- 1 -              Revd 2396/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2396/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. d.o.o. O., OIB: …, protiv tuženika Općine Č., Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-94/17-5 od 17. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1087/11-82 od 4. studenoga 2016., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-94/17-5 od 17. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1087/11-82 od 4. studenoga 2016.

 

              Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio „zahtjev tuženika odbiti“.

 

Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, prvim (postupovnopravnim) pitanjem podnositelj preispituje počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 260. stavak 1. ZPP, s time da u postavljenom pitanju i njegovom obrazloženju polazi od činjeničnih i procesnih premisa koje nisu postojale u predmetnoj pravnoj stvari (da sudovi nisu, provodeći dopunska vještačenja, u smislu odredbe članka 261. ZPP, otklonili eventualne nejasnoće u pisanom nalazu i mišljenju). Dakle, radi se pitanju koje se ne može smatrati pravnim pitanjem u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP  koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava ili za razvoj sudske prakse.

 

U odnosu na drugo pitanje, osim što su izostali odgovarajući razlozi važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (podnositelj dostavlja isključivo odluke ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje da odluka o izboru najpovoljnije ponude u smislu odredbe članka 23. stavak 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 66/01) po svojoj pravnoj naravi ne predstavlja upravni akt, već akt raspolaganja, pa da poništenje takve odluke spada u sudsku nadležnost), pobijana odluka u tom dijelu nije utemeljena na shvaćanju koje odstupa od prakse ovog suda. Stoga, niti ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako, dakle, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. listopada 2020.