5Pn-155/19-22

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ                                                                                    5Pn-155/19-22

 

 

 

 

                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., M., S.. F. 3 (OIB: …) zastupane po punomoćnici M. B., odvjetnici iz M. protiv tuženice V. R. rođ. K., M., G. 8 (OIB: …), zastupane po punomoćniku V. U., odvjetniku iz M., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 31. kolovoza 2020. godine u nazočnosti tužiteljice S. B., te punomoćnika tuženice V. U., odvjetnika,  dana 13. listopada 2020. godine

 

 

p r e s u d i o   j e :

             

 

Nalaže se tuženici platiti tužiteljici iznos od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna) zajedno sa zateznim zakonskim kamatama koje na navedeni iznos teku počevši od dana 07. svibnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine  do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica S. B. je podnijela tužbu protiv tuženice V. R., radi naknade štete, dana 19. studenog 2014. godine u kojoj navodi da je dana 07. svibnja 2014. godine u M. , nasuprot stomatološke ordinacije dr. P. u ulici R. B. 6, tužiteljici nastupila šteta na osobnom automobilu marke T. A. reg. oznake M.-…, kada je V. R. bacala sjedalice za plažu (tzv. ležaljke za plažu) iz zgrade odnosno stana na prvom katu, kojeg je upravo čistila, sa sjeverne strane zgrade, dok je vozilo tužiteljice bilo propisno parkirano na parkingu. Navodi da je navedenom nesmotrenom i nepažljivom radnjom, tuženica oštetila stražnji branik i stražnju bočnu stranu suvozačevih vrata na automobilu tužiteljice. Nadalje, navodi da je tužiteljica u više navrat pokušavala kontaktirati s tuženom, ali da se ista nije javljala na telefonske pozive, te da joj je u dobroj namjeri poslala prijedlog za mirno rješenje spora i primjerak tužbe, ali da je tužena odbila primiti tu pošiljku, a da se 01. studenog 2014. godine javila na telefonski poziv izjavila da neće platiti štetu, jer da joj je to puno.

U odgovoru na tužbu tuženica osporava sve navode tužbe, te da nema nikakvih saznanja o nastanku štetnog događaja niti o šteti na vozilu. Navodi da ukoliko je vozilo i bilo parkirano kako to navodi tužiteljica, da se radi o privatnom posjedu, a ne parkingu, a što potvrđuje i fotografija dostavljena uz tužbu. Ističe da ona kao vlasnica predmetnog apartmana nema nikakve veze sa štetnim događajem.

U dokaznom postupku ovaj sud izvršio je uvid u izvid štete odgovornost (list 3(, preslike fotografija (list 4), presliku prometne dozvole za vozilo reg. oznaka MA-… u vlasništvu tužiteljice (list 16-19), fotografije (list 23), izveo dokaz saslušanjem svjedoka Ž. F. (list 49-50) , dokaz saslušanjem tuženice V. R. (list 50), dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parničnih stranaka (list 55-56), izveo dokaz reproduciranjem audio snimke koji prileži spisu na ročištu kao i dokaz dopunskim saslušanjem stranaka (list 76-77), izvršio uvid u dopis Hrvatskog telekoma d.d. od 03.08. 2018. godine (list 80), očitovanje vještaka I. S. (list 101-104), te izvršio uvid u dopis Croatia osiguranja d.d. (list 119).

U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je pod brojem Pn-409/15 dana 29. kolovoza 2016. godine donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev.

Županijsku sud u O. je svojim rješenjem broj Gž-456/2017-3 od 30. svibnja 2017. godine ukinuo prethodno navedenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak, a u obrazloženju koje odluke je navedeno da je sud prvog stupnja u razlozima presude navodi da iz audio snimke koju je sačinio tužitelj se ne može utvrditi autentičnost iste, ali da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud  zaključio da navedena audio snimka nije autentična, obzirom ista na ročištu tijekom postupka nije uopće reproducirana odnosno na ročištu nije saslušan sadržaj te snimke niti se o njoj očitovao tuženik, a na kojem ročištu je po mišljenju suda drugog stupnja trebalo reproducirati sadržaj audio snimke i saslušat  stranke, te po potrebi suočiti stranke ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica.

