1                                                Broj: Jž-1369/2020

 

   

 

                                           

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T. M. (ranije Ž.), zbog prekršaja iz čl. 20. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 137/09., 14/10. i 60/10.), odlučujući o žalbi tužitelja D. Ž., kao zakonskog zastupnika ošt. mlt. N. Ž., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 20. srpnja 2020., broj 34. Pp J-101/2020-16, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.,

                                           

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja D. Ž., kao zakonskog zastupnika ošt. mlt. Nele Žinić, ukida se pobijana prvostupanjska te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 20. srpnja 2020., broj 34. Pp J-101/2020-16, na temelju čl 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. T. M. (ranije Ž.) je oslobođena od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 20. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj D. Ž., kao zakonski zastupnik ošt. mlt. N. Ž., putem punomoćnika odvjetnika D. Z., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

              Žalba je osnovana.             

 

U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da je „sud samovoljno iznio i sačinio činjenični opis tužbe“, čime, iako to izrijekom nije navedeno, očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona.

 

Naime, iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj ni u jednom trenutku nije izmijenio optužni prijedlog, a uspoređujući činjenični opis optužbe i pobijane presude utvrđene su mnoge razlike.

 

Tako je prvostupanjski sud, umjesto navoda optužbe: „u više navrata postupala suprotno odredbama čl. 4 alineja 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, time što se prema svojoj kćeri N. Ž. ponašala suprotno uobičajenom i prihvatljivom ponašanju majke prema svom djetetu“, naveo: „nasilnički ponašala u obitelji prema kćeri N. Ž.“; ispustio je navod optužbe: „govoreći joj da se ne svađa sa mlađom sestrom jer će ona, njezina majka inače umrijeti, a da će ona za to biti kriva“; nakon navoda optužbe „govoreći joj da je invalid ako si ne može sama spremiti doručak, usađujući joj osjećaj nesposobnosti i krivnje“ dodao: „nakon čega je N. plakala i o tome rekla ocu“; ispustio je navod optužbe: „ponaša se prema N. Ž. kao da je manje vrijedna od svoje sestre zbog privrženosti N. Ž. prema svom ocu“; umjesto navoda optužbe: „što je djecu prestrašilo i uznemirilo“ naveo: „zbog čega se N. osjećala zabrinuto za L., te je bila ljuta“; te je ispustio dio optužbe: „podcjenjujući i vrijeđajući mldb. N. Ž., posebno kada je ista zajedno s majkom u posjeti njezinim roditeljima, što rezultira tjeskobom i emocionalnom povrijeđenošću i uznemirenošću mldb. N., koja stalno pita zašto je mama takva“.

 

Također, uspoređujući pravnu kvalifikaciju prekršaja iz optužbe i presude, utvrđeno je da je optužbom okrivljenici stavljen na teret prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a prvostupanjski sud ju je oslobodio za prekršaj iz čl. 20. st. 6. tog Zakona.

 

Takvim radnjama prvostupanjski sud je povrijedio odredbu čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona, zanemarivši da se okrivljenik može osloboditi od optužbe samo za ono što je i kako je optuženo, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu, a niti u pravnoj kvalifikaciji. Kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu kvalifikaciju prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke, a prvostupanjski sud je u ovom predmetu donio upravo tu odluku, mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude.

 

S obzirom da je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ista nije bila podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će iznova provesti do sada izvedene dokaze, kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja, te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 14. listopada 2020.

 

 

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, tužitelja, punomoćnika tužitelja i CSS.