- 1 -              II Kž 428/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 428/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 17. rujna 2020. broj Kv-I-Us-26/2020-6 (K-Us-1/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog D. M. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. M., zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) te je optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 8. studenog 2018. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. putem svog branitelja, odvjetnika J. R., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da mu ukine istražni zatvor.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Vezano za pitanje osnovane sumnje žalba je osporava navodeći da nema dokaza, niti indicija da bi optuženik na bilo koji način sudjelovao u počinjenju terećenog kaznenog djela. Dalje žalitelj analizira dokaze u vidu sadržaja telefonske komunikacije i iskaza svjedoka te zaključuje da nema relevantne vjerojatnosti za postojanje optuženikovih saznanja o protupravnim radnjama koje mu se stavljaju na teret.

 

Protivno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i obrazložio svoj stav da u konkretnoj situaciji postoji relevantna vjerojatnost da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, dakle da postoji osnovana sumnja kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., a analiziranje činjenica i dokaza relevantnih za odluku o kaznenoj odgovornosti je zadatak raspravnog vijeća nakon provedenog kontradiktornog postupka.

 

Optuženik osporava osnovu za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 navodeći da će u slučaju ignoriranja poziva suda biti priveden i izručen Republici Hrvatskoj jer su zaključenjem Ugovora o izručenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije od 29. lipnja 2010. otklonjene sve zakonske zapreke za eventualno izručenje optuženika pod pretpostavkom njegovog bijega.

 

Međutim, okolnost postojanja pravne regulative koja omogućuje izručenje optuženika iz Republike Srbije, čiji je državljanin, ne dovodi u pitanje opasnost od bijega, niti može biti argument za puštanje optuženika na slobodu. Dakle, i dalje postoje one okolnosti koje upućuju na opasnost da će ovaj optuženik, ako bi bio pušten na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i time onemogućiti uredno vođenje ovog kaznenog postupka. Na takav zaključak upućuje činjenica njegovog stranog državljanstva i odsutnost bilo kakve vezanosti s Republikom Hrvatskom u vidu boravišta, zaposlenja ili obitelji. Ovim okolnostima treba još dodati i visinu kazne zatvora koja je propisana za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (od tri do 15 godina), koja okolnost može predstavljati značajan motiv za izbjegavanje sudjelovanja u postupku. Zbog toga je protiv optuženika opravdano produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Ocjena je ovog suda da i dalje postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela, a koja opasnost nije dovedena u pitanje žalbenim navodima, kojima se osporava osnovana sumnja da bi bilo počinjeno kazneno djelo.

 

Osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženi D. M. puštanjem na slobodu nastaviti sa činjenjem sličnih ili istovrsnih kaznenih djela proizlazi iz okolnosti djela za koje se tereti, i to kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., a predmet tog kaznenog djela je međunarodni prijevoz droge marihuana u količini od 255 kg iz Republike Srbije do Republike Njemačke. Potreba planiranja, međunarodni element i količina droge u međusobnoj povezanosti, a unatoč neosuđivanosti optuženika (podatak na listu 666. spisa), predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, optuženik je lišen slobode 8. studenog 2018. (izvješće o uhićenju na listu 13. spisa). Optužnicom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-354/18. podignutom 5. studenog 2019. (list 800.-819. spisa) se tereti za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri do 15 godina. S obzirom na visinu te kazne, na temelju članka 133. stavka 1. točke 5. ZKP/08. istražni zatvor može trajati do donošenja presude suda prvog stupnja dvije godine.

 

No, imajući u vidu da se radi o djelu iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“, broj 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17.) i da je u ovom predmetu rješenjem Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 25. travnja 2019. broj A-11/19. (list 540.-542. spisa) rok za završetak istrage produljen za šest mjeseci, na temelju članka 133. stavka 2. ZKP/08. sveukupno trajanje istražnog zatvora produljuje se za vrijeme za koje je bila produljena istraga, dakle za šest mjeseci. Kod takvog stanja stvari, do donošenja presude suda prvog stupnja, na temelju članka 133. stavaka 1. i 2. ZKP/08., istražni zatvor protiv optuženog D. M. može trajati do 8. svibnja 2021. Povezujući sve ove okolnosti i suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra još nije povrijeđeno, a niti ugroženo načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. prema kojem je potrebno voditi računa o razmjeru između težine kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati i potrebe trajanja istražnog zatvora.

 

Međutim, prvostupanjski sud će svakako voditi računa o potrebi žurnosti postupanja u ovom predmetu s obzirom na duljinu trajanja ovog postupka, kao i s obzirom na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci broj: U-III-3678/2020. od 22. rujna 2020.

 

Stoga nije u pravu optuženi D. M. kada osporava činjenična utvrđenja, a razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. listopada 2020.