Temeljem čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojim rješenjima.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.- dalje: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

Iz iskaza saslušanog svjedoka Ž. F. utvrđeno je da je isti zaposlenik Croatia osiguranja i da radi na poslovima prodaje osiguranja, te da se sjeća da ga je nazvala tužiteljica i rekla mu da joj je nastala šteta na vozilu zamolila ga da joj napravi nekakvu procjenu odnosno izračun štete. Iz iskaza je utvrđeno da je to bilo u travnju mjesecu 2014. godine, a na teren da je izišao mjesec dana kasnije i fotografirao tužiteljičin automobil, koji je u tom trenutku bio parkiran nekih 50-tak metara od zgrade u kojoj se nalazi Sperbanka, a tužiteljica da je zaposlenik iste. Utvrđeno je da se svjedok nije mogao sjetiti koja su oštećenja  tada bila na vozilu, ali da su bila na desnoj strani i da  su vidljiva iz priloženih fotografija. Utvrđeno je da je nakon toga kontaktirao svog kolegu procjenitelja iz Croatia osiguranja koji je napravio okvirni obračun štete, a obzirom se radilo o situaciji kada je počinitelj nepoznat, te da se sjeća da je okvirno taj iznos štete bio 100-ak eura, dok se po nagodbi mogao iznositi 400-500 kuna obzirom se prilikom rješavanja takvih slučajeva nagodbom dobiva 50-70 % iznosa štete. Utvrđeno je da svjedoku nisu poznati nikakvi detalji o tome kako je ta šteta nastala, a nije mu poznato niti tko je tu štetu napravio na tužiteljičinom vozilu. Iz iskaza je utvrđeno da ga je radi izvida štete u par navrata zvala tužiteljica, a da se ne sjeća da ga je radi toga prethodno zvala tuženica. Iz iskaza je utvrđeno da  je okvirni iznos štete iznosio 100 eura obzirom je iz fotografija vidljivo da se radi o lakšim oštećenijima i nije potrebno mijenjanje dijelova već samo lakiranje.

Iz iskaza tuženice utvrđeno je da ona ima apartman na plaži, te da ne poznaje tužiteljicu. Iz iskaza je utvrđeno da se na parking prostor ispred njenog apartmana može parkirati bilo tko, ali samo protupravno, jer se radi o privatnom vlasništvu, te da nije istina ništa što tužiteljica navodi u tužbi, a ležaljke koje spominje tužiteljica da ne pripadaju tuženici, niti ih je ona izbacivala iz svog apartmana. Iz iskaza je utvrđeno da ista ne poznaje niti svjedoka Ž. F., kao niti drugu predloženu svjedokinju.

Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je na dan štetnog događaja 07. svibnja 2014. godine kada se vraćala s posla negdje u 16,20 sati, da je došla do svog vozila, koje je bilo parkirano nedaleko od banke u kojoj radi na parkirnom mjestu uz stambenu zgradu, da je vidjela tada da između njenog vozila i stambene zgrade se nalazi rastvorena ležaljka, pored nje da se nalazila tužena koja ju je pokušavala sklopiti i koja je u tom trenutku rekla „ evo slučajno se otvorila“, nakon čega da je otišla odmah u svoj stan na prvom katu i nastavila mesti balkon, a da ju je tužiteljica pozvala da dođe dolje vidjeti kakvu je štetu napravila. Isprva da je negodovala i nije htjela sići, govoreći da je to njen privatni posjed , da će zvati pauk i policiju,na što da je tužiteljica rekla da je šteta učinjena i da će se vidjeti na sudu nakon čega da je tužena sišla dolje i pitala što će, te je počela zvati procjenitelje R. L. , koja se nije javljala, a nakon toga da je zvala Ž. F., da ju je tužiteljica nakon toga  u par navrata zvala kako bi naknadila štetu , ali da tužena  nije odgovarala na pozive i cijelo vrijeme nakon toga da negira da je napravila spomenutu štetu.

