- 1 -              Revd 1468/2020-2

Broj: Revd 1468/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P., vl. obrta S., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P., odvjetnici u R., protiv tuženika Sveučilište u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i partneri j.t.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2802/2017-2 od 4. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-772/15 od 2. ožujka 2017., u sjednici održanoj 14. listopada 2020.,

r i j e š i o  j e :

I/              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II/              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2802/2017-2 od 4. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-772/15 od 2. ožujka 2017.

Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio ovom sudu da isti, kao neosnovan, odbije, te da istovremeno obveže tužitelja da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na isti.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, s  obzirom na to da tužitelj kod postavljanja pitanja polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima i na kojima nije zasnovana pobijana odluka (da je postojala volja tuženika za održanjem ugovora; da tuženik tužiteljeve pokretne stvari – samoposlužne aparate ima pravo zadržati kao zakupodavac; da je tužitelj zahtijevao da mu se samoposlužni aparati, koji su protiv njegove volje izašli iz njegova posjeda, vrate).

Pritom se posebno napominje da razlog važnosti koji podnositelj dostavlja u odnosu na drugo pitanje (odluka ovog suda poslovni broj Rev-2454/1995-2 od 6. svibnja 1999.) nije u dovoljnoj mjeri komparabilan, s obzirom da se u odnosu na predmet ovog spora radi o činjenično i pravno drugačijoj situaciji (u kojoj je bio sporan način na koji je tužiteljica, kao vjerovnik, imala mogućnost raspolaganja na stvarima – vozilima tuženika koje je zadržala).

Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbečlanka 387. stavak 5.ZPP, riješeno kao pod stavkom I. izreke.

Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP.

Zagreb, 14. listopada 2020.