- 1 -

 

Broj:Jž-196/2020

 

 

  

 

 

 

 

 

 

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.T. zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj: 117/03,71/06,43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 7. siječnja 2020., broj: 21. Pp J-2156/2019-11, na sjednici vijeća održanoj dana 13. listopada 2020.

 

  p r e s u d i o  je :

             

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e:

 

              Presudom Općinskog suda u Rijeci od 7. siječnja 2020., broj: 21. Pp J-2156/2019-11, okrivljeni M.T. je proglašen  krivim zbog prekršaja iz članka 32.a stavka 1. točke 4. kažnjivog po članku 39. a stavku 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u izreci te mu je izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana koja se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.

 

Okrivljenik je obvezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

Žalitelj smatra da je okrivljeniku trebalo izreći  predloženu zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje HNK Rijeka i reprezentacija Hrvatske na području Republike Hrvatske, s obavezom boravka u policijskoj postaji.

 

              Žalba  nije osnovana.

             

              Razmotrivši predmet sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (nastavno Sud) nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijedio odredbe materijalnog prava, niti da je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, a nisu niti počinjene one bitne povrede postupka na koje  povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud nije okrivljeniku izrekao od tužitelja predloženu zaštitnu mjeru s obrazloženjem da mu je s obzirom na osobna svojstva okrivljenika koji je izrazio kajanje zbog počinjenog prekršaja dao priliku da se popravi i ne čini više takve i slične prekršaje.

 

Istina je da je okrivljenik jednom pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima presudom Prekršajnog suda u Rijeci broj Pp J-2333/17 kojom mu je i izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje HNK Rijeka i reprezentacija Hrvatske na području Republike Hrvatske, s obavezom javljanja u policijsku postaju koju je sada prekršio i pobijanom presudom proglašen krivim zbog inkriminiranog prekršaja.

 

Međutim, prvostupanjski sud je cijenio i okolnosti počinjenja djela i osobna svojstva okrivljenika i zaključio je da okrivljeniku treba dati priliku da se popravi i više ne čini takve prekršaje. U konkretnom slučaju okrivljenik nije zatečen da se protupravno ponaša prije, za vrijeme ili nakon sportskog događaja radnjama opisanim u članku 4. cit. Zakona, nego je postupio zakašnjelo, djelomično protivno uputi policije ne poštujući time obavezu javljanja u policijsku postaju prije održavanja sportskog događaja. Svjestan počinjenog izrazio je kajanje i prvostupanjski sud mu je isto cijenio olakotnim dajući mu priliku da se smiri i da ubuduće može prisustvovati sportskim događajima kao pristojna, zrela osoba i navijač i ponašati se u sportskom, a ne huliganskom duhu. I ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda pravilna, a okrivljenik koji nije dijete nego je  i sam roditelj, mora biti svjestan da mu je ovo jedinstvena prilika da neprihvatljivo i kažnjivo ponašanje u sportu ostavi iza sebe.

 

Zbog toga ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju okrivljeniku nije opravdano izreći traženu zaštitnu mjeru i kako će se uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini prekršaje, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

              Zbog svega navedenoga valjalo je riješiti kao u izreci.

 

                                    U Zagrebu, 13. listopada 2020.

 

 

ZAPISNIČAR :                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

                                                                                                            

Koraljka Polak Medaković, v. r.                                                      Siniša Senjanović, v.r.             

 

 

Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.