Iz dopunskog iskaza tužiteljice utvrđeno je  da je ona ostala u cijelosti kod svog ranije danog iskaza , a u odnosu na reproduciranu audio snimku da je  iz iste razvidno da je saslušani svjedok Ž. F. lagao, obzirom je u svom iskazu rekao da ga je zvala tužiteljica, a ne tužena, te da se njih dvoje poznaju. Utvrđeno je da je tužiteljica na dan štetnog događaja vidjela a sada joj je auto oštećen iz razloga što je tužena bacila ležaljku sa svog balkona, a ona u toj zgradi da ima dva stana i to na prvom i drugom katu zgrade. Nakon što je vidjela ta oštećenja tužiteljica da je zvala tuženu da dođe, a ona je u tom trenu bila na svom balkonu u i mela i negirala da je to napravila. Utvrđeno je da je tužiteljica nakon toga rekla da će angažirati medije pa se tužena predomislila i došla do tužiteljice da pogleda kakvu je štetu napravila. Iz iskaza je utvrđeno da je tužiteljica predložila da pozovu procjenitelja kako bi utvrdio visinu štete, nakon čega je tužena zvala procjenitelja M. L. iz C. osiguranja, a u kojem da radi R. L. s kojom da je tužena razgovarala, a tužiteljica da je svojim mobitelom snimala cijeli razgovor.  Nakon toga da je tužena zvala Ž. F. iz C. osiguranja, a on da je bio na putu te da je u tom razgovoru tužena opisala na koji način da je nastala šteta i u kojem razgovoru da je objasnila da je bacila ležaljku i oštetila tužiteljičin automobil, te da je nastala crtica i par točkica što da se čuje iz reproducirane snimke. Iz iskaza je utvrđeno da je procjenitelj Ž. F. došao nakon par dana i pozvao kolegu iz D. koji je napravio izvid štete. Utvrđeno je da su tužiteljice i tužena na dan štetnog događaja razmijenile broj telefona, ali tužena da joj se nakon toga nije javljala na pozive, da joj je tužiteljica slala pismena za mirno rješenje spora, ali tužena da ih nije željela primiti, a da je tek nakon godinu ili dvije od štetnog događaja kada ju je tužiteljica zvala s drugog mobitela, se javila tužena i rekla da iznos koji traži tužiteljica da nije realan.

Iz  dopunskog iskaza tuženice utvrđeno je  da ista nakon reproduciranja audio snimke na ročištu je osporila autentičnost iste, te navela da nije vodila nikakva razgovor sa tužiteljicom, te da bi se radilo o nezakonitom snimanju jer da nije dala tužiteljici nikakav pristanak, te da se taj dokaz ne može koristiti. Utvrđeno je da tuženica ističe da  ne poznaje tužiteljicu i da na reproduciranoj audio snimci nije glas tuženice niti je vodila razgovor sa tužiteljicom. Iz iskaza je utvrđeno  da tužena poznaje Ž. F. površno iz viđenja jer da žive u istom gradu, a njen automobil da je osiguran kod Croatia Osiguranja.

Ovaj sud je dodatno po uputi drugostupanjskog suda izveo dokaz preslušavanjem audio snimke koji prileži spisu, a preslušavanjem iste da je utvrđen slijedeći sadržaj snimke u prijepisu: Glas 1: „To su jedan mala crtica, možda nekih 3 cm i jedna točkica, ništa drugo: Nije to duboko, na površini, jer da je auto oštećen i vamo na drugim stranama, al to nisam ja oštetila. To je otprije neko zagreba. Ne želim da,… ma ništa, ja bacila sjedalicu sa balkona na ovi cvijetnjak, pa se samo otvorila, pa mrvicu zagrebala… E draga, reci mi di je M.. Ležaljku-sjedalicu, sjedalicu-ležaljku i samo se otvorila pa je ovde takla jednoj ženi auto, pa bi volila da procijeni, pa da znam koliko sam ženi dužna, e!

…do šest sati, e!...Znači tek dolaze oko 8?....Dobro, ajde, dobro. Dobro, dobro…. Osiguranje je Generale, e, oni su u M. rekla mi je evo..

Glas 2: „Obično, procjenitelji su na terenu.

Glas 1: ….Ma ne, mene zanima da ja dan ženi u ruke, briga me….Razumiš?....Samo san tila stručnu osobu koja se bavi s tim, e dobro, ajde, ajde, dobro, ajde ćao!... Ovaj je u S., ovaj je u K., svi su na terenu. Ovaj je procjenitelj u Jadranskom,a ovaj u Croatii. A di vi radite?

Glas 2: U S., tu u villa R..

Glas 1: Mogu li znat vaše ime i podatke pa da ja to…

Glas2: S. B.. I vi ćete meni dat svoje.

