.217,46 kn od 01. lipnja 2015. godine,

-3.217,46 kn od 01. srpnja 2015. godine,

zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koji dospijeva svakog 15-og u mjesecu pa do 31. prosinca 2007. god., pa do isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezane kamate, a od dana 01. 01. 2008. god. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, time da dospjele obroke plati odjednom najkasnije u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

1. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja M. L. i potvrđuje djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/11 od 29. prosinca 2015. godine u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev do iznosa od 166.463,76 kn  zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/11 od 29. prosinca 2015. godine tako da se sudi:

 

"Nalaže se tuženici D. L. da tužitelju M. L. isplati iznos od 155.282,24 kn  (preko iznosa od 166.463,76 kn do iznosa od 321.746,00 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče na iznose i to:

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2005. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2006. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2007. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2008. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2009. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2010. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2011. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2012. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2013. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2014. godine i

-1.338,64   kn od 01. kolovoza 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. rujna 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. listopada 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. studenoga 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. prosinca 2014. godine,

-1.338,64   kn od 01. siječnja 2015. godine,

-1.338,64   kn od 01. veljače 2015. godine,

-1.338,64   kn od 01. ožujka 2015. godine,

-1.338,64   kn od 01. travnja 2015. godine,

-1.338,64   kn od 01. svibnja 2015. godine,

-1.338,64   kn od 01. lipnja 2015. godine,

-1.338,64   kn od 01. srpnja 2015. godine,

koja zakonska zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 1. kolovoza 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

3. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom 2. izreke tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u tom dijelu uz naknadu troškova sastava revizije, podredno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženice je osnovana.

 

U odnosu na reviziju tuženice podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP valja navesti da prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP već je donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna mjerodavan za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, to ovaj sud nije razmatrao reviziju tuženice podnesenu pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovnu reviziju).

 

Nadalje, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga čl., stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih pitanja je revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na ta pitanja odnose.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati naknadu zbog korištenja njegovog suvlasničkog dijela nekretnine (a koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka) u 3/5 dijela i to u visini mjesečne najamnine u iznosu 1.338,64 kuna za razdoblje od mjeseca prosinca 2005. do mjeseca srpnja 2015.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da su parnične stranke bivši bračni drugovi,

 

- da je presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-68/13 od 26. ožujka 2013. preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2463/06 od 1. listopada 2012. u dijelu pod toč. I. i II. izreke tako da je utvrđeno da je tužitelj M. L. suvlasnik za 3/5 dijela, a tuženica D. L. za 2/5 dijela čest. ... i čest. ... k.o. B., u naravi kuća i zemljište,

 

- da je brak stranaka razveden ..., kao i da je tijekom ... došlo i do faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka,

 

- da je tuženica zajedno sa sinovima D. i T. L. nastavila živjeti u predmetnoj kući i to na prvom katu koji je jedini pogodan za stanovanje, a koji sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke M. B. od 16. ožujka 2015. ima ukupnu površinu 134,26 m2 tj. neto korisnu površinu od 122,53 m2 te se sastoji od stana i studija,

 

- da je sukladno navedenom nalazu i mišljenju prizemlje i potkrovlje nedovršeno,

 

- da tužitelj od trenutka napuštanja bračne zajednice ne stanuje u predmetnoj kući te da protiv tuženice nije ustao tužbom za predajom u suposjed prijeporne nekretnine.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev radi isplate utuženog iznosa s naslova uporabe tuđe stvari u svoju korist s obrazloženjem da u situaciji kada je tuženica nastavila koristiti prizemlje kuće koje je i jedino bilo podobno za stanovanje sa zajedničkom djecom stranaka te kada je tijekom trajanja predmetnog postupka pravomoćno okončan parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine, a stranke nisu do zaključenja glavne rasprave u predmetnoj pravnoj stvari izvršile razvrgnuće suvlasništva, to tuženica nije koristila tuđu stvar bez pravne osnove odnosno tuženica koristeći za stanovanje i živeći s zajedničkom djecom stranaka u dijelu kuće koja je u 3/5 dijela utvrđena suvlasništvom tužitelja te kao takva nepodijeljena, nije ostvarila korist koju bi bila dužna naknaditi tužitelju.

