- 1 -              Rev 1485/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1485/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. Č. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-679/2018-2 od 19. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-2686/2015-29 od 7. veljače 2018., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 38.210,77 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, sa zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2007. pa do isplate (toč. I. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 8.801,01 EUR (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 16.900,00 kn (toč. III. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijele su obje parnične stranke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je tužitelju u okviru njihove poslovne suradnje pozajmio iznos od 78.000,00 EUR, od kojeg iznosa mu je tuženik vratio 30.988,22 EUR, dok je ostao nevraćeni iznos od 47.011,78 EUR.

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim do iznosa od 38.210,77 EUR, dok je zahtjev za isplatu i daljnjeg iznosa od 8.801,01 EUR ocijenio neosnovanim pošavši od utvrđenja da je tuženik podmirio dugovanje prema tužitelju u iznosu od 39.789,23 EUR. Pritom prvostupanjski sud zaključuje da tuženik tijekom postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja, već da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo da je tražbina tužitelja za iznos od 23.500,00 EUR prestala prijebojem, međutim da postojanje tražbine koja bi bila predmet građanskopravne, a ni procesne kompenzacije, nije dokazao.

 

Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju potraživanja tužitelja, ali nije prihvatio i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je u odgovoru na tužbu tuženik istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja, već da se radi o procesnopravnom prigovoru radi prebijanja. Pritom drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja nije dokazao.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba postupka iz 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud dao je jasne i dostatne razloge odlučnim činjenicama i pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Nije stoga počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Sadržajno tuženik ističe i tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 325. st. 1. i 333. st. 4.(!) ZPP, a zapravo zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. ZPP, jer da je prvostupanjski sud u izreci presude propustio odlučiti o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

 

Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu toga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333.) te da je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa i ocjene da je riječ o građanskopravnoj kompenzaciji, propustivši odluku o tom prigovoru unijeti u izreku presude, pogrešno primijenio navedenu odredbu.

 

Međutim, u situaciji kad je prvostupanjski sud pošao od utvrđenja o nedokazanosti postojanja tražbine tuženika neprimjena navedene zakonske odredbe nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. ZPP.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne množe podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski razlozi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik ne obrazlaže. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu,

 

Zagreb, 13. listopada 2020.