Glas 1: I onda ako ste vi do R. , doće Ž. F. iz C..

Glas 1: Može, znam ja Željka, nije problem. Nije uopće problem. Glas 1: Samo da ja pitam kad se vraća iz Z..

Glas 2: E, može slobodno.

Glas 1: A može i M.…Reci, R., ništa oprosti, to je slučajno! Ajde…nešto su mobiteli u zadnje vrime…Ž., kad se ti vraćaš iz Z.?“

Uvidom u očitovanje vještaka I. S. u pogledu mogućnosti provođenja  vještačenja priložene audio snimke utvrđeno je da su tonski zapisi loše kvalitete sa šumom, te da navedene snimke nisu osobito pogodne za analizu i usporedbu iako su uz određenu kvalitetniju opremu i temeljit rad su neki rezultati i mogući, ali o tome se moraju izjasniti stručnjaci. Iz navedenog očitovanja utvrđeno je  da postupak pretvorbe, analize i usporedbe glasova, zahtijeva složene računarske alate te vrlo specijalističko i kvalitetno znanje, te da eventualno dvije institucije odnosno dva fakulteta u RH  moguće posjeduju opremu i znanje za napraviti  potrebnu analizu, a ujedno je pretpostavka obzirom na skupu opremu i da je cijeli proces zahtijevan da sijena analize i usporedbe glasova neće biti manja od 5000 kn a vrlo vjerojatno će biti veća od 10.000 kn. Navodi se da je analiza i usporedba raznih glasova i zvuka, a naročito ljudskog glasa vrlo zahtijevan računarski zadatak za koji je potrebno puno znanja i iskustva i vrlo snažna sofisticirana oprema  posebno moćna i jaka računala jer je ova akcija puna matematičkih analiza a sami rezultati vrlo vjerojatno neće biti 100 % precizni, jer je to gotovo nemoguće, a sam postupak je zahtjevan i skup.

Uvidom u dopis HT d.d. utvrđeno je  da  se zadržavaju podaci o telekomunikacijskom prometu korisnika mobilne mreže Hrvatskog Telekoma i to 12 mjeseci od datuma obavljene komunikacije, te da stoga nisu u mogućnosti dostaviti izlist odlazno-dolaznog prometa na pozivni broj 098 1709 653 za dan 07. svibnja 2014. godine.

Uvidom u dopis Croatia osiguranja d.d. zaprimljenog kod ovog suda dana 28. 07. 2020. godine utvrđeno je  da je u ime Croatia osiguranja d.d. , kao zastupnik osiguranja, za razdoblje od 2013. godine pa nadalje, police osiguranja za vozilo V. R. izrađivao Ž. F..

Imajući u vidu sve prethodno navedeno,  a prije svega iskaze tužiteljice i tuženice,  te dovodeći u svezu iste, ovaj sud je mišljenja da iskaz tuženice V. R. nije vjerodostojan obzirom ista u svom prvotnom iskazu danom na zapisnik kod ovog suda  dana 03. lipnja 2016. godine (list 50) navodi da ne poznaje u postupku saslušanog svjedoka Ž. F., da bi potom u svom dopunskom iskazu  izjavila da Ž. F. poznaje površno, iz viđenja. Osim toga kada se uzmu u obzir njeni različiti iskazi u pogledu poznanstva sa Ž. F.,  u svezu sa podacima pribavljenim od Croatia osiguranja d.d. u kojem se navodi da je Ž. F. zastupnik osiguranja za vozilo tužene V. R. od 2013 godine do danas, to iz svega navedenog je u potpunosti razvidno da je iskaz tuženice nevjerodostojan i neistinit.

Imajući u vidu da je  iskaz tuženice nevjerodostojan upravo u pogledu osobe (Ž. F.) koja je trebala procjenjivati štetu na vozilu tužiteljice, i za kojeg sama tužiteljica navodi da ga je tuženica zvala mobitelom nakon štetnog događaja, a što proizlazi iz audio snimke koja je reproducirana tijekom ovog postupka na kojoj snimci se spominje ime Ž., to je ovaj sud  cijeneći sve prethodno navedeno, poklonio vjeru upravo iskazu tužiteljice, koji iskaz se poklapa sa sadržajem audio snimke koja je reproducirana tijekom ovog postupka.

