- 1 -              Rev 1122/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1122/2017-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz Z., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. u Z., protiv prvotuženika Z. Š. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., i drugotuženika R. d.o.o., Z., OIB: ... , koje zastupa punomoćnica R. R., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1543/14-2 od 13. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3873/09-61 od 16. siječnja 2014., u sjednici održanoj 14. listopada 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija prvotuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija prvotuženika podnesena protiv dijela drugostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

"I. Nalaže se I tuženiku Z. Š. iz Z., i II tuženiku R. d.o.o., Z., da tužiteljici R. M. iz Z., sa boravištem u Z., na ime naknade neimovinske štete, solidarno, isplate iznos od 225.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2009. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se I tuženiku Z. Š. iz Z. i II tuženiku R. d.o.o., Z., da tužiteljici R. M. iz Z., sa boravištem u Z., na ime naknade imovinske štete, solidarno, isplate iznos od 6.360,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2014. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se I i II tuženiku da tužiteljici, solidarno, naknade prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 54.456,56 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2014. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tužiteljici da I tuženiku naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 8.896,75 kn, u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tužiteljici da II tuženiku naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 12.450,76 kn, u roku od 15 dana.

 

VI. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 138.640,00 kn tužiteljica se odbija."

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba prvotuženika, te dijela drugostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke, prvotuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane presude, podredno ih ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju prvotuženika nije podnesen.

 

Revizija prvotuženika podnesena protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske rješenja o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u nezgodi 14. travnja 2007. padom kroz prozor uslijed oštećenja ograde tzv. francuskog balkona.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužiteljica  14. travnja 2007. pala zajedno sa ogradom tzv. francuskog balkona kroz prozor svoga stana na adresi ... , na put popločani put uz zgradu,

 

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela fizičke bolove i strah, te da joj je uslijed navedenog smanjena životna i radna sposobnost za 60% zbog čega trpi duševne boli,

 

- da je u vrijeme štetnog događaja drugotuženik izvodio radove na adaptaciji fasade stambene zgrade na ... , po nalogu prvotuženika kao naručitelja,

 

- da je prilikom demontaže skele, uslijed pada elemenata došlo do oštećenja ograde tzv. francuskog prozora izbačajem ograde iz ležišta,

 

- da je tužiteljica dan prije nezgode, vidjevši oštećenja prozorskog stakla o tome odmah obavijestila radnike i voditelja radova radi sanacije oštećenja,

 

- da navedenu ogradu radnici nisu popravili niti obilježili kao opasnu već je ista samo vraćena u ležište, nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim pozivom na odredbe čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 - dalje: ZOO)  budući da je tužiteljici šteta nastala u vezi sa izvođenjem radova na nekretnini za koju solidarno odgovaraju naručitelj i izvođač tih radova.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prvotuženik navodi da nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama su navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda prvotuženika ovaj sud ocjenjuje da su u nižestupanjskim presudama navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženja nižestupanjskih presuda ne sadrže proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP.

 

U odnosu na navode revidenta kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvotuženik osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1108. ZOO te odredbi čl. 1092. ZOO i čl. 1046. ZOO.

 

Suprotno navodima revidenta, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 1108. ZOO na odgovornost naručitelja i izvođača radova, budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je štetni događaj nastao u vrijeme i u vezi sa izvođenjem radova na adaptaciji stambene zgrade na ... , neovisno što je drugotuženik kasnio s izvođenjem navedenih radova.

 

Ujedno su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 1046. ZOO i čl. 1092. ZOO prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete, budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi pravilan zaključak da tužiteljica svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štete.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija prvotuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda odbijena kao neosnovana.

 

Revizija prvotuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije prvotuženika podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija prvotuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 14. listopada 2020.