- 1 -              Revd 2705/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2705/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz B., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u P., protiv I. tuženice T. P. iz Š. L., G. V., Republika Slovenija (OIB: ...), zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku u P. i II. tuženice J. K. iz S., Republika Njemačka (OIB: ...), zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & D. iz R., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-171/2020-2 od 16. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pu P-3196/2015-54 od 25. studenoga 2019., u sjednici održanoj 14. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Odbija se zahtjev drugotuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-171/2020-2 od 16. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pu P-3196/2015-54 od 25. studenoga 2019.

 

Tuženice su odgovorile na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije i predložile isti odbaciti kao nedopušten, time da je drugotuženica zatražila trošak odgovora na reviziju.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe iz čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Naime, nižestupanjski sudovi su odluke utemeljili na zaključku da tužiteljica koja zahtijeva izdvajanje iz ostavine nije dokazala da je kao potomak živjela u zajednici s ostaviteljem, da je svojim radom i pomaganjem u privređivanju doprinosila u toj zajednici i da je taj rad u određenom opsegu utjecao na povećanje vrijednosti ostaviteljeve imovine, time da se mora raditi o ulaganjima učinjenima u tijeku života ostavitelja, a ne poslije njegove smrti, i slijedom toga su odbili tužbeni zahtjev, pa kako tužiteljica u pitanju naznačenom u prijedlogu polazi od suprotne (nedokazane) tvrdnje: "..kraj činjenice da je potomak doprinosio povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine...", to o postavljenom pitanju ne ovisi odluka u predmetnom sporu.

 

Prema tome, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci (stavak I.).

 

Odbijen je zahtjev drugotuženice za trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer te parnične radnje nisu bile potrebne u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (stavak II.).

 

Zagreb, 14. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.