Nadalje, slijedom navedenog, ovaj sud nije poklonio vjeru niti iskazu saslušanog svjedoka Ž. F., obzirom smatra da je nelogično da će u slučaju štete istog zvati tužiteljica, a ne upravo tuženica kojoj je Ž. F. zastupnik u osiguranju za njeno vozilo i koji je prva osoba po logici stvari, kojoj bi se obratio netko u sličnoj situaciji.

Naime, logično je da svaka osoba koja ima osobni automobil i dulje vremena osigurava i registrira isti kod određene osiguravajuće kuće, da poznaje i zastupnika u osiguranju koji izdaje police osiguranja, te da je logično da će u situaciji nekakve nezgode  koju prouzroči osiguranik nazvati upravo zastupnika u osiguranju da se s njime konzultira. Upravo stoga je ovaj sud mišljenja da tuženica nije iskazivala istinito, kada je u svom dopunskom iskazu navela da  poznaje Ž. F. površno, iz viđenja, a prethodno je u iskazu tvrdila da ga uopće ne poznaje, jer se očigledno poznaju dulji niz godinu, a što neupitno proizlazi iz dopisa Croatia osiguranja d.d. koji je zaprimljen kod ovog suda dana 28. srpnja 2020. godine (list 119)., a što opet, po mišljenju ovog suda, ukazuje na to da je tuženica u želji da zaniječe poznanstvo sa Ž. F. indirektno potvrdila navode iz iskaza tužiteljice, jer u  protivnom ne bi bilo razloga da tuženica to poznanstvo niječe, a potom priznaje površno poznanstvo s njim ukoliko  ona nije s njim kontaktirala u svezi štetnog događaja.

Obzirom je, imajući u vidu sve izvedene dokaze, ovaj sud poklonio vjeru iskazu tužiteljice s kojim iskazom se podudara i reproducirani audio snimak razgovora, koja je u svom iskazu navela sve detalje nezgode, dok nije poklonio vjeru iskazu tuženice i saslušanog svjedoka Ž. F., to je ovaj sud i utvrdio da je upravo tuženica uzrokovala štetu na vozilu tužiteljice na način da je nesmotrenim i nepažljivim bacanjem ležaljke za plažu   oštetila stražnji branik i stražnju bočnu stranicu suvozačevih vrata (desnih) na automobilu tužiteljice marke T. auris reg oznaka MA  …, te je navedenom radnjom prouzročila štetu tužiteljici zbog čega na strani tuženice postoji odgovornost za nastalu štetu sukladno čl. 1045 ZOO-a, slijedom čega je tuženica  i dužna tužiteljici naknaditi nastalu štetu sukladno čl. 1085 ZOO-a čiju visinu je ovaj  sud utvrdio uvidom u priloženi izvid štete i okvirni obračun štete koji su nesporno izrađeni za konkretni štetni događaj, koju dokumentaciju ovaj sud smatra mjerodavnom i vjerodostojnom slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom I.

Ovaj sud nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku za elektroniku, elektrotehniku informatiku i telekomunikacije na okolnost usporedbe glasova sa tonskog zapisa koji prileži spisu obzirom je  vještak I. S. u svom očitovanju od dana 28. svibnja 2020. godine naveo da je postupak usporedbe i analize tonskog zapisa vrlo skup i tehnički zahtjevan posao kojeg  provode moguće samo dvije institucije u RH, a osim toga analiza ljudskog glasa je vrlo zahtjevnom postupku čiji rezultat ne jamči sto postotnu sigurnost analize, a radi se o vrlo skupom postupku koji predmet ovog spora premašuje za pet puta, dok tonski zapis koji prileži spisu je loše kvalitete, te da nije  pogodan za zatraženu analizu. Obzirom na navedeno ovaj sud je mišljenja da navedenim dokaznim prijedlogom se ne bi sa sigurnošću moglo utvrditi ono zbog čega je isto predloženo, a osim toga vrijednost predmeta spora je pet puta manja od  cijene navedenog postupka analize, pa je ovaj sud zbog svega navedenog i odustao od izvođenja ovog dokaza imajući u vidu da je iz ostalih izvedenih dokaza  bilo moguće utvrditi relevante činjenice bitne za ovaj postupak.

Tuženici nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

             

U Makarskoj, 13. listopada 2020. godine                                                                                                                                                                                                                                        

    Sudac:

                                                                     

   Angela Koštro,v.r.