1

Poslovni broj: 9 Gž-1174/2019-2

 

 

Poslovni broj: 9 Gž-1174/2019-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. K., OIB:... iz Z., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. & Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., OIB:... iz Z., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i partneri d.o.o. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-881/2019-15 od 7. svibnja 2019., dana 14. listopada 2020.,

 

r i j e š i o j e

 

Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća pa se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj  Pn-881/2019-15 od 7. svibnja 2019.:

 

-potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke,

 

-preinačuje u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i rješava:

 

Nalaže se tužiteljici I. K. da tuženiku H. M. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.

 

Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn.

 

Trošak žalbe tužiteljici se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbačena je tužba tužiteljice od 29. lipnja 2011. te su ukinute sve provedene radnje, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljici da isplati tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Navedeno rješenje pravodobno podnesenim žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga a prvenstveno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, predlažući da se ista uvaži i pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Tuženik se nije očitovao na žalbene navode.

 

Žalba tužiteljice osnovana je samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

Polazeći od utvrđenja da je u konkretnom slučaju rješenjem prvostupanjskog suda pod brojem Pn-3253/11-8 od 7. ožujka 2014. prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari zbog otvaranja predstečajnog postupka nad E. m. d.o.o. kao pravnom predniku tuženika, prvostupanjski sud smatra, imajući u vidu da je tražbina tužiteljice u ovoj pravnoj stvari nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obzirom da je šteta tužiteljici učinjena radnjom prednika tuženika od 2. travnja 2011., a da tužiteljica svoje potraživanje nije prijavila u postupku predstečajne nagodbe, da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost daljnjeg vođenja parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari nakon zaključenja postupka predstečajne nagodbe, pa da je tužiteljica izgubila pravo na prisilno ostvarenje svog potraživanja, slijedom čega je tužba tužiteljice odbačena sve primjenom odredbe čl. 443. Stečajnog zakona ("Narodne novine 71/15 – dalje: SZ).

 

Tužiteljica u žalbi, sadržajno opisujući naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obrazlaže da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama a oni razlozi koji su navedeni da su nejasni ili u proturječju, te da postoji evidentna proturječnost između onog što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava u drugom postupku i samih tih isprava. Nadalje objašnjava da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 443. SZ-a obzirom da se ista primjenjuju samo u slučaju kada je neko potraživanje prijavljeno u postupku predstečajne nagodbe pa je o njemu i odlučeno slijedom čega da je pogrešno stajalište naslovnog suda da u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji mogućnost daljnjeg vođenja postupka.

 

Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u pobijanoj odluci nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka s obzirom da ista nema  nikakvih manjkavosti niti nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, pa kako su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te nisu u proturječju sa stanjem spisa žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) ukazuje se neosnovanim.

 

Nadalje, imajući u vidu da je tužba u konkretnom predmetu podnesena 2011., da je u tijeku postupka isti prekinut zbog postupka predstečajne nagodbe, a da tužiteljica nije svoje potraživanje prijavila u navedeni postupak koji je završen pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku i tuženika od 27. kolovoza 2014., pa je nakon toga rješenjem prvostupanjskog suda od 25. listopada 2018. nastavljen postupak u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužiteljice pogrešno pri tome primijenivši materijalno pravo, s obzirom da je u ovoj pravnoj stvari u odnosu na konkretnu situaciju valjalo primijeniti odredbu čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj: 108/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15) u svezi s čl. 282. ZPP-a.

 

Naime, kako je odredbom čl. 81. st. 2. navedenog Zakona propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanja ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. tog Zakona, dok je st. 3. propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe, valja zaključiti da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema dužniku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za potraživanja roka u tom postupku, više ne može ne samo pokrenuti već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenja odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe (isto stajalište zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 256/2018-3 od 30. svibnja 2018.).

 

Stoga kako je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava jednako negativno odlučiti o tužbi tužiteljice valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu iste i potvrditi pobijano rješenje pod točkom I. izreke.

 

Međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je tuženiku primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 8. ZPP-a dosudio trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn s obzirom da je istom nezakonito dosuđen trošak sastava podneska od 20. studenog 2018. temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), iako je za taj podnesak tuženiku trebalo priznati trošak u visini od 250,00 kn temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife s obzirom da se ne radi o podnesku iz Tar. br. 8. toč. 1. Tarife, pa je ukupni trošak kojeg je opravdano valjalo priznati tuženiku 1.562,50 kn, jer je u odnosu na trošak sastava odgovora na tužbu visina troška pravilno odmjerena. Osim toga prvostupanjski je sud pogrešno odredio rok za izvršenje odluke o trošku sukladno odredbi čl. 328. ZPP-a, jer se ne radi o mjeničnom niti čekovnom sporu, pa je ovaj sud rok za izvršenje navedene činidbe odredio s rokom od petnaest dana a ne osam kako je to naznačeno u pobijanoj odluci.

 

Slijedom toga valjalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tužiteljice primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi odluku o trošku za iznos od 1.562,50 kn, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačiti odluku o trošku postupka pod točkom II. izreke i zahtjev tuženika za iznos troška od 937,50 kn odbiti kao neosnovan.

 

Trošak žalbe tužiteljici nije dosuđen jer je ista uspjela djelomično samo u pogledu odluke o troškovima postupka kao sporednog zahtjeva za koji na njenoj strani nije nastao poseban trošak.

 

U Varaždinu 14. listopada 2020.