 

Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za naknadom uporabe tuđe stvari u svoju korist u dijelu koji se odnosi na visinu najamnine za uređeni dio kuće stranaka te sukladno utvrđenom suvlasničkom omjeru stranaka tužitelju dosudio iznos od 155.282,24 kuna, ocjenjujući pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što tužitelj nije pokrenuo bilo kakav postupak radi predaje u suposjed nekretnine koju koristi tuženica predstavlja pretpostavku za osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da se, imajući na umu odredbe čl. 36. - 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) kojima je uređeno postojanje suvlasništva neke stvari te činjenicu da tuženica koristi dovršeni stambeni dio kuće na prvom katu kao i da tužitelj od trenutka napuštanja bračne zajednice ne stanuje u predmetnoj kući, iako je suvlasnik iste u 3/5 dijela, u navedenoj situaciji tuženica koristeći suvlasničkim dijelom tužitelja kao bivšeg bračnog druga na imovini koja je utvrđena bračnom stečevinom, neosnovano obogatila za realnu cijenu za iznajmljivanje tog dijela. Iz navedenih razloga, sud drugog stupnja nalazi da tužitelju pripada pravo na naknadu glede korištenja prvog kata objekta koji je jedini priveden svrsi i to sukladno njegovom utvrđenom suvlasničkom omjeru od 3/5 dijela.

 

Tuženica je podnoseći izvanrednu reviziju postavila sljedeća pitanja:

 

"1. Je li bračni drug koji nastavlja živjeti u zajedničkoj nekretnini dužan podmirivati naknadu za korištenje bivšem bračnom drugu-suvlasniku preostalog dijela nekretnine ukoliko mu isti nikada nije osporio pravo posjeda nekretnine?"

 

"2. Ima li suvlasnik nekretnine koju isti svojom voljom ne koristi pravo tražiti naknadu od drugog suvlasnika koji koristi nekretninu umjesto da je sam počne koristiti?"

 

"3. Da li uzdržavanje zajedničke djece bivših bračnih drugova i život s njima u zajedničkoj nekretnini predstavlja stjecanje bez osnove?"

 

Obrazlažući važnost postavljenih pitanja revidentica se pozvala na odluke ovog suda broj Rev-642/96, Rev-1419/98 i Rev-3823/99.

 

Iz sadržaja revizije proizlazi da tuženica podnoseći izvanrednu reviziju u suštini prvim i drugim pitanjem zapravo postavlja pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu za uporabu (korištenje) tuđe stvari u svoju korist ukoliko je isti suvlasnik na toj stvari s tuženicom i ukoliko istoga tuženica nije isključila ili onemogućila u suposjedu ili posjedu te stvari.

 

Prema shvaćanju ovog suda revizija tuženice je dopuštena u pogledu postavljenog pravnog pitanja koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni iz razloga jer je pravno shvaćanje zauzeto u ovoj konkretnoj pravnoj stvari od strane drugostupanjskog suda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009.

 

Prije svega valja navesti da je tuženica poštena posjednica predmetne nekretnine s obzirom na utvrđenja u postupku da je tuženica u posjedu predmetne nekretnine te da tužitelj od tuženice kao drugog suposjednika te nekretnine nikada nije tražio suposjed iste, niti je pokrenuo bilo kakav postupak radi predaje u suposjed nekretnine od napuštanja bračne zajednice.

 

Sporno je stoga je li tuženica kao poštena posjednica predmetne nekretnine dužna platiti tužitelju naknadu koristi za koju tužitelj tvrdi da ju je tuženica imala od uporabe njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u razdoblju od mjeseca prosinca 2005. do mjeseca srpnja 2015.

 

Prije svega valja navesti da odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

 

Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

 

Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. tog čl. propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog čl. ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

 

Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

 

Osim toga, valja reći da je ovaj sud na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

 

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

 

Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

 

Stoga, s obzirom da je tuženica poštena posjednica predmetne nekretnine (a u postupku nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet), te s obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku), to je prema shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu za iznos 155.282,24 kuna neosnovano dosuđujući tužitelju taj iznos, pri tom pogrešno zaključujući da tužitelju kao suvlasniku predmetne nekretnine pripada pravo zahtijevati naknadu koristi koju je imala osoba (tuženica) koja je uporabljivala njegovu stvar, neovisno o tome je li tužitelj postavio zahtjev za suposjed te nekretnine kao i na koji način je drugi suvlasnik koristio tu nekretninu.

 

Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

 

S obzirom da je revidentica uspjela u reviziji s prvo i drugo postavljenim pravnim pitanjem, to odlučivanje o treće postavljenom pitanju u reviziji nije bilo potrebno.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Naime, tuženici je dosuđen trošak sastava revizije koji je bio potreban, u skladu s Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) zbog čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

 

Zagreb, 14. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.