- 1 -              Rev 3715/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3715/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-466/18-2 od 23. kolovoza 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1162/17-13 od 30. ožujka 2018., u sjednici održanoj 14. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-466/18-2 od 23. kolovoza 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1162/17-13 od 30. ožujka 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I/ Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik H. T. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …, dao tužitelju D. P. s prebivalištem u Z., OIB: …, Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj H3-3735909-1794-2016 od dana 01. svibnja 2016. godine donesenom dana 03. svibnja 2017. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II/ Nalaže se tuženiku H. T. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …, na rad vratiti tužitelja D. P. s prebivalištem u Z., OIB: …, na radno mjesto Tehničar 3 - Odsjek za tehničke usluge korisnicima Regije 1 (3) - Odjel za tehničke usluge korisnicima - Regija 1 - Područje za korisničko iskustvo (CCO), u roku od 8 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku H. T. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …, naknaditi tužitelju D. P. s prebivalištem u Z., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30. ožujka 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana. “

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona određeno pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a kako to revident pogrešno smatra, budući da obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge kojima su obrazložene odluke, zbog čega se pravilnost istih može ispitati. To što je međutim nižestupanjskim presudama prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a što je posljedica pogrešnog pravnog shvaćanja tih sudova, a imalo je za posljedicu za sada nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, je razlog za ukidanje obih nižestupanjskih presuda, sve u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, a o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti riječi.

 

Predmet spora je dopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, a kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 3. svibnja 2017., a na temelju odredbe čl. 115. st. 1. al. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 – dalje: ZR), a time i osnovanost zahtjeva tužitelja za njegovo vraćanje na rad kod tuženika.

 

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu tehničar 3, Odsjek za tehničke usluge korisnicima regije 1 (3) – Odjel za tehničke usluge korisnicima – Regija 1 – Područje za korisničko iskustvo (CCO), a na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. svibnja 2016., a prethodno radio kod tuženika dugi niz godina,

 

- da je 3. svibnja 2017. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, a nakon što je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 2. veljače 2017. zlouporabio proces otkupa CPE opreme i prekoračio dana ovlaštenja na način da je novčane vrijednosti GSM bona od 50,00 kuna namijenjene korisnicima od kojih je otkupljena CPE oprema, uplaćivao na korisničke račune osoba koje na to nisu imale pravo, a zbog čega da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao u svog radnika,

 

- da je povodom namjere otkazivanja ugovora o radu tužitelju, radničko vijeće tuženika bilo suzdržano,

 

- da je tužitelj potvrdio da je radeći kao tehničar tuženika na poslovima otkupa CPE opreme upisao vrijednost bonova na broj supruge ili djece.

 

Shodno navedenom, nižestupanjski sudovi su ocijenili da takvo postupanje tužitelja kao radnika tuženika nije imalo značaj zlouporabe procesa otkupa CPE opreme, niti bilo protivno uputama tuženika o otkupu tih uređaja jer tuženik nije dokazao da je tužitelj bio jasno upoznat s uputama odnosno u situaciji u kojoj vlasnik CPE opreme isti ne želi iskoristiti zbog čega da nisu ostvarene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. al. 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog između ostalog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost istog se traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga.

 

Dakle u smislu prethodno citiranih odredbi na poslodavcu je teret dokaza da je zbog određenog postupanja radnika, a koje poslodavac smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa, a za njega je neprihvatljivo, ostvaren razlog za otkazivanje ugovora o radu radniku.

 

Otkup CPE opreme, a koji je tuženik uveo od 1. veljače 2013. bio je reguliran uputstvom tuženika namijenjenom njegovim radnicima – tehničarima koji su radili na tim poslovima. Tim uputstvom uz ostalo je bilo propisano da korisnicima od kojih se otkupi neki od CPE uređaja se daje GSM bon u vrijednosti od 50,00 kuna, a koji će automatski biti nadoplaćen na prijavljeni GSM broj te da dodijeljeni GSM bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-M. P. ili S..

 

Smisao i svrha provođenja projekta "otkup CPE opreme od korisnika", a koji je uključivao i GSM bon u vrijednosti 50,00 kuna je bila ta da se motiviraju dotadašnji korisnici usluga tuženika na nastavak korištenja ovih usluga uz kupnju nove opreme tuženika, a za što ih se nagrađivalo GSM bonom u vrijednosti 50,00 kuna, a koji je mogao iskoristiti postojeći korisnik s kojim se sklopio pravni posao ili neki drugi korisnik T-M. P. ili S..

 

Polazeći od navedenog i smislenim tumačenjem sadržaja upute o otkupu CPE opreme od korisnika, nameće se ocjena kako su GSM bonovi u vrijednosti 50,00 kuna bili namijenjeni za korisnika od kojeg je uređaj otkupljen, a on ga je pak mogao namijeniti i nekom drugom korisniku T-M. P. ili S..

 

Tužitelj koji je u poslovima otkupa CPE opreme nastupao kao ovlašteni radnik tuženika, izvjesno u odnosu na otkupljene uređaje tuženika – CPE opremu nije imao položaj korisnika, a to pak znači da i nije bio ovlašten raspolagati tj. koristiti GSM bonove, a kako je on to činio (tužitelj je sam iskazao da je sam koristio bonove, u smislu da je njihovu vrijednost uplaćivao na prepaid račune svojih bližnjih).

 

Ovu okolnost, a koja proizlazi iz uputstva tuženika nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu kada su ocjenjivali konkretno postupanje tužitelja kao radnika tuženika, u svjetlu kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelja, a sve polazeći od ugovornih obveza na koje se tužitelj obvezao sklapanjem ugovora o radu sa tuženikom.

 

U skladu s tim, a zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sadržaja upute tuženika o otkupu CPE opreme od korisnika i obveza tj. ovlaštenja koja iz istog proizlaze za tužitelja u izvršavanju poslova tehničara angažiranog na otkupu CPE opreme, nižestupanjski sudovi su propustili ocijeniti značaj takvog postupanja tužitelja kao radnika tuženika u odnosu na ugovorne obveze tužitelja iz ugovora o radu te gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika i u tom pravcu utvrditi odlučne činjenice.

 

Stoga je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će u nastavljenom postupku, a polazeći od prethodno navedenog utvrditi za ovaj spor relevantno činjenično stanje za ocjenu ponašanja tužitelja, a zbog kojeg mu je tuženik dao sporni otkaz ugovora o radu.

 

Odluka o troškovima revizije tuženika ostavlja se za konačnu odluku sve u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. listopada 2020.